Ja s prve dvoje djece niasm čula za AP ali sam ga mislim provodila prema instiktu. Jednostavno mi ništa drugo nema smisla.
Problem: Anja (5 godina) još uvijek ne može sama zaspati i dolazi k nama u krevet. Ima svoju sobu od 3 godine ali ju izbjegava u širokom luku. Nikad ismo od toga radili neki problem. Aleksandar (19 mjeseci) spava u krevetiću do našeg kreveta i iako je do sada tražio samo našu blizinu, odnosno da mu dam ruku preko ogradice, sad je počeo plakati po noći i tražiti da ide k nama u krevet. I to baš sad kad sam ga već htjela preseliti u sobu s Anjom (možda bi i njoj to nešto značilo), jer eto za koji mjesec stiže treće. Nema šanse da svi spavamo u istom krevetu. Imate li kakvu ideju kako da to riješimo.