ja se stvarno slažem s tim da se gleda ukupni staž, kad gledam iz vlastite zakinutosti za cca 40.000kn za ovo dijete, pa ja sam te novce, i više dala državi da mi u trenutku kad mi treba pruži minimum, moju plaču da mogu biti uz dijete.... i ne smatram se babom s 35godina .... sa 10god staža i indexom primat ista davanja od države nije fer i gotovo.
nine, zao mi je zbog tvoje situacije
I nisam tebe, niti ikog namjeravala uvrijediti s onim baba.
Mislila sam da silly pise o nekom konkretnom vladinom prijedlogu. Ne biram rijeci kad odgovaram na vladine prijedloge
Radi se o tome da danas fax traje 5 god. Pa dok zena zavrsi, pa dok nadje posao, pa dok skupi 10 god staza, moze biti debelo preko 35. To je dobna granica kad, statisticki govoreci, opada plodnost. Pa dok ostane trudna i , ako je te srece da dobije dijete iz prve trudnoce (ja nisam bila), moze vec biti i preko 40.
Kolike su sanse da ce moci roditi 2-3? Drzavi bi trebalo biti u cilju da zena ima priliku roditi vise djece :/
Ali zasto bi morala skupiti 10g staza? Kako sam ja mogla ic roditi a ne da nisam dobila 100% place nego nisam ni 50% dobila (zbrajam normalno osim onih prvih 6 mjeseci i komplikacije i onih drugih 6 mjeseci i to sto mi bonuse i prekovremene nisu uzeli u obzir prilikom izracuna - iako naravno jesu kad je trebalo naplatiti i doprinose i poreze i prireze), i to nakon 7 godina staza. Kao sto necu dobiti sad ni za drugo dijete iako imam 10 godina staza.
Ili se pravimo tu svi mutavi i tvrdimo da sad dobivamo naknadu identicnu placi svih 12 mjeseci porodiljnog pa je moj prijedlog na losije?
Ja mislim da sam u svom prijedlogu bila jako fer - jer se nagradjuje one koje rade i pridonose vise a one koje ne rade mogu dobiti neki socijalni minimum ali ja im definitivno ne bih dala vise. Sorry. ako hoces prava onda treba prvo odraditi i duznosti.
Uostalom mislim da je moj prijedlog natalitetno poticajni jer npr. zena nakon 10 g radnog staza ako je nezaposlena moze odluciti otic na porodiljni i imati primanja makar godinu dana, kad vec ionako ne radi. Sad to 90% njih nece napraviti ni u ludilu, kao ni ove na ugovorima na odredjeno, jer im primanja ovise o trenutnoj zaposlenosti, a ne o tome koliko su do tog trenutka vec radile tj. pridonijele sustavu solidarnosti.
A sto se tice trajanja prava iz laznih prijava - ja osobno znam zenu koja je zadnjih desetak godina iskljucivo na porodiljnom. Ima sedmero djece. I meni je drago da ona voli djecu i ima puno djece, djeca su dobra, zbrinuta, moje djete se s njima voli igrati itd... ali nikako mi ne ide u glavu zasto je duznost nas poreznih obveznika da njoj placamo karijeru majke-roditeljice, jer su njeni prihodi vec 10 godina iskljucivo iz proracuna bilo drzave (porodiljne naknade a vjerojatno i doplatak za djecu) ili grada Zagreba (onaj iznos za trece dijete pa puta 3 djece koje je rodila otkad je to stupilo na snagu, pa besplatni vrtic itd.)
ma prava trudnica bi trebala bit jedna opća vrijednost do koje se drži i trebalo bi je poticati, a ne gledati kako je neka rodila 7 djece i prima sve naknade te fura karijeru majke roditeljice. To je kljucanje koje će imat rezultat da se međusobno pojedemo. Najstrašnije.
A valjalo bi imat na umu da su prava trudnica jako važna za sačuvati.
Za one koje vole brojke, majka sedmero djece je rodila 7 ljudi koji će radit da bih ja imala mirovimu!!!
s ovim se slazem, makita, ali ne i da se mulja, sorry,
nek trudnice i majke dobijaju sve sto im ide po zakonu,
trebamo stiti prava zena u RH, koja su na srecu po nas daleko bolja nego u puno zemalja koje za druge stvari gledamo sa zaviscu.
syllme princim splidarnosti ne funkcionira na tom principu, jer ako gledas koliko si uplatio da ti se toliko vrati, mozes grdo nastradati ako se ozbiljno razbolis. pa recimo kazu e da vi ste uplatiti xy kn, od toga ste na porodiljni potrosili zy kn sad za ovo lijecenje vam ostaje 1358 kn. a to ti ne moze pokriti ni 1/6 tvoje bolesti. dakle tvoja ideja ne zvuci na prvu loptu lose, ali to nije princip solidarnosti. a ja cijenim i volim taj princip.
ali tu solidarnost potkapaju kao sto sam nabrojala svi koji muljaju s papirima, ma kako se pozivale na to da ako su drzava i poslodavci koma prema zaposlenim trudnicama, ajmo onda muljati ovdje, koliko god se vi pozivale i sve mene u to necete uvijeriti da je OK![]()
Pa ja ne kazem da ne trebaju dobiti pravo na lijecenje? Naravno da treba. Samo razlika izmedju prava na lijecenje i porodiljne naknade je da ovo sto dobijes za lijecenje dobivas u naturi (lijekovi, usluge) i ionako je neiskoristivo ako nisi bolestan. Takodjer svi dobiju vise-manje isto jer im za istu bolest treba isti lijek (onako ugrubo naravno, ima i tu finesa s cekanjima i sl). S druge strane za trudnocu (koja nije bolest) se dobivaju novci i tu krecu razno-razna muljanja s jedne strane i nepravednosti u iznosima s druge strane.
A moje primjer je prvenstveno bio za tvrdnju da muljanje s prijavama za trudnocu rezultira sa samo par mjeseci troskova za drzavu, pa sam dala kontraprimjer da to nije uvijek tako. Sto se tice financiranja karijere majke-roditeljice, drzava i ja imamo ponesto razlicite stavove o toj temi ali u principu se ne bunim, dokle god djeca nisu zanemarena i u bijedi, ionako vecina novaca ode na njih pa neka im je. A da mislim da ce mi placati mirovinu - ne mislim.
Ovo mi je prestrasno! Tako i na mom bivsem radnom mjestu. Kolegica je jedna godinama radila dok se jos moglo u nedogled davat ugovor na odredjeno, onda kad su to ukinuli su joj produzavali dok se moglo, pa joj dali fiktivni otkaz, pa je kao opet zaposlili. Cura u medjuvremenu zatrudnila i naravno da joj nisu produzili. Nakon 7 god sto je tamo provela.
Ja sam dala otkaz na tom poslu jer sam nasla drugi, ali nikako da me prijave, stalno obecavali sljedeci mjesec. Nakon mjesec dana ja zatrudnila, ali kako sam relativno mrsava odmah se vidjelo i nisam mogla lagati. Nista od prijave, drzali me tako neprijavljenu jos par mjeseci i onda mi se bez rijeci i objasnjenja samo prestali javljati, prestali mi javljati za sastanke, terene... Ja sam jos neko vrijeme zivkala, al su tvrdili da me ne zovu jer nema posla sto naravno nije bila istina... Napokon sam i ja odustala nakon 2 mjeseca i pomirila se sa sudbinom. Odvratno!
Ja sam dobila otkaz ugovora na određeno tokom porodiljnog dposuta kad sam bila nepokretna u bolnici. Nisam ni prekinula porodiljni i otvorila bolovanje jer sam se nadala da ću ostati zaposlena tak da će mi produžiti ugovor tak dugo dok sam na porodiljnom.
Uglavnom, ugovor nije produžen, muž je morao uzeti godišnji da mi riješi sve papire jer sam ja ležala u bolnici. Ostali su šokirani i na hzzo i na hzmo i na zavodu za zapošljavanje., jer firma ne bi imala nikakav financijski izdatak da sam ostala tamo na bolovanju. Jedino bi morali isplaćivati plaću i tražiti povrat od hzzo-a a to se direktorici nije dalo s tim zajebavati za nekog od koga ionak više neće biti koristi.
Znači ona ne bi imala nikakve štete da sam ostala a ja imam višestruke:
- porodiljna naknada pala mi je s 2500 na 1600
- nakon 6 mjeseci bolovanja obiteljska liječnica mora dati moje dokumente na invalidsku komisiju; sad ne mora, ja sam zatražila da dobijem neko rješenje, ali mogu mi i odbiti jer mi još uvijek traje lječenje tak dugo dok mi komisija odobrava fizikalnu u kući, a htjela bih neko rješenje o stupnju tjel. oštećenja da mi bude prednost kod nekih poslova
- da sam bila na bolovanju primala bi plaću, sad sam nakon porodiljnog primala naknadu s burze koja mi je istekla, a posao ne mogu ovakva dobiti kad i zdravi teško nađu, pa nemam uopće nikakva primanja
Ova cura sto je pokrenula ovo sve bit ce u srijedu u STUDIO 45 na Rtl-u na ovu temu. Vlada je odgovorila na mail cure
Pitanje koje ste nam uputili pokazuje da se fer, pravedan i ljudski odnos poslodavca prema zaposlenicima ne može regulirati zakonom i drugim propisima. Osim toga, spomenuti potez, za koji se možemo složiti s gospođom Tihanom Kumic da je „nemoralan, odvratan, ponižavajući i seksistički čin“, još jednom pokazuje da postupanje po zakonu ne mora biti i pravedno postupanje.
... Na žalost, iako je zabranjeno otkazivanje Ugovora o radu trudnim radnicama, trudnici zaposlenoj na određeno vrijeme istekom ugovora o radu može prestati radni odnos. Budući da poslodavci nemaju značajne financijske obveze prema trudnicama, ovakvi slučajevi su nadamo se i vjerujemo relativno rijetki i ne služe na čast poslodavcima. Ovo teško i bolno pitanje se ne može riješiti bez temeljitih izmjena Zakona o radu, posebno u dijelu koji se tiče prava radnika. Široka javna rasprava o izmjenama Zakona o radu kreće početkom slijedeće godine. Upravo će jedna od ključnih tema biti pitanje prava iz radnog odnosa na određeno i neodređeno vrijeme.
Naime, ova Vlada prihvaća i podupire tržišnu ekonomiju, ali ne i čisto tržišno društvo. Hrvatskoj treba socijalno-odgovorno društvo, društvo u kojemu se radnik ne promatra kao roba i u kojemu su znanje, rad i solidarnost visoko na ljestvici društvenih vrijednosti. Poslovanje bez etičkih kriterija i gospodarstvo bez morala ne mogu dati trajne, stabilne i značajne rezultate niti neku zajednicu učiniti prosperitetnom. U društvu treba dominirati socijalna solidarnost i osjećaj da svatko doprinosi zajedničkom naporu za opće dobro u skladu sa svojim mogućnostima.
U skladu s načelom razdiobne pravednosti, država mora transparentno i pod jednakim uvjetima otvarati šanse svima, i radnicima i poslodavcima. Samo tako regulirani odnosi i obveze mogu jamčiti uređeno tržište rada i sigurnu zapošljivost svih koji aktivno traže posao
Hm.
Sad kad sam vise-manje isprobala dva posve razlicita sustava (ok, nisam bila trudna u HR, ali znam kako stvari funkcioniraju), tesko mi je reci koji je bolji, ako ijedan. Mislim da je, kao i inace, ono najbolje negdje u sredini, tj. da bi trebalo uzeti malo sa svake strane pa smisliti nesto skroz novo. Tako nekako.
Naravno da se slazem da treba postovati prava zena (a i muskaraca) i da opcenito ne smije biti diskriminacije. No ima je svagdje, stvar je samo u tome da je negdje zamaskiraju bolje, a negdje losije. Tesko mi je usporedjivati i neodredjeno s odredjenim, s obzirom da zaposljavanje ovdje funkcionira drugacije, no normalno je (a sad ne znam jos koliko je u redu iliti koliko je humano) da se ugovori ne produze trudnima/bolesnima i opcenito nesposobnima za rad tj. da ne mozes biti i zaposlen i ne raditi duze od nekog XY roka (ovisi o poslodavcu, a i saveznoj drzavi).
Ono sto svakako ovdje ne valja je prekratki porodiljni, u smislu da mi nitko nece cuvati radno mjesto duze od 12 tjedana, koje mi pocinju brojati u trenutku kad prestanem raditi, neovisno o tome je li prestajem prije ili poslije rodjenja djeteta. Znaci samim time sto odlucujem ostati doma barem do 6. mjeseca djetetovog zivota, u principu dajem otkaz. Njesra. S druge strane, u nekakvom sustavu koji funkcionira sto se tice primanja (npr. bez problema se moze zivjeti s jednom placom ako oni koji je trose imaju vise od pola graska u glavi), moram priznati da nisam pretjerano ogorcena cinjenicom da moje izbivanje nece financirati ama bas nitko, ni mirovinsko, ni zdravstveno, ni moj poslodavac, itd., vec moj muz i ja (imam placeno 4 tjedna bolovanja ove godine i to je sve sto ce mi firma dati; neke druge firme daju vise, neke ne daju ama bas nista). Na taj nacin nema ni muljanja i varanja sustava. Ako mozes, ostajes doma, ako ne mozes, ne ostajes doma i vuk sit, ovce/jarici na broju, valjda. Vecina pametnih uspije opstati s jednom placom, bez beda, barem neko vrijeme, a ovi drugi rade.Nama bi, recimo, super odgovarao sistem gdje bi poslodavac cuvao moje radno mjesto (u smislu da znam da se mogu vratiti kroz godinu dana, ili sto vec), a da ja sama placam zdravstveno dok me nema, ali kao dio grupne police. Ovako ce me, nazalost, pogoditi nekakva komaticna situacija kad dam otkaz jer ce, najvjerojatnije, odbiti moj prijedlog za zdravstveno. Dakle osim sto cu biti bez prihoda, placat cu pet, sest, deset puta vise za osiguranje (jer sumnjam da cu imati prava na neku vrstu socijalne pomoci tj. zdravstvenog koje se placa iz proracuna).
Itakoto.
Svaki sustav ima i dobre i lose strane. Hrvatski mi najvise fali sto se tice zdravstvenog, ali i taj ce unisitit samog sebe, nazalost, zbog kolicine gluposti/zloporabe koje se konstantno dogadjaju, od cuvanja trudnoce ni za sto, do bolovanja ni zbog cega, itd.
mislim da je za ovu temu bitno napomenuti da poslodavac NE SMIJE produžiti ugovor na određeno ukoliko ima spoznaje da radnik neće moći taj ugovor realizirati:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/s..._150_4098.html
članak 115.
Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe:
– ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava,+
– ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad,
– ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka,
– ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
Posljednje uređivanje od Tajana : 17.09.2012. at 17:55
Tajana!! A zašto trudnica ne može obavljati "poslove u skladu s tim ugovorom"?
Kad žena ostane trudna oćekuje da će se dobro osjećati, da će raditi i biti zdrava. Jer trudnoća NIJE BOLEST. I to što je žena trudna NE ZNAČI da vara državu ako se zaposli.
Kako mene ljute neki komentari...
Pa Beti, ruku na srce, iako trudnoca stvarno nije bolest, ogroman broj zena ocekuje bolovanje od plusa pa do poroda.
a mozda ne smije produziti ugovor na odredjeno dok je zena na porodiljnom, a vec je rodila... i zna da je nece bit godinu dana ?? sve je to planski u nasim zakonima da se naknade kao daju, ali da se sto manjem broju zena daju.
ja sam bila dva mjeseca trudnoce na komplikacijama zbog mucnina (stvarno mi je lose bilo, cijeli dan sam lezala). Ali prije toga sam primila neki ekstra honorar na poslu. I to mi je uslo u izracun prosjeka, ali u biti nije jer je naknada na komplikacijama limitirana, tako da zbog toga nisam dobila nista vece pare. Poslije dva mjeseca mucnina sam se vratila na posao, a koji mjesec poslije su me ovi sa hzzo-a zvali da ja njima objasnim sto je taj honorar i da im dam izjavu. I ispilali su ove u racunovodstvu da im salju ispise placa svih zaposlenika i svasta nesto. A sto je najbolje od svega, taj honorar nije usao ni u jednu moju osnovicu, ni u tu za komplikacije jer mi je i tako placa bila iznad limita ni u onu za porodiljni jer je bio predaleko u proslosti jednom kad sam otisla na porodiljni. I kazem ja njima na hzzo-u sto me pilite s time kad to na nista ne utjece, a oni meni vidi, vidi, istina... al isto moramo to obaviti... grrrrr!
veceras u 23 sata na rtl2 u emisiji Studio 45 gostuje cura koja je ovo sve pokrenula![]()
Sta to nije ona neka emisija gdje gostuju "zvijezde" i zdusno raspravljaju o nicemu??
Sad je mama TIHANA javila da je sutra emisija
Ok, bitno da se prica o tome. Samo steta da temu ne obrade redakcije emisija koje se daju u neko gledanije vrijeme. Pogotovo kad imaju zene voljne svjedociti o svom problemu.
Tihana, sretno!
Upravo tako. I zanimljivo je stvarno kad se makneš van Hrvatske i vidiš kako su prava u vezi s trudnoćom i rađanjem uređena u drugim državama. Dobije se neka drugačija perspektiva.
Recimo u Belgiji nije nikakav problem ako žena ostane trudna, nitko se ne boji za svoje zaposlenje. Imaš djecu kad hoćeš i to se poslodavca uopće ne tiče. Zašto? Zato što se radi do termina i zato što se na posao vraća 16 tjedana nakon poroda. Dakle, de facto si uzmeš jedan produljeni godišnji. Ne prima se puna plaća nego 75% iste. U takvom svijetu nema diskriminacije radnica i svi su ravnopravni. I to nikome nije čudno.
Čudno je nama i nehumano je nama koji smo navikli ići na bolovanje čim vidimo plus (ja prva, dvaput) i koji smo navikli bit na porodiljnom godinu dana (i dulje tko ima mogućnosti). Ali u biti je to jedini način na koji cijela stvar može funkcionirati.
Danas u svijetu nažalost postoje samo tri države koje imaju idealne socijalne modele, a to su Danska, Norveška i Švedska. Ostalo je truli kapitalizam. I mislim da je realnije očekivat da će se stvari u Hrvatskoj približavat belgijskom modelu, nego da ćemo se pretvorit u Norvešku.
ja osobno nemam problema s ovakvim zakonima kao što je recimo u Belgiji, i super bi bilo kad bit o bilo tako i kod nas. Ali pretpostavljam da u istoj toj Belgiji kao i kod Kaee u Americi jedna obitelj može normalno živjeti s jednom plaćom, može imati osnovno zdrastveno osiguranje i da kad se ta majka odluči nakon 6 mjeseci, godinu, dvije ili pet vratiti na posao da pronađe posao u nekom kraćem vremenskom razdoblju.
osobno malo zena znam koje su imale tako super trudnoce da su stajale ili sjedile ili vozile, trčale od sastanka do sastanka itd od početka do termina. već ovisno o poslu 8 i više sati dnevno a bile trudne.
malo koja zena nije izmrcvarena prvo sa ocajnim mucninama, zatim pritiscima na mjehur, naticanjem, promjenam raspolozenja, glavoboljama, kiselinama koje ti izjedu jednjak svakodnevno, neprospvanim noćima, tvrdokornim zatvorima itd...a gdje je još onaj postotak koji se recimo ne smije naprezati jer se vec u 5 mjesecu pocne skracivat grlic i tako dalje..ima ih koje su bile top fit, ali ima puno i onih koje nisu i kojima je trudnoca bila jedno veliko mucenje za citav organizam.
trudnoća nije bolest, ali je ogorman promjena za stanje i duha i tijela zato se i zove drugo stanje. i smatram da bi svaka zena trebala imati pravo i na trudnocu i na barem godinu dana full macinstva (ako sama to zeli!) provesti doma.
one koje zele i moraju raditi druga stvar.
to što su ljudi opcenito tako dobro istrenirani, što se već počinje u vrtičima i osnovnim skolama, menatlitet stada i ne primjećuju da su zapravo moderno roblje koje šljaka za mizerne plaćice od kojih jedva pokrije od mjeseca do mjeseca osnove i većinu svog života provede pod kreditinm opterećinjima i to sve u korist sacice vladajucih koji se još vise bogate, to je drugi par opanaka. moderno robovlasnistvo ili moderno kmetstvo i nista vise.
inace u njemackoj isto imas pravo ostati doma, ako mozes i zelis do 3 godine nakon poroda. prvu godinu dobijes isto skoro pa punu placu, druge dvije gotovo nista, ali posao te mora cekati. otkaz ne smijes dobiti niti za vrijeme trudnoce niti mislim godinu dana nakon sto se vratis na posao.
O da, i to vrlo proračunato. Naime, zanimljivo je da one sa višim plaćama duže rade u trudnoći, obično do kraja, jer im se ne isplati biti na onih 4000kn. A žene koje imaju manju plaću, nemaju realno razloga raditi (osim vlastite savjesti, etike i poštenja, ali to ionako nitko ne ferma), jer dobivaju istu lovu, radile ili ne radile. Naša država nažalost ovakvim mjerama stimulira većinu žena da ne rade u trudnoći.
U Njemačkoj (i u svakoj drugoj normalnoj državi) žena s malom djecom sama sebi organizira radno vrijeme i satnicu i prema tome je plaćena. Npr
žena želi raditi tri dana tjedno po četiri sata. I za to dobije plaću koja je veća od naše prosječne. Baš nedavno sam rpičala s jednom koja živi u Švicarskoj, promijenila je posao i morala je raditi 5 dana tjedno po 8 sati (neko vrijeme, ne znam koliko je moralo proći da na novom radno mjestu stekne sva prava). Žena je pod šokom nemilim jer, kako će ona to, mislim, 8 sati dnevno raditi, pa to je nemoguće (sjedi u uredu). A prije toga je bila na birou nekih par mjeseci i dobivala oko 20 000 kn.
Tako da mi naš sustav ne možemo ni usporeiđvati s vanjskim jer su naši uvjeti općenito jadni i teški. Deaedi, moja plaća je nekih 700, 800 kn veća od porodiljnog (ovog najmanjeg). Naravno da ću ostati na porodiljnom koliko god mogu.
ne može.
samo za usporedbu belgija ima 11 milijuna ljudi, USA oko 300 milijuna!
od toga 50 saveznih drzava od kojih svaka ima svoje propise izakone koji se cesto drasticno razlikuju od drzave do drzave.
u americi ima sloj brutalno bogatih i sloj brutalno siromašnih, tzv. srednja klasa živi ko i svugdje i ne može baš udobno živjeti od jedne placice. polusestricna mi živi 25 godina u N.Y.. kaee zivi u texasu, dva razlicita planeta po svemu. suprugova sesticna zivi u L.A. 30 godina skoro. takdojer razlika velika.
slucajeva da dobijes otkaz odmah ne pojavis li se 3 dana na poslu jer imas upalu pluca a nemas zdrastveno jer ako placas zdrastveno nemas od cega zivjeti nisu rijetki. da ljudi doslovce bankrotiraju nakon vecih i ozbiljnih operacija u pojedinim saveznim drzavama USA takdojer nije rijedak slucaj. zdravstveno i medicinska skrb za obicnog prosjecnog gradjanina je rak rana americkog drustva. sto mislis kako je tek trudnicama i njihovim pravima. nista bolje.
prijateljica moje polusestrice je prije par godina letila u hr na operaciju ciste na maternici jer ju je skupa sa putom doslo jeftinije nego da je to napravila tamo.
Ma... kod nas se opcenito nimalo ne vrednuje rad, a pogotovo se penaliziraju svi koji imaju natprosjecne place. Radis 10 godina pa ti istekne ugovor o radu ili ne-radio niti jedan jedincati dan - dobijes istu uravnilovku od drzave (aka crkavicu) za porodiljni. Radis trudna jer svima razrezu max 4250kn pa si nemres priustit ne-radit (jer eto nisi imao starce s kucom da ostanes zivit kod njih nego samohranu mamu u stanu od 35 kvadrata pa si digo stambeni kredit da imas uopce gdje ic zivjet) a onda kad spadnes na 2600kn pa ili posudjujes novce ili odes radit (pa onda nemas kud s djetetom - jer naravno nema jaslica za tako malu djecu kad su sve mame "zbrinute" ) itd. Najludje je ono sa nezaposlenima, gdje ili primas naknadu pa nista ne radis ali ako nadjes neki poslic da sitno zaradis brisu te i nemas pravo na naknadu. Umjesto da te drzava stimulira pa da ti da umanjenu naknadu ali na nacin da ti je zarada + naknada veca nego da samo primas naknadu... itd.
![]()
Kakav, pobogu, Texas. Osim u Houstonu, sumnjam da bih tamo odgulila dulje od tri dana. Turisticki.
moia, poznajem jako puno bivsih i sadasnjih trudnica i moram priznati da je vrlo mali broj bio toliko hendikepiran trudnocom da se od nje morao lijeciti do poroda.
X. Sjećam se koliko su se svi čudili što sam, nakon 10 godina dijagnostike i MPO-a, sad, kad sam kao ostvarila trudnoću, radila do pred porod. S tim da sam ja to drugačije gledala, ja sam željela raditi (i financijski argument), osjećala se izvrsno (drugo tromjesečje bi potpisala da mi vječno traje), ali sam stalno, nekako sub rosa, dobivala poruke koje su me stavljale u sumnju, stila... ponašam li se nerazumno što radim? Koliko god je MPO drugačija šalica, pogotovo u starijih rodilja, pogotovo na kompliciranu anamnezu, opet... Isto tako i kad je mala dobila distoni, sama činjenica da ima napravljen EEG mozga, stekla sam takav dojam, trigerirala je sustav na pitanja želim li produljenu njegu... a kod mene ista reakcija (što je stvarno mala toliko loše, jel' mi nešto prešućuju itd.) jer ja nisam razumom mogla pojmiti da je stanje djeteta takvo da bi trigeriralo potrebu da ostajem s njom doma dulje od godine dana.
Iskreno se nadam da ce u Hrvatskoj jednom izglasati zakon koji je u Austriji, a taj je da do sedmog rodjendana najmladjeg djeteta majka sama odlucuje koliko ce sati raditi tjedno i u kojim vremenskim okvirima. Ukoliko je kod poslodavca bila tri godine prije nego sto je ostala trudna, poslodavac to zakonom mora postivati. To je nesto sto je velika prednost majkama u AT.
Na brzinu sam pogledala statistike HZZO po šiframa bolovanja i broj rođene djece, te sam brzom računicom došla do brojke da na cca. 24tis rođene djece ima cca. 14tis trudnoća koje se vode kao komlikacije u trudnoći, dakle, cca. 58% trudnica otvori bolovanje radi komplikacija u trudnoći. Ovakva statistika je zastrašujuća, osim toga jasno govori da je nemoguće da 58% trudnica ima komplikacije u trudnoći, sigurno je dobar dio bolovanja lažan. Šta reći - žena je ženi vuk. Možemo se obrazovati koliko hoćemo, truditi se i napredovati u poslu, kad ti sav trud sruše predrasude kojima doprinose one trudnice koje sa prvim + trče doktoru po bolovanje i već se vide kako idućih 9 mj ubiru pare od države, dok druge glupače rade s trbuhom do nosa i financiraju njihovo lažno bolovanje.
Deaedi, ne završe sve trudnoće rađanjem djeteta. Ja sam bila 5 puta trudna, imam dvoje djece, triput sam bila na čuvanju trudnoće.
Zato piše cca. Čak i da sam fulala za 8%, opet to znači da 50% otvori komplikacije u trudnoći, što se meni čini kao ogroman broj.
Ako čemo tom logikom, onda se samo možemo čuditi da ima i malo poroda na CR, a i da se oko pkk uopće ne treba truditi - pa kad je toliko trudnoća "komplicirano".
Riskirajući da skrenemo prema pkkipak ću reći: komplicirane trudnoće, u mom slučaju, nisu značile komplicirane porode. Upravo suprotno. I logično mi se čini da, ako si rano otvorena i sl., brzo rodiš
Ali Jurana, na srecu, stvarno rizicne trudnoce su stvarno u manjini. Velika vecina zena nije bolesna zato sto su trudne, niti bi zapravo njihova trudnoca trebala biti bilo ciji problem, osim njihov vlastiti (i partnera im). Bitno je samo da imaju osigurana prava, tipa povratka na posao nakon porodiljnog.
Ok, tu gdje jesam, pametni mogu zivjeti s jednom placom kao bubrezi u loju (ako im je idealni standard nekako vise nas, a ne opce-americki), tako da mi je manji problem biti doma s djetetom neplaceno, nego sto je nedostatak prava da se vratim na posao nakon dopusta. Tj. jedini 'izlaz' mi je otkaz - imam pravo na 12 tjedana izostanka (vecinu neplaceno), a poslodavca nije briga je li rijec o komplikacijama u trudnoci, porodu, rodiljnom dopustu, gripi ili slomljenoj nozi nekoga u obitelji. Sto god da mi se dogodi, ubraja se u tih 12. Nakon toga dajem otkaz, sto je poprilicno komaticno samo i iskljucivo zbog zdravstvenog osiguranja.
u austriji su mogucnosti roditelja male djece u odnosu na balans rada i obiteljskog zivota puno sire i vece nego u hrvatskoj. zakonodavstvo tzu pruza puno bolju zastitu, kao i mogucnosti.
medutim recenica:
taj je da do sedmog rodjendana najmladjeg djeteta majka sama odlucuje koliko ce sati raditi tjedno i u kojim vremenskim okvirima.
naprosto nije tocna.
zakoni se za onog tko vlada njemacim se lako nadu i na internetu. ne stignem vise napisati sada, ali pocesto nalazim ovakve napise na forumu, te zaista ne znam od kuda dolaze te krive informacije.
ne mora covjek ni znati prave, ali ako vec pise nesto o tome, ne bi bilo zgorega, detaljno se informirati.
nece to sada momentalno pomoci zenama u hrvatskoj, ali svejedno, ako je cilj komparirati stanje u hrvatskoj i u drugim zemljama, onda baratanje krivim i povrsnim informacijama ne pomaze.
Prava trudnica i djece bi trebala biti puno veća, a ne pričati o nekoj solidarnosti i koliko je tko uplaćivao.
Osim u slučaju da mi dijete čuva baka i sl. meni je dijete od 1g. premalo da bi išlo u vrt, i trebalo bi porodiljni trajati barem 18 mjeseci kao u Švedskoj. Kad se zbroji trošak subvencije jaslica d strane države, koliko češće je malo dijete bolesno pa troškovi liječenja plus bolovanja roditelja i njihovo češće poboljevanje od viroza mislim da bi na kraju trošak za dodatni 6 mjeseci porodiljnog bio jednak ili manji sadašnjem a imali bi sretniju i zdraviju djecu i roditelje.
Mene jedino bode u oko kao suvišno, da roditelji koji nisu zaposleni šalju djecu u vrtić punih 8 sati, kao da se djeca socijaliziraju. Ok ako imaju love pa plate punu ekonomsku cijenu vrtića ali cijene državnih vrtića nisu ekonomske već dio subvencionira država. ALi bi isto tako trebalo osigurati da dijete moe dobiti automatski vrtić isti dan kad se roditelj zapsli, tj. trebalo bi biti dovoljno mjesta.
Žena koja rodi više djece i dobro se brine o njima a ne radi i prima naknade i doplatke isto pridonosi društvu i nije mu trošak. Natalitet nam je u komi i to je jedan od razloga neodrživosti sustava zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
Ako bi išli u detalje, onda bi i primjerice pušač ili osoba koja jede nezdravu hranu ili pije alkohol trebala plaćati više zdravstveno i sl. A tko bi bio taj tko bi to mogao odrediti?
Pusaci i korisnici opojnih droga (iliti narkomani) placaju vece premije zdravstvenog osiguranja u mojem selu.
evo vidis bas nisma isla provjeriti ovo inace uvijek to radim kad se spominje njemacka i austrija ovdje. dobro velis, treba ipak malo pripaziti. i sama sam ostala malo baf jer znam da su njemci po tom pitanju u ovom dijelu europe otisli najdaljee, u biti jos su jedini ostali koliko toliko socijalni medju svim ovim kapitalistickim gulikozama.
idem bas baciti pogled moguce je da je annie krivo prevela ili formulirala odredbu.
Ja uopce nemam taj dojam da masa trudnica odlazi na komplikacije s prvim plusicem, stovise znam dosta trudnica koje su mucnine i povracanja u prvom tromjesecju prosle radeci da ne bi morale na poslu rec da su trudne. Ono potajno povrati na wc-u vrati se radit, i za sat vremena opet. Meni je takvo stanje ocita poruka tijela da ne treba radit, nego stat doma i odmorit se. Trudnoca nije bolest, al je nekima vrlo teska, i treba im bolovanje.
ovo isto potpisujem. ovo nekako svi rado zaboravljaju. posebno ovo drugo.
nikad me nisu smetale zene koje ne rade, pa da imaju i jedno dijete, uopce me zapravo nitko ne smeta tko ne radi iz ovog ili onog razloga (a ponajmanje trudnice i zene koje imaju djecu), a da ja placam doprinoe. na koncu i za mene ce netko placati doprinose.
jedino sto me smetaju mladi, zdravi i snazni koji pronalaze sve moguce izlike i razloge da zasjednu na drzavne jasle.
Pojma nemam odakle ti Texas; nije mi ni blizu.
A o hendikepiranosti u trudnoci nisam ni najmanje fulala nista, pa ni fudbal. Lijepo si u postu napisala da je trudnicama, onako po defaltu, strasno tesko u zivotu. Zauzvrat, kazem da poznajem vrlo malo onih kojima je bolovanje stvarno trebalo. Na srecu (njihovu), a na tugu i zalost sistema koji to podrzava.![]()