Ja i muz smo se jos prije prvog postupka dogovorili da idemo na sve ili nista....znaci od prirodne trudnoce, donacija, surogata i posvajanja! Obadvoje smo se slozili da smo premladi i da se previse volimo da bi zivjeli u čeznji za necim! Najvise nas je ponukao prijatelj koji je saznao da curica oddvije godine nije njegova kci! Igrom slucaja preko poruka! I sutio je o tom saznanju preko godine jer se bojao da nece imati pravo na nju na sudu, i da bi nam rekao da bi umro bez nje za jedan dan! I tada smo shvatili da nije bitno cije je dijete ili na koji je nacin uslo u tvoj dom.... Da bez obzira na sve zivis i dises za njega, kad te pogleda i zagrli znas da si njegov cijeli svijet, pa kako onda nebi i ono bilo tvoj...