hvala vam cure!

meni je dr Šket prokinuo vodenjak i nemam nikakvih prigovora o njemu, ali mi nije baš simpatičan,ali to je samo subjektivan sud, ne znam baš ništa o njemu.

htjela sam imati i veću kontrolu na svom porodu, ali sam bila toliko umorna od tih višesatnih trudova, nespavanja, nejela i bolova u leđima da sam samo očajno molila da što prije prođe. što se tiče inekcije protiv bolova koju sam tražila kad mi je probijen vodenjak, možda mi nije trebala, ali eto. sestra koja me nagovarala na inekciju čim sam došla u rodilište (Dubravka Židak) mi je kasnije rekla: eto vidiš da ipak nisi mogla bez inekcije-okrutno od nje.
ali mi je jedina pomogla oko dojenja i dala mi kremu za ranu od epi koja je bila poplavila.ja ne jedem meso, a ona to zna pa me nagovarala da ga počnem jesti jer kao mi neće mlijeko biti dovoljno dobro(Noriko je u prvom mjesecu dobila 1400g od mog nevaljalog mlijeka!). nagovarala me da dohrane Noriko (kršitelj koda)om, što ja nisam dala, a tada me glavna sestra ginekoligije pred nekoliko sestara, ginekologa i neonataloginjom napala da moram potpisati da ne želim dohranu bebe, da ja uništavam svoje dijete i da ona ne želi biti odgovorna ako mom djetetu nešto bude i da kakava sam ja to majka!?! i to sve u vrijeme vizite dok su mi svi buljili u moje iskasapljeno međunožje. možda je nekom bila dobra,ali meni nije. nađalost poznaje me odmalena i valjda svu moju obitelj .

kada su mi je donijeli prvi put, znači dva sata nakon poroda, primjetla sam da ima bjelkast jezik- naravno da joj je u baby friendly bolnici prvi obrok bio babymil. fuj! dobro je to što kad su mi je donijeli je odmah počela cikiti. u prvomje danu izgubila 200g, a u drugom još 100. i to je bilo sasvim normalno, ali to sam saznala tek kasnije. u bolnoci su me uvjeravali da je izgubila puno i da je trebaju nadohraniti, plašili su me da će dobiti žuticu ako je ne dam nadohraniti i slične stvari. sve samo da bi joj uvalili to smeće. ja nisam dala. dobila sam ragade i bilo mi je bolno dojiti, ali je nisam dala od sebe. svi su od osoblja već znali da kad je kupanje da ja idem s njom, kad je pregled, da ću ja biti prisutna i dio me sesara podržavao, ali sam većini išla na živce i nisu to skrivale. Noriko nije dobila žuticu. stalno je bila na ciki. bila sam tako umorna, ali i presretna i zato sam jedva čekala da odem kući i otišle bismo već drugi dan da Noriko nije dobila temparaturu. kako i ne bi jadno dijete. u rodilištu je bilo vruće ko u paklu, a nisu dali da je bar malo razmotam, tada bi otvorili prozor koji je bio odmah iznad nas i vrata. bile smo znojne na izravnom propuhu. nije imala veliku temperaturu,i u stvari nije trebalo baš ništa poduzeti po tom pitanju,ali su iskoristili taj trenutak da bi nas razdvojili. prvo su me zaplašili da je to nešto strašno, a onda su je uzeli. bila je mislim oko 16 sati na infuziji, dali su joj i babymil, a i ja sam se izdajala. u to mi je vrijeme mlijeko toliko naviralo da mi je sestra rekla da mi dijete ne može toliko pojesti koliko ja mogu proizvesti. ta je sestra bila ok. još mi je rekla da u dječjoj sobi novorođenčad šopaju poput gusaka. to mi je bilo tako strašno, a očito da je i njoj čim je to tako rekla. stvarno nije normalno da u pola dana dijete dobije 100g, koliko je Noriko dobila dok je bila u dječjoj sobi.meni se sve čini da su to napravili ne da bi pomogli djetetu, nego da bi mi "pokazali" da oni znaju bolje od mene,a to su toliko naglašavali....
srećom sljedeći smo se dan svo troje mazili kod svoje kuće na svom krevetu...

ali eto toliko o prodojećoj bolnici