Državne/javne službe - kako nagraditi vrijedne, a sankcionirati neradnike?

[čokolada]

Čitajući ovaj blesavi članak o bruto plaćama vjerujem da je "radio-ne radio-svira-radio" najveći izvor frustracija među zaposlenima. Jasno da je teško uspostaviti jedinstveni kriterij, možda bi bilo dovoljno samo striktno provoditi zakon pa bar sankcionirati loše tj. one izrazito neljubazne, bahate, one koji kasne, ne ispunjaju svakodnevne zadatke, na čiji je rad puno pritužbi... Je li to utopija?
Kako je to vani riješeno?

Radila sam par godina u susjednoj državi. Tamošnji ravnatelj je imao svojevrsni crni fond odakle bi nekoliko puta godišnje nagrađivao nastavnike koji bi se nečim istakli (napr.puno učenika na priredbama, nagrade na natjecanjima i sl., i to ne na ruke, nego kroz prekovremene i stimulaciju). Ok, škola je imala participaciju učenika ("školarinu"), ali bi ovaj išao okolo i žicao sponzorstva za nabavu opreme i sl. pa bi iz te jedinstvene kase ponekad izvukao i nagrade. Nije to bilo puno love, ali je čovjeka veselilo. Da ne govorim da je stalno okolo intervjuirao roditelje i tražio feedback o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu nastavnicima.

[rena7]

Da, mislim da je to utopija. Nema nagrađivanja, a ni sankcioniranja sve dok se pohvale i pritužbe budu slale lokalnim voditeljima ureda. Vrana vrani neće iskopati oko, a nagradit će one koji su samim dobivanjem zaposlenja već odavno nagrađeni.

[Mima]

Ne znam kakva su pravila u državnim i javnim službama, ja radim u onome što se naziva "državna firma" (i to dve do sada), i kod nas definitivno postoje instrumenti za nagrađivanje, a i za kažnjavanje. Postoji stimulativni dio plaće, postoji bodovanje tj. koeficijenti, i radnik može napredovati tj. dobiti viši koeficijent (a može bome i niži). E sad, to što su u pitanju tromi i spori sustavi, i što kriteriji nagrađivanja nisu uvijek svima simpatični - to je druga priča.

[aleksandra70vanja]

a nekad su ti sistemi nagrađivanja diskreciono pravo šefa
pa ako si mu simpatičan, evo stimulacije, ako nisi, bez obzira kako radio mo¨š se slikati

[Deaedi]

Ja sam 3g radila u državnoj službi. Bila sam među najboljim djelatnicima, brza, obrađivala najviše predmeta. U nekih 3 mj sam imala više predmeta u radu od nekih sa 20g staža. Za nagradu sam dobivala sve više posla, jer je šef smatrao da ako želi da se nešto napravi, onda se to dalo meni. I OK, mjesečno mi je davao najveće stimulacije. Nakon 3g su napravili novi sustav koeficijenata, pa je meni plaća za nagradu pala cca. 30% jer sam imala malo staža. A to što sam najbolje radila, nema veze...Plaće su povećane po kriteriju isključivo prema godinama staža...Moj šef nije mogao ništa. Stimulacije su ukinute, pa je pokušao da mi se plati tečaj jezika i post-diplomski, ali i to je odbijeno, radi štednje u državnoj službi. Pa sam otišla u privatni sektor. Nakon mene je otišlo još nekoliko kolega, odnosno svi koji su nešto vrijedili, stvarno su ostali samo oni čije zabušavanje privatnik ne bi trpio.

A kako danas motivirati: pa evo, zašto ne motivirati npr. financiranjem nastavka školovanja, tečajevima...Zašto se ne bi na državnoj razini oformila škola stranih jezika, zaposlilo nekoliko nastavnika - to je jeftinije nego plaćati privatne škole, nastavnici dobiju posao, državni službenici učenje jezika.