 |
|||
Tko sve ide na komplikacije u trudnoći i imate li problema s otvaranjem istih
Sjećam se da je prije par godina to bilo tako da svatko tko zatrudni otvara komplikacije. Kako je danas, tj. zadnjih godinu, dvije?
Ne mislim na cure koje imaju npr. prošle spontane i sl. (oprostite, ne znam koje se još situacije podrazumijevaju da se odmah otvara "mirovanje"), nego kad... ajmo reći, kad je trudnoća uredna - koliko su vam dr. skloni otvoriti "komplikacije", je li to nešto što je "skoro po defaultu", ili neće baš uvijek...?
Hvala!
p.s. I što je to komisija kod komplikacija u trudnoći? Što tamo radite, što oni provjeravaju...?
meni su samo pogledali trudničku knjižicu i papire koje bi mi dao moj doktor, potpisali i gotovo.
Ja sam bila na komplikacijama prošle godine 2 mjeseca prije onih redovnih 45 dana. Trudnoća mi je bila uredna, ali jednostavno nisam više mogla stajat stalno na nogama 7-8 sati dnevno. Ginekolog me maltene od prvog pregleda pitao kad ću na bolovanje. A i po trudnicama oko mene, kako čujem, nema problema s otvaranjem komplikacija. Odnosno, ništa više ili manje nego prije. Nije mi trebala komisija jer mi je doktorica rekla da komisija treba kad si duže od 3 mjeseca na bolovanju.
I ne ideš ti na komisiju, tako je bilo prije, nego sad komisija pregledava dokumentaciju kod liječnika. Vjerojatno te mogu pozvati ako hoće, ako nešto ne štima ili je sumnjivo, ali ja neznam za takav slučaj.
U mom selu, cuvanja trudnoce nema, a tzv. komplikacije (iliti bolovanje) su samo privremena mjera. Kvalificiraju se samo zene s teskom hiperstimulacijom nakon IVF postupka, jaka krvarenja, prerano otvaranje, teski oblici preeklampsije. Nista drugo mi, u principu, ne pada na pamet. Niti jedno od navedenih stanja ne garantira otprilike osam mjeseci sjedenja doma, a pogotovo ne garantira placu ili bilo kakvu naknadu. Sretnice imaju 4-5-6 tjedana placenog bolovanja godisnje (u sto se ubraja i oporavak nakon poroda iliti tzv. porodiljni), a one manje sretne ostaju doma ili sjede u bolnici besplatno. Nakon sto prodje akutno stanje, trudnica ide natrag na posao. Ili cuva trudnocu, doma, o vlastitom trosku i to nakon sto da otkaz jer joj nitko nece cuvati radno mjesto svih XY mjeseci. Ne postoji ni obvezni dopust prije poroda.
I zene radjaju. Nis' im nije.
Posljednje uređivanje od Kaae : 10.09.2012. at 23:57
Kaae, ne budi partybreaker
to te nitko nije pitao
pitanje je kako na bolovanje a nemaš medicinske indikacije za to
moja prva trudnoća je bila problematična (stogo sam mirovala nekoliko mjeseci jer mi se grlić bio otvorio), a drugi put sam bila trudna sa 37 godina, tako da mi je ginekolog ponudio bolovanje nekoliko puta.
obzirom da imam krasne suradnike koji su mi u svemu izišli u susret i posao koji volim nije mi padalo na pamet da idem na bolovanje. inače sam mišljenja da trudnoća nije bolest i nikom ne bi poželjela da leži doma nepomično i razbija glavu hoće li pobaciti ili ne.
Ma to sam ja samo ljubomorna jer moram raditi.aleksandra70vanja prvotno napisa
Kaae, ne budi partybreaker
to te nitko nije pitao
pitanje je kako na bolovanje a nemaš medicinske indikacije za to
Ja se divim svakoj trudnici koja do mjesec dana pred termin može raditi. Ja ne mogu.
Na jedvite jade izvučem 25-30 tjedana rada i u stvari odahnem kad odem na komplikacije. Uopće se ne mogu skoncentrirati ni na šta, i moj se posao svede na odrađivanje.
Ginekologica me tkđ. odmah pitala kad ću na bolovanje, čudila se da želim raditi dok budem mogla.
Ja nisam imala problema s otvaranjem komplikacija a ponudjeno mi je negdje u sestom mjesecu trudnoce na po meni blesavu dijagnozu ulozivosti za 1 članak, pa nisam otisla odmah nego dovrsila poslove (naravno pocela sam jos prije s primopredajom), iskoristila cijeli go i bila samo mjesec dana na komplikacijama.
Na porodiljni sam pozurila pretezno zato sto sam puno u autu i okolo pa to u kombinaciji s visokom trudnocom i mucninama koje sam imala do kraja osmog mjeseca vise nije bilo ugodno (npr. zlo mi je , pa udjem u tramvaj pun ljetnih miomirisa i nakon tramvaja u auto koji je stajao 4h na najjacem suncu i usijan je - a imam sastanak na drugom kraju grada za 15 minuta i tako svaki dan - to je bilo previse za mene)
Dobra stvar u ovoj trudnoci je ona nova fora s jednim danom mjesecno za pretrage i kontrole, napokon nisam morala trositi go za to.
Posljednje uređivanje od sillyme : 11.09.2012. at 07:09
i u prvoj i u drugoj trudnoći sam otišla na prodoiljni 28 dana prije termina.
ginić me svaki put pitao da li želim na bolovanje?
skoro sve oko mene su bile na komplikacijama, što opravdano, što neopravdano.
Ako mi upali postupak ili FET idem istog trena na bolovanje ne pada mi na pamet raditi
Da vas pitam ovdje... Nadam se da netko zna.
Mislim da sam negdje pročitala da trudnica ima pravo na (plaćeni) izostanak s posla, jednom mjesečno, za obavljanje pregleda. Međutim, sad kad sam pokušala to naći "napismeno" da pokažem kome trebam, ne vidim to više nigdje! Skinula sam Zakon o radu i, ili sam ćorava, ili toga fakat nema.
Help!!
Hvala
Mislim da kod nas doktori više-manje svih šalju na bolovanje/komplikacije čisto da sebe ograde ako se nešto ne daj bože desi.
U prvoj trudnoći, prije 8. god. su me odmah slali na komplikacije (imala sam konizaciju), ali sam odbila i radila skoro do pred porod. Dobro sam se osjećala i nije bilo potrebe da sjedim doma.
Sad drugu trudnoću sam od prvog dana kući, IVF, ukoćena kičma...ma da ne nabrajam više, jednostavno nisam mogla maknut. Svaki mjesec sam kad bih išla po doznake za bolovanje dr. opće prakse morala nositi nalaze od gin. jer joj je redovito dolazila inspekcijai pregledavati papire. Čak su me znale i zvati na tel. dok su bili tamo. Uglavnom, nisam joj mogla donjeti jedan nalaz za svih 9 mj. nego jednom mjesečno nositi friške nalaze
Ima, ima...to je pravo zaposlenih i samozaposlenih roditelja i zove se "slobodan radni dan za prenatalni pregled", navodi se u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, čl.9, st.7, a detalji su u čl.20aDa vas pitam ovdje... Nadam se da netko zna.
Mislim da sam negdje pročitala da trudnica ima pravo na (plaćeni) izostanak s posla, jednom mjesečno, za obavljanje pregleda. Međutim, sad kad sam pokušala to naći "napismeno" da pokažem kome trebam, ne vidim to više nigdje! Skinula sam Zakon o radu i, ili sam ćorava, ili toga fakat nema.
Help!!
Hvala
Uglavnom, imaš pravo na jedan slobodni radni dan mjesečno i taj dan se smatra kao da si ga provela na poslu
Trudna sam nešto malo manje od 3 mjeseca i na komplikacijama sam od 6 tjedna trudnoće. Bilo je opravdano, jer sam imala užasne mučnine i povraćanja, pored svega toga ljetne žege i firma bez klime, na nogama 7 sati. Ja da sam morala ostati raditi, iskreno, morala bih dati otkaz, jer bi se vjerovatno negdje srušila. Doktorica me na zadnjem pregledu pitala da li želim ostati na bolovanju do kraja trudnoće? Iskreno, ne smatram trudnoću bolešću i ako žene imaju "normalne" uvjete za rad i ako trudnoću podnose bez mučnina i povraćanja, zašto ne bi radile.Meni još uvijek mučnine nisu prestale, nadam se da će uskoro, a što se tiče povratka na posao,mislim da neću moći raditi, jer mi nemamo zimi grijanje, na podu su pločice i ledeno je, tako da opet smatram opravdanim svoje bolovanje tijekom zime....
u prvoj trudnoći sam otišla na komplikacije 3 mjeseca prije poroda jer mi se više nije dalo raditi, ginić mi je odmah na početku rekao da mi može pisati komplikacije kad god želim.
u drugoj trudnoći sam radila skroz do kraja, ali sam isto mogal otići kad god.
Ja sam obje trudnoće na komplikacijama bila prva tri mjeseca radi pretjeranog povraćanja (bila sam na infuziji). Oba puta sam se uredno vratila raditi nakon tog prvog promjesečja i radila do kraja, odnosno do obaveznog otvaranja bolovanja (28 dana do pred porod). ALI, moj posao je takav da sjedim skoro čitavo vrijeme i nema zapreka zašto ne bih mogla raditi trudna.
I moje kolegice koje su bile trudne radile su skoro do pred porod jer su nam uvjeti i vrsta posla takvi da se to može. Medjutim, znam puno slučajeva gdje su doktori otvarali ženama bolovanje odmah na početku jer je posao prerizičan za trudnicu.
Mene je moja doc. takodjer pitala gdje radim i što radim kad smo razgovarale o bolovanju. Obje smo zaključile da nema razloga da budem 9 mjeseci doma.
Posljednje uređivanje od buba klara : 11.09.2012. at 10:59
Da, i u mojoj okolini su sve trudnice otvorile bolovanje čim su na testu dobile +pitanje je kako na bolovanje a nemaš medicinske indikacije za to
I dok neki, npr. i sama Udruga, pokusavaju dokazati da trudnoca i porod nisu bolesna stanja, da treba sto manje pregleda i intervencija, opet najveci broj zena cim dobije + na testu trazi otvaranje komplikacija. Zalosno je da ih dobije bez problema.
ja si to nisam mogla priuštiti radi plaće, obzirom da dio dobijam na ruke i jako bi mi falilo da ostanem bez toga.
Ja zapravo ne znam di "rastu" ti doktori koji na temelju ničeg otvaraju bolovanje za trudnicu? U mojoj okolici na bolovanju svih 9 mjeseci su bile cure koja nisu smjele raditi trudne na radnom mjestu koje rade (tipa laboratorij s kemikalijama), ili par tjedana su bile trudnice radi opravdanog medicinskog razloga.
Ne poznam nikog ko je šetao 9 mjeseci na temelju ničeg.
Konkretno za svoju opće prakse sam 100% sigurna da mi ne bi otvorila bolovanje samo tako. I to mi je OK.
meni je i prvi i drugi put otvoreno bolovanje odmah na početku trudnoće..(a prije prve sam imala jednu kiretažu)
iako mi ginekolog nije baš pristalica bolovanja u trudnoći ( bez razloga) otvorio mi ga je radi radnog mjesta - trgovina i stalno na nogama , podizanje teških predmeta itd...a u drugoj trudnoći su još bile i mučnine u pitanju..
Ja sam u sve tri trudnoće otišla odmah na bolovanje,kad su počele jake mučnine.Preležala sam prvo tromjesječje,s tim da sma u ovoj trudnoći imala hematom i krvarenje,prije toga spontani.Kad se sve smirilo nisam se vraćala raditi jer sam po struci frizerka,stojim na nogama 7 sati,radim s kemikalijama,nije mi ugodno raditi oko mušterije stalno je dodirivati trbuhom,uglavnom najteže mi je stajanje.Vene imam ful na lijevoj nozi,zrela za operaciju kad se porodim.Od cijele trudnoće stalno sma si u momentima razmišljala da se zaista divim trudnicama koje rade doslovno do pred porod,ima i takvih u mojoj struci.Skidam kapu,i svaka vam čast
pa nije to teško: dovoljno je da ginić napiše da zbog tog i tog problema preporučuje mirovanje i eto ti bolovanja...
Ja sam očito u manjini, iako sam imala prije spontani, pa sam završila na hitnoj na kojoj su mi preporučili mirovanje, moja gin je smatrala da mirovanje ne znači ne ići na posao
Pa valjda i dr znaju nesto i ne otvaraju bolovanja tek tako,sto bi bilo da prije komplikacija trebamo na vise komisija pa nam i komplikacije "zakompliciraju".Ja za sebe znam da ukoliko uspijem opet zatrudniti idem odmah na bolovanje
Pa, da - al to onda nije na temelju ničeg, nego na temelju mišljenja ginekologa koji mora napisat neki medicinski razlog. A šta kad tog razloga nema? tipa uredna trudnoća, tlak, prestale mučnine i povraćanja i sve ostalo ok, šta onda?
Pa svaka imalo "kreativna" trudnica može reći da ima mučnine, da povraća, da je bole križa...tko može reći da nema? Nažalost, dugoročno se tako radi šteta svim ženama na tržištu rada.
ne moraju samo medicinski razlozi biti razlog za komplikacije moze i samo radno mjesto
Ma mozes mojoj doktorici bit kreativna koliko hoces, al ako ona vidi da je sve ok, nema majci da ti otvori bez veze bolovanje. Stalno spominje komisije i žena je maksimalno striktna po tom pitanju. Mislim da bi tako trebali bit i ostali.
Mogla sam ja cvilit da mi je muka ne znam koliko, dok nisam donijela potvrdu od ginićke da sam upućena na infuziju od pretjeranog povraćanja (bolničko liječenje), mogla sam se slikat.
Lani u zimu sam operirana (vanmaternicna trudnoca), dobila sam 2 tjedna bolovanja (mislim da je 2-3 tj. propisano). Takva je šifra i šlus. Jel me tko pitao što me pucala anemija i depra tjednima kasnije? Ipak, u mojem slučaju bilo je pozitivno da sam išla radit, sve se prije sredilo nego da sam čubila doma.
pa to sam napisala ranije
nekima je doista radno mjesto prerizično za trudnicu
pa u tome i je stvar: uopće nije bitno da li stvarno imaš nekakve komplikacije ili ne, doktor ako želi može napisati bilo što.
kao da će netko (komisija) provjeravati da li ja stvarno cijeli dan bljujem, ili ne i sl.
meni je moj ginić u prvoj trudnoći, 3 mjeseca prije poroda napisao nešto (ne sjećam se više kaj) i preporučio mirovanje. na temelju tog njegovog papira sam otišla kod svog doktora opće prakse koji je (tj. njegova sestra, doktora nisam ni vidjela) otvorio bolovanje, tj. bolovanje zbog komplikacija.
i stvar riješena. jednostavno da jednostavnije nemre bit.
ali point je u GINIĆKI
ona meni ne bi izmislila dijagnozu ako je nemam, jer je žena stava da zdrava trudnica može raditi ako joj radno mjesto to dopušta, i dapače da je to za nju dobro, da je aktivna (tako mi je barem objašnjavala)
i još na takvu ginićku dodaš opaku opće prakse ko ovu moju i eto te fino u 36. tjednu na poslu pred kompom.
Doktorica opće prakse samo piše papire po preporuci ginekologa - bitno je šta trudnica kaže ginekologu.
A šta se tiče radnih mjesta koja su prerizična za trudnoću, stvarno mislim da ih je zanemarivo malo.
Ovisi kako tko gleda ,meni ne treba biti radno mjesto prerizično dovoljno je da bude rizično da idem na bolovanje.I ne slazem se da ih je zanemarivo malo,tj sam pojam sta je malo nije svima isti,samo činjenica da je u policiji zaposleno 25% zena i da ih većina bude trudna je već cifra ,a onim koje bi radile noćne smjene , nosile odoru ,pištolj i sve ostalo skidam kapu ,a s druge strane nema za sve zamjensko radno mjesto.
ima li netko podatak ili link gdje se govori o tome koja su radna mjesta rizicna za T?
pa zar nije zakonom određeno 45, odnosno 28 dana prije termina da ideš na porodiljni? ako si u 36. tjedni i bez ikakvih komplikacija imaš pravo na povlačenje 's bojišta'.ali point je u GINIĆKI
ona meni ne bi izmislila dijagnozu ako je nemam, jer je žena stava da zdrava trudnica može raditi ako joj radno mjesto to dopušta, i dapače da je to za nju dobro, da je aktivna (tako mi je barem objašnjavala)
i još na takvu ginićku dodaš opaku opće prakse ko ovu moju i eto te fino u 36. tjednu na poslu pred kompom.
a i mislim da niti jedan ginekolog, bar ja nisam takvog srela, neće inzistirat na odlasku na posao ako mu jednostavno kažeš da nisu u stanju, da ti je teško...mislim, ja nisam pokušavala jer mi je to financijsko ubojstvo, ali slušala sam svog ginića kojeg je neka žensak ispitivala kad može na porodiljni i on je rekao da se po zakonu radi do tad i tad, ali ako baš ne može ili ne želi da joj on neće stvarati probleme
Da tih radnih mjesta nije zanemarivo malo, evo tu u Americi ocito nitko nikad ne bi radjao. A radjaju na sve strane. Zene ne gube bebe zato sto moraju na posao, umjesto da cijeli dan piju kavu, sto je ono cime se bavi vecina koju znam, a da cuva trudnocu od prvog plusa. Najnormalnije je da mi trudna medicinska sestra mjeri tlak, ili da radi u radjaoni, trudnice prodaju po ducanima, drze satove joge ili plivanja (pretpostavljam da se, recimo, prestaju baviti padobranstvom i ronjenjem, s obzirom da su ta dva sporta na popisu tzv. zabranjenih), a ove sto rade u uredima, te stvarno rade dok ne pukne vodenjak.
Cisto za usporedbu, ostala sam prirodno trudna pred prvi postupak, neocekivano. Americki reproduktivac, a onda i ginekolog, nisu spominjali nikakve rizike, osim onih statistickih, u stilu - hej, stara si (jesam, ok, rodit cu s 35), plus onih vezanih cisto uz nasu dijagnozu (niski AMH, mozebitno sugave stanice, plus los spermiogram, blabla, iako nitko ne zna tocno koliko je to stvarno bila losa kombinacija). Nikakvih ogranicenja ni posteda nisam dobila, osim par tjedana utrogestana jer mi je bas u dobitnom ciklusu, prvi put u zivotu, progesteron bio gotovo nepostojeci. S druge strane, hrvatski ginekolog, istoj meni u ovoj istoj situaciji, prepisao je lexaurine, mirovanje i htio mi je zabraniti da letim natrag u Ameriku (nakon sto je pocupao kosu jer sam, za pocetak, iz Amerike preletjela do Hrvatske). Naravno da me bilo strah, strah me jos uvijek, ali drago mi je da mi taj strah uglavnom nitko nije hranio preporukama o... lijecenju bolesti, jer trudnoca u velikoj vecini slucajeva bolest svakako nije.
A da je rijec o tolikoj odgovornosti, sumnjam da je stvar u tome, nije da pravni sustav u Hr bas toliko funkcionira. Ako se ovdje ne ogradjuju, pa gdje bi kod nas. Tu mozes tuziti za bilo sto, i to uspjesno. Inace se slazem s Deaedi; ocito.
pa na to sam i mislila (28 dana prije poroda, šta to nije onda 36. tjedan??? sori ako sam krivo izračunala...), sve do tad sam radila jer je moja ginićka bila mišljenja da je za svaku trudnicu dobro da radi i da je aktivna ako joj uvjeti na poslu to dopuštaju
Hop hop hop žene zaustavite se molim vas pišete na javnom forumu o prevari.
Daedi ima pravo, i Kaae ima pravo. U drugim zemljama (pa čak i one oko nas) nije normalno da trudnice odu na bolovanje od plusića na testu do poroda, nego da odu ako je potrebno za kraće razdoblje. Možda će se desiti koja sa teškom patologijom koja mora biti na čuvanju trudnoće cijelo vrijeme ali to je iznimna rijetkost. To što se u Hrvatskoj trudnica automatski tretira kao bolesnica je u startu krivo postavljeno. Onda se žene osjećaju kao bolesnice, kad zapravo nisu.
To što je situacija takva kakva jest za žene u Hrvatskoj koje su zaposlene i koje imaju problema sa ostvaranjem svoja prava je, nažalost, tako kako je. Ali to nije predmet diskusije.
Svaki odlazak na bolovanje u trudnoći ukoliko nije medicinski indicirano je prevara - sa tim novcima moglo bi se preurediti nekoliko rađaonica, oprema bi se mogla kupiti za neonatologije; pitajte samo Sirius koliko opreme fali na Rebru za djecu koje imaju teška oštećenja srca.
Molim Vas, budite obzirne na to. Ne možemo vam dopustiti da dajete savjete nekome savjete kako prevariti sustav i otići na lažno bolovanje.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 11.09.2012. at 14:00
Anamix, meni je tesko. Uzasno mi je tesko kad mi zvoni sat ujutro, a ja sam taman zaspala, pronasla neku pozu u kojoj mi ne otpada noga, ruka ili kuk. I tesko mi je sjediti cijeli dan (pa ustanem i prosecem oko stola, jeb'ga). Jos mi je teze raditi zatupljujuc i glup posao, a vani je lijepo vrijeme i doma me cekaju zanimljivije stvari, tipa preslagivanja djecje robice, red shoppinga, ili dobra knjiga.
I nije da nemam izbora; ali o vlastitom trosku.
btw, i ja se slažem s tim
Postoji u Zakonu o radu mislim... javi se na pravo@roda.hr tamo će cure sigurno znati (ako ne čitaju već ovaj topic)
da me se krivo ne shvati, ne zagovaram ja varanje (iako sam se i sama na jedan kratki rok ajmo reći poslužila time), samo objašnjavam kako se danas to lako može napraviti...
naravno da trudnoća nije bolest i naravno da nema smisla a ni opravdanja onu sekundu kad se potvrdi trudnoća otići na bolovanje.
ali da je moguće, je moguće je...
Uh… da se oglasim prije nego Danči zaključa. Nisam mislila da navodim na savjete o prevari. Nakon svih postova, zapravo ne znam što sam htjela pitati
Da znam, da neki (ne znam jesu li svi, većina ili koliko već) otvaraju bolovanje čim se pojavi plus. A znam i mnoge koje rade do kraja.
I poslova ima svakakvih, i svatko ih u trudnoći može ili ne može obavljati ovako ili onako, može podnijeti raditi, lakše mi je ili teže - ako ne pričamo o opasnim poslovima. A tko može reći i što je "opasno" ili ne, je li trgovina jedna od djelatnosti gdje se ne radi u trudnoći? Jako puno zaposlenih žena je upravo ovdje, a tegle se kutije...
Naravno da trudnoća nije bolest. Ali svakako bih rekla da prva 3 mjeseca mogu biti gadna s mučninama, povraćanjem i svim ostalim… Ajmo reći da to nije recimo neko povraćanje gdje završiš na intezivnoj, ali svako jutro jednom npr. Može li se i treba raditi, ići na posao, doći u ured, pa prvo otići povraćati, pa ostatak dana raditi, putovati na službena putovanja ili držati prezentaciju ako u dvorani ima 15 različitih parfema od kojih ti se želudac diže na 14
Mislim, nije bolest, ali je stanje - drugo stanje
Mislim da je kod nas malo zeznuta i ona fora – da npr. otvoriš komplikacije 2. i 3. mj. jer recimo povraćaš, ako se 4. mjesec vratiš na posao u prosjek naknade za prvih 6 mj. ti ulaze i te dvije kad si bila na komplikacijama. Ali, ako ideš na komplikacije sve do zakonskih 45 dana, onda ti niti jedan od tih mjeseci ne ulazi u prosjek za računanje onih 6. Možda mnogi kalkuliraju i s tim.
Neću više ništa napisati, ne znam što smijem
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 11.09.2012. at 14:45
meni je dr. odmah ponudila bolovanje (odnosno čuvanje trudnoće) što sam odbila i rekla da ću raditi do kad budem mogla.
pa sam ja nju gledala u čudu, i ona mene. dobila sam dojam da je čuvanje trudnoće u startu uobičajena praksa (?!).
sa starijim sam u 20tom tjednu imala komplikacije, nije bilo problem dobiti bolovanje. izbivala sam s posla par tjedana, ukliještenje živca u nozi i leđima.
kasnije sam se vratila na posao.
inače, s oboje sam nastojala raditi do mjesec dana prije poroda.
A zar vi nikad niste čule da se u nekim trudnoćama mora preventivno na bolovanje? Pa, makar ova trudnoća na kraju prošla posve u redu?
Nakon prethodne neuspješne trudnoće-trudnoća, da li zbog ranog ili/i kasnog spontanog ili/i poroda bolesne ili/i mrtve bebe, iduća se trudnoća računa kao rizična, već od prije prvog plusa.
I onda ležiš doma mjesecima u strahu. Nikome ne bih poželjela takvo "lažno" bolovanje.
Radim u prosvjeti i u prvoj trudnoći ( trenutačno sumnjam i nadam se drugoj) sam na porodiljni otišla obveznih 28 dana prije, a radila sam do godišnjeg odmora početkom 7mj, kad sam već bila u 8mj trudnoće. Dakle, zadnjih mj i pol potrefio mi je godišnji plus obvezni porodiljni. Savršeno sam se osjećala i bilo mi žao što nisam mogla ostati na drugom roku popravnihInače, na samom početku uzela sam oko 20 dana bolovanja zbog povraćanja. I da, mnogi su min se čudili zašto radim "kad mogu bit doma". Da je bilo stresnih dana, bilo je, ali dalo se izdržat. Učenici ipak imaju razumijevanja, a i nisi svaki dan 8 sati atento.
Posljednje uređivanje od Smajlich : 11.09.2012. at 15:02
da, užaspitanje je kako na bolovanje a nemaš medicinske indikacije za to
mislim da ne moram objašnjavat zašto ću temu zaključat, a uskoro i brisat
Pravila pisanja postova
