izvinjavam se za sve ove pravopisne greske, ne mogu editirati.
 |
|||
|
|
|||
izvinjavam se za sve ove pravopisne greske, ne mogu editirati.
Ja radim uredski posao i radila sam do 4 dana prije poroda u punom terminu jer nisam imala drugog izbora i ne kužim kako su žene ženama neprijatelji. Iskreno da sam mogla ne bih radila sigurno 2-3mj prije poroda, jer sam kako neke kažu lagodno sjedila pred kompjuterom 8-10 sati na dan i to me ubijalo, toliko me bolila trtica i takav sam pritisak imala da sam skoro plakala od bolova, zbog sjedenja.
Zakonski koliko znam nije uređena mogućnost nekog mirovanja radnog odnosa u trudnoći zbog uvjeta rada, pa bi se možda i statistika promijenila kada bismo znali koliko ih je na bolovanju zbog komplikacija a koliko zbog uvjeta rada.
Nije ta prodavačica, frizerka, pekarica, kondukterka itd. jadna i sama si kriva jer nije učila pa sad ima malu plaću, za to je kriva HR, truli kapitalizam i oni što su je pokrali, pa sad mi ispaštamo, pa joj se ne isplati raditi, a i sve smo mi žene ovdje, pa zar stvarno mislite da bi neka blagajnica trebala do rodiljnog odstajati na nogama ili slagati police.
I ova rasprava je otišla u krivom smjeru, jer umjesto da raspravljamo o nepovoljnom položaju trudnica u radnim odnosima, mi raspravljamo o trudnicama i lažnim komplikacijama....i opet da me ne shvatite krivo, ne podržavam lažne komplikacije, ali to je puuuno manji problem od položaja trudnica i majki. Šta reći kad pomoćnica ministra rada izjavi da majke napišu da imju organizirao čuvanje djeteta....jako pohvalno, umjesto da osvijesti poslodavce da moraju i oni podnjeti dio tereta i da i majke imaju isto pravo na rad kao i one koje nemaju i one koje nemaju bake.
Xmitovski prvotno napisa
Posljednje uređivanje od moia : 21.09.2012. at 11:12
Kao netko tko je 5 dana nakon što je vidio plus na testu ovdje otvorio temu "tko može na komplikacije" imam potrebu pisati o poslu i trudnoći. Tko je pratio, zna da se tema brzo zaključala, i zbilja sam se bila osjećala jako loše zbog dojma koji je izvirao iz svega, dojma: "evo plusa - daj mi bolovanje".
A radi se o tome da je dan ili dva nakon plusa sve bilo super. A onda 3. ili 4. dan, po drugi put taj dobro poznati osjećaj - "makni mi se s puta, di je školjka?".
«Mogu li ići na bolovanje jer imam užasne mučnine, hoće mi ga otvoriti ili ne, kakva je to komisija, što oni provjeravaju, hoće li dr. biti dovoljno to što joj ja kažem da mi je zlo, i da zbilja ne mogu… ili to nisu «komplikacije» … « - Gomilu pitanja u glavi, pa sam nespretno otvorila temu, koja je vjerojatno zaslužila biti zaključana.
Svakim danom sve gore i gore, i sada skoro tri tjedna kasnije živim s mučnimama koje traju 20 sati na dan, po noći uspijem odspavati 4-5 sati, a onda od 4 ujutro do jutra jedem bademe, umeboshi sljive, hodam po stanu jer mi je zlo i dok ležim, pa legnem, nekad čak i zaspem, ali za sat vremena zvoni budilica...
Pa dođem na posao, gledam ja u monitor, gleda on u mene... pa mi je sila na wc, a ja stavljam polako nogu ispred noge da dođem do wc-a jer mi je muka da jedva hodam. Jesam li spomenula da je u ta tri tjedna dvogodišnjak jasličar dva tjedna bolestan i budi se puno po noći? Ali se snađemo za čuvanje (gle sreće, djed je dobio otkaz kao višak godinu i pol prije nego ima pravo na mirovinu po dobi, iako naravno ima valjda 140 godina staža) … dakle deda ga čuva, jer ne mogu sad otvoriti bolovanje na dijete (i gužva na poslu i ogromne kalkulacije u glavi kako će mi to utjecati na prosjek porodiljnog, jer sam ionako već 16 mj. stalno na bolovanju za dijete).
Ta gužva na poslu (što je zapravo stalno stanje stvari, možda i gužva nije prava riječ nego brzina, ASAP u svakom mailu, zna netko što je marketing?) je nešto što ja ne uspjevam shendlati, i nakon tjedan i pol, prije nego ikome drugome, prije nego mami i tati (tj. dedi čuvalici
Kako je bilo u prvoj trudnoći? Isto. 4 i pol mjeseca sam radila uz užasne mučnine, s tom razlikom što sam cijeli ostatak vremena samo spavala, tad sam to mogla… došla bi na posao oko 11 jer sam rijetko uspjela doći prije zbog mučnine. Voljela bih reći da sam radila do 19.00, ali istina je da sam često radila i do 21h da stignem završiti projekte. Nakon 4 i pol mjeseca više nisam mogla. Skupila sam gomilu starog i novog godišnjeg, nekih slobodnih dana i bila doma. Ostalo mi je par tjedana do onih 45 dana prije porodiljinog. I da, tad sam otvorila komplikacije, rekla sam dr. da ne mogu na posao i zamolila je da mi otvori mjesec i nešto sitno dana komplikacija. Rodiljni profiter. Kako mi je bilo tih preostalih 4 i pol mjeseca doma? Spavala sam, 15-16 sati na dan. Zaspala bih između 22 i 23 i sutradan si navijala sat oko 14h da se ustanem i skuham ručak prije nego mm dođe doma. Išla bi na wc i vraćala se beskrajno dugo spavati. I jedva bih se natjerala da ustanem i u 14h…
Nije trudnoća bolest, hendikep, ali moje iskustvo rada i ne rada u prvoj trudnoći, i rada u zadnjih 3 tjedna druge trudnoće je… ne treba mi nikakva naknada, ni komplikacije, ni bolovanje… uzmite si i svoju porodiljinu naknadu i prvih i drugih 6 mjeseci, i vratit ću vam sve koje ste mi ikad dali, samo me pustite da mogu ležati u krevetu i da ovo prođe… kao da se već danima vozim starom cestom do mora, u stražnjem dijelu autobusa, baš na onom mjestu gdje je kotač, a on ne uspori niti u jednom zavoju.
Kako ono kažu – smiješe ti se i kažu «To su slatke brige, proći će».
Što ću sad nakon ovih tjedan, dva godišnjeg? Hoću li ići na komplikacije zbog mučnina? Ne znam. Ali recimo znam da ću ako odem dva ili tri mjeseca (kad će mučnine je l kao prestati) na komplikacije, i ako se vratim raditi do onih 45 dana, u prvih 6 mjeseci porodiljinog dobiti oko 12.000 kn manje naknade nego da nisam zatvarala komplikacije. Krasna računica – zbilja te tjeraju da budeš na komplikacijama. (Molim vas ne nemojte zaključati temu
Što sad još na kraju da kažem? Može li teta na blagajni, u državnoj upravi, kod privatnika ili u tvornici u pogonu (u one naše 3 tvornice) raditi trudna. Nemam pojma, vjerojatno ovisi i o teti i o trudnoći.
Kakva je stvarno ta statistika komplikacija u trudnoći, nemam pojma. Ali većina mama koje i ja znam su radile do 45 dana prije termina.
Još sam htjela malo pisati o mom i poslu i mom šefu. Zašto ja ne bih bila dva mjeseca doma na komplikacijama i čekala da mi prođu mučnine, pa se vratila raditi? (Čak i da zanemarim onih 12.000 kn). Evo crtica iz mog posla u svibnju i lipnju. Krajem svibnja: 12 dana bolovanja, prvo malac povraća i proljev, pa ja povraćam i proljev, pa malac vodene kozice. Na poslu projekt, rok za završiti 30.06. Cijeli 6. mjesec radim od 9 do 21 da nadoknadim 12 dana bolovanja i uspijem završiti projekt do kraja mjeseca. U jednom trenu shvatim da neću to niti tako stići (i bez obzira na bolovanje) pa produžavamo rok do 15.7. i radim 4-5 vikenda za redom.
Ovo je samo jedna crtica. Mogu vam pričati i o srpnju i kolovozu, radnom danu od 10 sati i kako sam smanjila broj dana koje idem na GO. Ok, ali to je samo moj posao, nisu svi takvi.
Mogu li ja raditi takav posao s pre, pre često bolesnim dvogodišnjim jasličarem? Jedva. A još i trudna s mučnimama? Nema dana da u ovih 16 mj. nisam razmišljala da otvorim neplaćeno do 3. godine. I nema dana da ne razmišljam da ću to drugi put sigurno napraviti. Ne trebaju mi naknadne, bolovanja, ništa… pustite me samo da preležim mučnine, da mi dijete nije bolesno, da ne mora i ovo drugo s 12 mj. u jaslice (privatne naravno, gdje drugdje u svibnju). Može li ih deda obojcu čuvati? Zašto nisam već do sad otišla na neplaćeno? Živiš iz dana u dan, i čekaš ono «i to će proći». Kalkuliraš koliko ostane od mm-ove plaće nakon kredita i režija. … A tek oni koji ni tako ne mogu ništa iskalkulrati.
A sad malo o mom šefu… ima nas gomilu, oko 100-tinjak. Ali samo nas cca 25 radi ovaj moj posao. I to je otprilike taman. Ali ove godine su 3 na porodiljnom, i dvije trudne. Jedna je na čuvanju zbog krvarenja i prošlog spontanog, druga se još klati pred monitorom. Ima još tri koje su mu počesto na bolovanju zbog djece (dobro jedna od njih je ista ova koja se klati pred monitorom, tj. ja). Ove tri koje su trenutno na porodiljnom nemaju baka servis, i vjerojatno ga druge godine čeka novi niz bolovanja zbog djece. Dva su dečka otišla van na usavršavanje na godinu dana. Dakle 25 zaposlenih, 16 dostupnih. Zamjene mu nema smisla uzimati, jer tek nakon godinu dana netko može ovo raditi samostalno. I da netko njega pita o zapošljavanju trudnica, majki s malom djecom bez baka servisa… ne znam što bi rekao. Znam da se svakoj našoj trudnoći iskreno radovao, ali znam da ga sve to skupa što se niže jedno za drugih (naše trudnoće i bolovanja) i brine. Ali mogu i reći da smo mu sve zadnjih 10 godina stalno radile bez prestanka i prekovremno, pa eto baš se potrefilo da u 3 godine sve rađamo... pa nek samo preživi tih par godina s manjim profitom
Ovako umorna i iscrpljena ću reći samo: žena majka uopće ne treba raditi, nikada.
A gdje ono dobiješ neku naknadu za svako dijete, čak neke naknade i kad ne radiš? Aha, u Njemačkoj?
da da brus slatke brige. meni su bile da slatke brige, ali ja nisam morala raditi, dok je mnogima tako nesto cisti luksus.
a ti si upravo opisala kako izgleda jedan takav "luksus" i opisala jednu prosjecnu trudnicu koja upravo to prolazi koliko sam zakljucila iz posta.
da je svaka od nas u tvojoj kozi trenutno vjerojatno bi i ovaj topic malo drugacije zvucao.
Ne bih htjela zvučati kao da provociram, ali meni je stvarno muka i zlo.
Čija sam ja sad briga? Poslodavca kojem u 3 tjedna odradim prezentaciju koju sam trebala u tjedan i pol? I dolazim na posao oko 11 umjesto u 9 jer mi se vrti. Dat će mi plaću za ovaj mjesec, a pola mog posla je dao vanjskom honorarcu kojem će to platiti. Na koje radno mjesto da me stavi u mom uredu - svi moramo buljiti cijeli dan u ekran, i iz gomile brojki i slova raditi neke pametne prezentacije.
Ako idem na komplikacije varam državu i upadam u strašnih 58%.
Često se ponavlja da vani (i "zapad" i zemlje u okruženju) nema toliko bolovanja u trudnoći. Samo zato što mi imamo priliku to koristiti? Imam sto pitanja - je li u Austiji za vrijeme trudnoće lakše dobiti lakši posao? Kolika je stopa zaposlenosti žena u Bosni i Srbiji? Jeli možda puno žena koje tamo rađaju nezaposlene? Zašto trudnica u Njemačkoj može dobiti naknadu i kad je nezaposlena? (ispravite me ako griješim, ali to sam nedavno čula od poznanice)
Puno je postova bilo ovdje "radila sam do zadnjeg dana i bilo mi je jako teško"... Sjećam se samo jednog (cure koja radi u školi) koja je rekla da joj nije bilo naporno. Skoro nitko nije rekao "raditi u trudnoći" nije ništa, nego "ja sam to izdržala" - jer nisam imala izbora, jer mi je prevelika plaća da bih pala na 4250, a da sam frizerka ne bih...
Sjećam se i jedne rečenice iz Ustava - "Država štiti materinstvo..."
Već je puno postova na temu "varanja sustava, i izvlačenja osobne koristi gdje god se može".... Ali ja iskreno mislim (potovo u ovom trenu) da svaka trudnica treba imati izbor hoće li / može li raditi. Treba li za to dobivati mjesečno 4250 kn?
Ne znam, to zbilja ne znam... Ali već ste puno puta rekli, ako si taj posao jedva dobila, i ako te tamo maksimalno iskorištavaju i trudnu i netrudnu onda ćeš ići na te komplikacije. Ali ne zato što ti je baš super, nego jer ti je istovremeno vrlo vjerojatno i muka, i teško, i sve te boli. Kako netko u istoj takvoj situaciji ipak radi? Ne vjerujem da je to zbog toga što je duboko moralan spram svog društva i države i ne želi koristiti neku naknadu koja zapravo nije namjenjena za to (teško mi je, zlo mi je, boli me) nego za teške komplikacije... nego zbog sto drugih razloga... bojiš se za posao, treba ti plaća koja je veća od naknade, nije ti baš jako zlo, uvjeti na poslu su podnošljiviji...
I na kraju, uopće nismo na otvorenoj temi - može li trudnica dobiti otkaz... još se nismo niti dogovorile može li trudnica raditi
Meni se čini da žene s malim plaćama koriste bolavonje u trudnoći zato jer im se ne isplati raditi kad će i na bolovanju dobiti iste novce dok žene s većim plaćama rade iako im možda i nije dobro, ali se njima pak ne isplati otići na bolovanje jer će dobiti znatno manje nego da rade.
...kad bi suma bila za sve ista, primjerice 1000kn na mjesec pitanje je koliko bi onda žena s manjim plaćama koristilo to bolovanje?. Nekako mi se čini da bi onda susretala na svakom koraku trudne blagajnice (kad smo se već njih uhvatili)
Sigurno da nije fer da žena sa visokom plaćom ima jednaku naknadu, kao što nije fer niti da je bolovanje za djecu ograničeno na neku cifru, pa ja ostavljam bolesno dijete mami na čuvanje jer previše gubim od plaće ako sam na bolovanju, kao što nije bila fer niti ograničena porodiljna naknada - no moglo bi se onda postaviti i pitanje koliko je tko uplatio u fond (jer blagajnica može uplaćivati malo deset godina prije trudnoće a menadžerica puno godinu dana, pa što je onda pravedno) - a to pak nikako ne bi bilo dobro jer bi odgađalo trudnoće itd. itd.
Ma naravno. Isto tako nije fer da ja imam dvije kuće, a netko ni jednu i tako bi mogli u nedogled.
Ne živimo više u socijalizmu i nismo svi jednaki. Živimo u trulom kapitalizmu i sve je na pojedincu stoga meni nikakvo načelo jednakosti nije u redu.
Isto tako je činjenica da što imaš više škole, bit će ti lakše u životu odnosno imat ćeš veću plaću i bolje uvjete rada.
socijalizam kao nekakv politicki pokret i pandam kapitalizmu i socijalna drzava su dvije sasvim razlicite stvari i ne treba ih se brkati niti mjesati.
jedno s drugim nema veze.
Ovdje govorimo o naknadama koje nam se svima isplaćuju iz istog budžeta, a u koji pak svi uplaćujemo, ne o imovini.
Trudnice, bolesni, nemoćni, djeca, stari - zaslužuju dobre uvjete bez obzira na školu i plaću, to i jest smisao socijalne države.
x
Pa ako je tako, zašto onda nemaju svi jednake mirovine, odnosno "dobre" mirovine koje su iz istog fonda/budžeta?
zato sto ne zivimo u socijalizmu, a čak niti u njemu to nije bilo tako. drugim riječima treba razlikovati tri stvari: utopiju, socijalizam i socijalnu drzavu.
Pa, da je pravde i da nisu opljačkani svi bi trebali imati mirovinu koja bi omogućila normalan život.
Ja uopće ne govorim da naknade svima trebaju biti jednake, nego da se uvijek može postaviti pitanje što je fer, a za razliku od mirovina koje ima smisla računati prema onome tko je koliko uplaćivao u zajednički budžet to za porodiljne naknade ne bi bilo baš dobro rješenje jer bi vodilo ka odgađanju trudnoća.
Ako su ovi posljednji postovi interpretacija Kaaeinog, mislim da je jako pogrešno shvaćena :/ .
u biti primjecujem da mnogi misle da kapitalizam iskljucuje socijalno uredjenu drzavu, i da podrazumjeva onaj krajnji oblik kapitalizma kakav vlada u usa. ali to nije tako.
pobjegao mi post.
dakle lazne komplikacije jesnu varanje drzave. odnosno varanje drustva, kako hocete.
naravno da je to manji "grijeh" od recimo snaderove hobotnice.
ali radi se o principu i odnosu prema drustvi i drzavi.
ostavrivanje prava je nesto potpuno drugo. i juristicki. i eticki.
ja ne znam statistike npr. austrije, ali mi se cini da su dvostruko manje. a ne mislim da su hrvati genetski drugaciji.
ne da mi se sad to vise ponavljati, a pajalica je to vec na pocetku lijepo objasnila.
u kratko receno:
ako se sam ne pridrzavas zakone, ne mozes ocekivati da ce ih se pridrzavati drugi.
svijet i svemir nisu fer, ali su kauzalni. i cijena se uvijek placa.
drustvo i drzava nam nije u gabuli, samo zbog pojedinaca, privatizacija i hobotnoca.
vec i zato sto je drustveni konsenzus, da je drustvo i drzava i zakoni, nesto steo treba i zaobici, i malo prevariti..itd
i takode ne prijavite one koje vidis da to cine. ni kad si svjedok.
sve je to ljudski, ja to razumijem, ali ne mojmo se varati, te varanje proglasavati pravom.
inace, imala sam jucer slicnu diskusiju s kolegama, te je netko spomenuo teorije emmanuela todda, koje objasnjavaju razlike u poimanju drustva, te njegove organizacije, vezano na strukturu obitelji.
interesantno. npr. mafiju imamo u italiji, ne u norveskoj. u grckoj, a i kod nas (ovo sad globalno gledajuci) je "casno" izigrati propise i zakone. u svedskoj bas i ne. itd...
i u njemackoj, belgiji, svicarskoj itd...
aposlutno tocno sve sto si napsiala, ali riba smrdi od glave ne od repa, drugim rijecima stvar treba pocet cistiti od glave (vladajuce strukture) ne od repa (malog covjeka).
da je stvar uredjena, da pravna drzava funkcionira, da se svako varanje, prekrsaj, kradja instantno kaznjava bez obzira na poziciju i ime, i mali covjek bi htio (dobrovoljno) ili ne htio (posljedicno) to slijedio.
Posljednje uređivanje od moia : 21.09.2012. at 12:00
i beti, sad sam jos jednom procitala tvoj post, pa da dodam.
nisam rekla da si zla. niti to mislim.
i naravno da postoje socijalna prava koja se i postuju, jer niti psa ne mozes tuci u nedogled, jednom ce ipak pokazati zube i ugrist tu ruku koja ga hrani.
drugim rijecima ne moze se preodgajati mentalitet prosjecnog covjeka, gradjanina koji je gotovo pa gladan i koji ipak nije toliko bedast da nije mogao zbrojiti 2 i 2 i shvatiti da se za nejgovog zivotnog vijeka nece nista promjeniti i da jedino sto mu preostaje osloniti se na izigravanje sustava kako to cine i veliki i usicariti bar nesto, kad vec ne moze krupnije. tako to funkcionira upravo u italiji.
jer tko ce stiti njegova prava i prava njegove obitelji, kad je sustav vec toliko puta zakazao. zbog cega bi on bio budala, a drugi pametni itd..tako prosjecan covjek razmislja koji zeli samonajblje sebi i svojoj obitelji i koji na koncu jedino i ima za to sredstava i snage. jer bogami kad zeludac kruli malo ostaje i snage i vremena za filozofije, deviza je zdrpi i zbrsi, stoje na koncu i razumljivo jer zna taj isti covjek da sit gladnom ne vjeruje.
tako niti trudnica sa ugodnom i urednom trudnocom, onoj sa ne tako urednom i ugodnom.
Posljednje uređivanje od moia : 21.09.2012. at 12:12
kao sto vec rekoh sloboda i demokracija su skupe, nisu jeftine stvari.
ukljucuju puno prava i jos vise obaveza.
jedna od njih je biti odgovoran gradanin, koristiti sve institucije pravne drzave, ne nasjedati demagofgijama, paziti koga i sto biras na izborima, itd...
jos jednom, ja ljudski i emocionalno razumijem poziciju covjeka koji nema previse izbora, te osobno zaista nemam problema ni sa frizerkom, ni tetom na kasi koja je na komplikacijma. jasno je meni da prosjecan gradanin misli to sto misli.
medutim kad se maknemo sa nivoa osobnih prica, ja ne razumijem tko bi drugi trebao, a ni tko bi drugi mogao mijenjati stvari u drustvu, osim gradana? neki novi osvajaci? caca? tudman? tito? kralj zvonimir?
da li se riba treba poceti cistiti od glave, repa, ili sredine, ili odjednom sa svih strana, je jedno pitanje.
jednako vazno pitanje je tko ce poceti cistiti tu ribu? tko? tko je taj nepoznat netko, to bi trebao poceti rjesavati probleme?
Posljednje uređivanje od seni : 21.09.2012. at 12:21
Mislim da ćemo teško doći do ikakvog čišćenja ribe, osim ako nas neka teška sila baš ne pritisne. "Cicanje države"
je kod nas toliko rasprostranjeno,a s druge strane samovolja poslodavaca, pa je teško zapravo reći što je bilo prvo,
kokoš ili jaje? Možda će s generacijama doći do promjene svijesti da se kod promjena treba poći od sebe, pa možda biti
i "dežurna budala", ali trenutno vidim samo situaciju gdje se u principu "graba za sebe", pa sad ovisi koliko tko može, netko
na malo, netko na veliko. A možda je to i do južnjačkog mentaliteta. (a iskreno se nadam da nije).
s jedne strane seni stoji to sto pises, ali s druge strane kako bi obicni mali gradjanin mogao i trebao utjecati na donosenje zakona, koji ce proci koji ne te na provodjenje istih? izsakom na izbore? i sto je pvijest pokazla u zadnjih 20 godina?
kako bi mogao i trebao utjecati na pridrzavanje zakona od strane svog poslodavca kao i na ostvarivanje odnosno zastitu svojih prava?
Posljednje uređivanje od moia : 21.09.2012. at 12:38
pa da sazmem malo sarkasticno, povijest nam je pokazala da se glupost skupo placa. to kao odgovor na prvo pitanje.
a na drugo pitanje:
utjecao bi tako da ga prijavi. kao jedna mogucnost.
pred nesto godina, ili pred desetljece su zvizdaci platili jako skupu osobnu cijenu. a danas je dio hobotnice ipak u zatvoru. ili im se sudi.
hm, dobro. a sto je u konacnici vladajuca garnitura promjenila u korist i na bolje prosjecnog gradjanina, trudnice, bolesnika, djeteta, penzionera od 90-tih na ovamo?
i nisu li se umjesto starih hobotnica pocele uglavljivati nove? veselilo bi me da nisu, ali meni se cini da ipak jesu. ali i to ce vrijeme pokazati.
ja ne pricam o vladajucoj garnituri, ja pricam o gradanima.
ja takodjer.
znam laumi, jasno mi je to.
i proces promjene i transformacije drustva se nece dogoditi u jednom danu. trajati ce to.
Ajde ovako, cisto rasprave radi. Okani se mene i moje Amerike, a slobodno komentiraj ono o cemu pisem. Stojim iza onoga sto pisem o Americi, a da se tice zakona, jer ih citam i provjeravam prije nego sto prosujem par rijeci na forumu. Ako ni zbog cega drugog, citam ih zato sto se ticu MENE i MOJE obitelji, pa mi je izuzetno bitno da me netko ne prevesla, ali jednako tako i da ja ne preveslam nekog drugog neznanjem, a da onda placam. Jer da, u socijalno neosjetljivoj drzavi ciju neosjetljivu politiku NE podrzavam, zakoni funkcioniraju i nikome nece prepuci srce ako needucirana trudnica zahebe. Dakle, znam o cemu pisem.
Ne mijesam se u zakone Njemacke (ni Austrije, ni neke druge drzave koju sam eventualno vidjela turisticki ili mi lijeva baba tamo ima sedmog ujaka) jer o njima nemam pojma, a bilo bi jednako fer da niti ti ne radis ovo sto si upravo pokusala. Ako pisem neistine o USA, onda barem dostavi istine pa neka ljudi citaju. Ovako ti teorija ne drzi vodu.
Prava vecine gradjana u Hrvatskoj su marginalizirana i degradirana, ne samo rodilja. I to uopce nije nesto s cime se ja ne slazem, ili protiv cega ustajem. No eto, postoji mogucnost da si u silnim godinama provedenim vani zaboravila hrvatski jezik ili da ga teze shvacas. Ostavljam to kao opciju jer sam druge vise-manje sve vec ispucala.
Jednako tako cinjenica da zivis geografski blize Hrvatskoj ne znaci da o njoj znas vise nego ja, ili da imas pravo na 'vise' misljenja. To je i moja domovina, tamo su i moja obitelj i prijatelji i iako mi nije preko puta ceste, imam dostupne sve relevantne informacije. I naplacala sam se dovoljno poreza (a bez da cu okusiti ista od kolaca) da imam pravo reci barem nesto. Ako ni zbog koga drugog, onda zbog ostatka obitelji koji mi je jos uvijek tamo. Mozda se i sama vratim kroz koju godinu, a mozda odem negdje drugdje, recimo u bajnu Njemacku. Tako da imam pravo na to da me se tice bilo sto, bilo gdje. I nikad, ali nikad ne lupetam bezveze, ako ne znam o cemu pricam i gdje sam tu informaciju nasla.
Osim ako je rijec o mojem vlastitom misljenju. To moze i smije, bez problema, biti okarakterizirano kao bezvezno.
kaae ajde ne budi smijesna, vjeruj mi da me uopce toliko tvoje pisanje ne fascinira niti se toliko bavim tobom. samo primjecujem, a primjecujem da se vidi iz aviona da jako kratko tamo zivis i da nisi kako se kaze okusila zivot doista, pogotovo ne americki, jer da jesii razmisljala bi, ili pisala (mozda razmisljas drugacije, ostavljam tu mogucnost) dosta drugacije. mozda ne primjecuje netko ovdje tko malo ili povrsno zna o politcko-gospodarsko-ekonomsko-zdravstveno-socijalnom sustavu te zemlje, ali meni je trziste amerike i stanje u americi opcenito posao. ali amerika ovdje nije tema, i doista budi tako ljubazna molim te i okani si te mene jer ne bi vjerovala ali moguce je da ima ovdje ljudi koji ipak o americi znaju ponesto vise nego ti. osim toga ja osobno doista rijetko spominjem ameriku i petljam se u nju iako mi je to posao, pa bi je i mogla spominjati vise, ali nije bilo potrebe, do ove eto doista specificne teme jer radi se po mom misljenju o najosjeljtivijem segemtnu jednog drustva, a to su majke i djeca.
samo bih jos spomenula da zivis draga moja kaae u jednoj USA, zemlji koja je po distribuciji bogatstva prema zadnjim podacima i kretanjima u rangu sa Kamerunom i jos nekoliko africkih bana republika. tako da doista imam opravdanih razloga smatrati da bi se hrvatska trebala u svakom smislu drzati podalje od usa. koliko je to naravno moguce i ipak se vise orijentirati na europu prilikom kopiranja zakona i sustava.
anemona logicno. da moram birati, i ja bih birala kao ti.
sto se tice primanja, odnosno njihovog ujednacavanja, to moze ici samo za javne sluzbe. privatnicima ne mozes odrediti ujednacavanje. u kapitalistickom sustavu.
ono sto je moguce regulirati, su minimalna primanja, ispod kojih se ne smije ici, za pojedine grane, koji se reguliraju kolektivnim ugovorima, ali sve ostalo je zakon ponude i potraznje.
I reguliranje minimalnih primanja bi puno značilo, barem kod nas.
Kad pišemo o trudnicama, treba se sjetiti i djeteta kojeg nosi i kako sve utječe na njega. Bilo je već milijun istraživanja o fetusima, kako reagiraju na podražaje, glazbu, okolinu, koliko prenatalni period utječe kasnije na zdravlje, osobnost, karakter? Kako se osjeća fetus kad mu je mama pod stresom, čalje mu andrenalin umjesto druge opuštajuće tvari i hormone koji podržavaju rast i razvoj?
Rađena su istraživanja i o tome koliko utječe duljina boravka majke uz dijete u prvim gdinama života. U Americi je ako se ne varam, plaćeno samo prvih 6 tjedana nakon rođenj djeteta(a može se ostati najviše 6 mjeseci na porodiljnom inače rodilja riskira otkaz). Ove informacije sam dobila od rođakinje koja tamo živi i radi, nisam provjeravala točnost.
Američki tinejdžeri imaju među jednu od najvećih stopa samoubojstava, depresije, psihičkih i fizičkih poremećaja i nađena je korelacije između dužine porodiljnog dopusta i boravka uz dijete i gore navedenih problema.
Svaka trudnica bi trebala imati pravo ne raditi i biti na porodiljnom minimalno godinu dana(iako i to smatram prekratkim periodom), u prosjeku u Hrvatskoj žene ne rađaju niti 2 djeteta, znači to bi iznosilo najviše 3 godine u radnm vijeku koji će vrlo vjerojatno biti i nkon 65g. starosti. Zar netko tko 20, 30, 40 godina doprinosi i radi i njegovo dijete, budući član društva to ne zaslužuje?
U "takozvanim primitivnim" društvima cijela zajednica pazi i pomaže trudnici jer je dolazak novog člana i njegov opstanak važan i za cijelu zajednicu, djeca su najvažniji i najvredniji resurs jer i stariji kasnije ovise o mladima.
Inače, ako žena i nije bila u radnm odnosu, zar otac dijeteta nije godinama radio i uplaćivao u proračun pa da njegova obitelj ima pravo i koristiti nešto iz njega kad za to dođe vrijeme. ?
Nije placeno nista, ne po defaultu.
Sve ovisi o poslodavcu, ugovorima, itd, a naravno i o saveznoj drzavi. Otprilike dvije, tri imaju nesto bolje zakone od ostalih. Uglavnom se prica dijeli na male i velike poslodavce, gdje mali nemaju nikakve ili vrlo male obveze, a veliki moraju osiguravati i paket beneficija. Placeno je samo i iskljucivo onoliko dana na koliko pojedina trudnica ima pravo (radim u Minnesoti, privatna firma s 400+ zaposlenika, nakon pune dvije godine full-time staza imam pravo na cetiri placena tjedna bolovanja, a na meni je kako cu ih potrositi: gripu, slomljenu nogu, rodjenje djeteta, njegu partnera...). Nakon ta cetiri tjedna, nema propisa u mojoj firmi koji ce mi osigurati jedan jedini dodatni placeni sat, kamoli dan. Ako mi treba vise, uzet ce mi godisnji, ako ga imam. Ako nemam, a bolesna sam, bit cu doma besplatno, do ukupno 12 tjedana izostanka (FMLA - family medical leave act), kad imaju puno pravo dati mi otkaz jer nisam sposobna za rad, a nesposobna osoba im ne treba na platnoj listi. U tom trenuku netko ima pravo na dodatne povlastice iz proracuna, privatnog osiguranja ili neke trece strane, a netko drugi nema.
(Po)rodiljni dopust ne postoji (vec se moze staviti pod FMLA/bolovanje zajednicki nazivnik), tako da svaki sat ili dan nakon tih 12 tjedana ovisi o roditelju i njegovoj financijskoj (a i pravnoj) sposobnosti za isplivavanje iz, pardonmyfrench, kakice. Kod nekih poslodavaca se moze dogovoriti duzi neplaceni dopust, kad zaposlenik sam placa doprinose koji ga zanimaju (sto se ja nadam da ce mi odobriti), a kod nekih ides kuci o vlastitom trosku, ako ne zelis raditi nakon tih maksimalnih 12 tjedana. Velik broj inace zaposlenih zena pocinje raditi nakon prvih 6 jer im tako vise odgovara, sto iz financijskih razloga, sto zbog komocije. Jednako tako poprilican broj jednostavno ne radi do... daljnjeg, jer je vrtic uzasno skup i cesto se nakon vise od jednog djeteta ne isplati raditi za placu koja jedva pokriva te dvije mjesecne cifre. Izbor postoji, ali nije bas nesto, moram priznati.
Spomenutih 6 tjedana je minimalni dopust nakon poroda (a porod je ovdje bolest, jednake kategorije kao i lom ruke ili gripa), no kao sto rekoh, nitko nije duzan taj dopust i platiti. Svi poslodavci, i mali i veliki, moraju dopustiti zeni da je nema na radnom mjestu najmanje toliko (a najcesce i najvise, jel). Nakon carskog reza, dopust je u trajanju od 8 mjeseci. U nekim saveznim drzavama minimum je, ako se ne varam, cak i nesto kraci. FMLA se takodjer razlikuje od jedne do druge savezne drzave.
Najiskrenije se nadam da nitko ne misli da podrzavam ovakav sustav i da ga smatram idealnim. Odlicno je jedino to sto funkcionira, u smislu da se svi drze propisa, pa barem znas na cemu si i da ga Pero i Katica jako tesko mogu zlorabiti bez posljedica.
podsjetit cu te samo na tvoj post o tome kako si je svatko kriv za svoju sudbinu i posao koji radi.
te na tvoju izjavu da trudnoca nije bolest da bi trebala biti opravdanje za bolovanje.
po meni dvije kljucne izjave kako netko razmislja i koji sustav ne mozda podrzava, ali opravdava.
ako si se zaletila, prenaglila ili ipak smatras da trudnoca nije bolest, ali je drasticna promjena i fizickog, hormalnog i psihickog promjena zena, onda tako i reci i stvar rijesena.
p.s.
ovo o zlorabljenju propisa i izvrdavanju propisa u usa nije bas tocno, sigurno se svi ne drze propisa. bas naprotiv, usa sustav je kreikran tako da se polove sitne ribe, da bi se zakamuflirale i zastitile krupne ribe, rijetko kada padne glava "operacije" (recimo senator ili korumpirani glavesina u policiji) osim u filmovima, korupcija cvate itd..ali ok rekli smo necemo vise o americi.
fakat ti iksreno drzim palceve da se nikad ne sretnes sa onim njenim drugim nalicjem jer mnogi na zalost nisu te srece.
ovo je jedan jako bitan post, mislim najbitniji od svega ovoga sto smo ovdje pisali. mislim da nas taj moderan, razvijen i "civilizirani" nacin zivota i sve cime nam pune glavu pomalo pretvara u emocionalne kriple.
nikog osobno ne mislim, molim, mislim na zapadnu civilizaciju opcenito.
s jedne strane smo toliko puno postigli za prava ljudi opcenito, a sa druge strane kao da to opet pokusavamo umanjiti.
Koja prava, na lazno bolovanje?
Dr. moia, strucnjak za Ameriku, Njemacku, Hrvatsku, razne ribe i svastanesto. Steta jedino sto joj citanje s razumijevanjem nije jaca strana, no moze se i bez toga u zivotu. Problem jedino nastaje kad osoba voli pisati i citati po forumima, a ne ide joj ili jezik ili, kao sto rekoh, reading and comprehension. S druge strane, na njemackom pisati ne mogu, osim u rangu Is'o medo u ducan, pa cu morati nastaviti na hrvatskom, zao mi je.
Stvarno odseci vise s dociranjem; stvarno se dobro snalazim u zemlji u kojoj jesam, a i u onoj u kojoj sam donedavno bila, ma sto ti mislila o tome.
Da, sada to nije ništa drugo nego "pravo" na lažno bolovanje, ali evo mene u ovoj struji da bi trebala postojati neka "prava na malo mirniji radni život u trudnoći". Netko je spomenuo i da postoji ta opcija da se trudnicu prebaci na drugo radno mjesto, ali nemam sad ideje (bolje rečeno volje) za raspravu o tome
Nego, bacila sam i ja pogled na statistiku. Prije nego kažem za trudnoću, spomenut ću samo da je od siječnja do srpnja 2012. bilo 3000 bolovanja zbog neuroza i afektivnih bolesti povezanih sa stresom, i ostalih duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja - stopa 15%. Mnogo lud narod.
A sad trudnoća, isto razdoblje, šifra "Ostala stanja u trudnoći, porođaju i babinjama" - 14.284 slučaja, stopa 48% (nije 58%
Pogledala sam ja i šifre bolovanja i broj dana (90 dana maksimum po dijagnozi, npr. povraćanje 90 dana - juhu, ima nade za mene
I mislim si, u kojoj trudnoći (osim jako rizičnoj) možeš redati svaku od tih šifri za redom i skupiti tih cca 6-7 mjeseci bolovanja koje prolaze pred nekom komisijom. Niti bih krivila trudnice, niti doktore - nego onda tu komisiju ako nakon 90 dana bolovanja oni ne utvrđuju da se radi o lažnom bolovanju. Meni to sve više izgleda kao neka prešutna socijalna mjera, jer zašto onda stopa od 48% nikome ne bode oči i ne postoje jače kontrole? Zato što nitko nakon 90 dana ne želi trudnicu vratiti na posao?
Zašto gledati na to samo kao na to da gomila žena vara državu i ide na lažna bolovanja. Zašto na to ne gledati kao na potrebu koju očito veliki broj žena ima - ne raditi u trudnoći. I prilagoditi sustav tome - omogućiti barem pravo na mirovanje, ili davati neku naknadu (koja nije 100% plaće do 4250kn) - pa onda možemo vidjeti brojke i raspravljati o tome tko radi ili ne radi u trudnoći.
Ako Milanka ovo čita i predlože ovako nešto, želim honorar za konzultanske usluge. Al ako me 14.000 trudnica satre...
Ispravite me ako griješim, ali nisu li do 2007. nezaposlene trudnice i trudne studentice imale pravo na neku naknadu tijekom trudnoće, npr. 1600 kn. Znam da imaju nakon rođenja djeteta, a čini mi se kao da je nekad postojala i takva naknada za vrijeme trudnoće. (ako brijem, sori, ali ne ako brijem - dobro mi dođe za argument
I ako se spomene da ima bitnijih stvari i da nema para u proračunu, samo mi padnu na pamet stadioni, fontane, velika pljačka desetljeća, nenaplaćivanje poreza, siva ekonomija... i puno me više od toga što moja frizerka prevari državu za par mjeseci trudnoće živcira to što joj niti ja uzmem/tražim, niti mi ona da račun za to šišanje.
(Kako mi samo nije bilo muka dok sam ovo pisala?)
naravno bubilo. ovo i sve ostalo sto si napisala stoji i srecom ipak nece biti regulirano zbog toga sto netko na nekom forumu misli da je biti trudnica kao i imati laganu prehladu i da su trudnice neradnice krive za male penzije i da krse zakone i slicno.
bez obzira na sve ali smatram da su hrvati ipak nakon sto su i balkanci ipak prije svega i europljani i da ce se okretati vise europskom zakonodavstvu i to onom blizem nama sa vecim socijalnim pravima.
ovako nesto ici trpati u isti kos recimo sa sankcioniranjem bespravne gradnje na primjer naravno da bi bilo nehumano i da se nece dogoditi niti u hrvatskoj.
Babilo, uglavnom se slazem s tobom, i voljela bih da se prava trudnica povecaju i da im se omoguci kratje radno vrijeme, laksi poslovi pa i neodlazak na posao u trudnoci, pa cak i trudnicama koje nemaju komplikacije koje zahtijevaju mirovanje jer trudnoca i bez takvih komplikacija moze biti jako teska. Apropo trudnih blagajnica i frizerki i nedostatka istih na radnim mjestima, meni je to sasvim normalno, pa nije za trudnicu da cijeli dan stoji na nogama, a jos, ako mora svakih 20 minuta na wc, ne mogu bas zamisliti blagajnicu da to cini. A nije ni cjelodnevno sjedenje za kompjutorom i uredski posao bas nesto. A ove usporedbe s Amerikom su mi sasvim deplasiranb pa necemo valjda teziti tome da budemo tako socijalno neosjetljiva zemlja gdje je sustav postavljen tako da svak gleda samo sebe i to koliko ko ima para. A zanimljivo mi je bilo i povoljno gledanje na to da ovisnici trebaju placati vise premije osiguranja, kao da ovisnost nije bolest koju treba lijeciti nego eto svijesni izbor.
A to sta drzava kaze da nema para, to nikako nije razlog da trudnice odustanu od borbe za veca prava. Nek se vlada bori da ne da, a trudnice da da. Valjda ce jednom i bit para, a onda ce se drzava prije sjetit onih koji su bili glasni nego onih koji su s razumijevanjem cutali.
Nadalje
Nadalje nema nista, al pisem na mobitelu pa ne uspijeh izbrisat zadnji redak.
Ono prvo je prije bilo jer ako bi se vratio raditi onda bi dobio manju porodiljnu nego da se nisi vratio - tako su racunali prosjek. Totalni uzas, samo da izracunaju manje, a to sto ce ukupno drzava platiti vise ako se ne vratis na posao - nije ih bilo briga. Srecom to se koliko znam sad promijenilo, pa se mozes nakon pocetnih 2 mjeseca bolovanja vratiti bez da ti srusi prosjek.
Mislim da je u stvari toliko puno zena na komplikacijama jednostavno zato sto radile-ne radile dobiju 100% placeno. I naravno, malo im je mucno, teze im je stajati, itd - i onda si to (samo)opravdaju i odu ne raditi a novci isti. Dok one koje imaju visa primanja itekako razmisle da li je ta jutarnja mucnina vrijedna 2-3-4.000 kn manje na racunu. Sto hoce reci da zena s istim trudnickim smetnjama ce ici ili nece ici na komplikacije ovisno o tome kolika su joj primanja. Sto eto ja osobno vidim kao jos jedan nacin "penaliziranja" osoba s visim primanjima.
Zato mislim da nikada nije dobro dati iste novce za ne-rad i za rad. Naravno da sam za to da dok si na bolovanju/porodiljnom primas naknadu proporcionalnu placi (a moze i stazu - zasto ne nagraditi one koji su radili) Znam da su se svi angazirali oko onih 100% nelimitiranih prvih 6 mjeseci ali iskreno, ja bih radije da primam makar 70% ali cijelo vrijeme nego ove velike fluktuacije u primanjima (prvo komplikacije pa full naknada pa onih 2600 koje su mi jedva za rezije). Naravno, uz definiranje nekog socijalnog minimuma (kao sto je i sada).
Kad sam ja otisla na komplikacije (nakon sto sam iscrpila godisnji) bilo mi je iskreno totalno svejedno jel dobivam 100% ili 0% place, bila sam previse nesposobna ista raditi da bi mi novac bio ikakav faktor u tom trenutku, i mislim da je to onda i samoj meni bio dovoljan dokaz da vise ne mogu raditi.
Posljednje uređivanje od sillyme : 22.09.2012. at 12:16
Kao što je netko već primijetio, ovakva mjera bi vjerojatno dovela do odgađanja trudnoća, a što je rodilja starija ipak su veće šanse za smanjenu plodnost, komplikacije itd. pa bi to opet opteretilo zdravstveni sustav i opet smo na istom.
Ne vidim zašto bi netko tko zatrudni ranije te ima manje staža primao manju naknadu, iako će cijeli život raditi i plaćati poreze.
Bubilo, super si ovo napisala, i živa je istina da je dobar dio tih komplikacija prešutna socijalna mjera, baš kao što je i dopust za njegu djeteta koji je ovdje spominjan isto tako jedna prešutna socijalna mjera. I ne dobivaju ljudi te dopuste lažima i muljanjem nego ih odobravaju liječničke komisije. A statistike izgleda baš i nisu toliko "crne".
ako netko poznaje osobu koja je dobila otkaz zbog trudnoće ili je dobila otkaz nakon što se vratila s porodiljnog, a voljna je to ispričati u 24 sata neka mi se javi u inbox. A trenutno traže osobu koja je zbog trudnoće izgubila posao i u teškoj je financijskoj situaciji i prijeti joj gubitak doma ili ne može vračati kredit, a da je ostala zaposlena do te situacije ne bi došlo također neka mi se javi u inbox ili neka svoju priču napiše novinarki u 24 sata zkrmpotic@gmail.com
meni se ne cini da je to socijalna mjera, nego jednostavno je trudnoca jedno drugacije stanje od normalnoga, ne obavezno bolest, ali svakako podrazumijeva odredene nuspojave koje nije tako lako definirati i dokazati. osim toga, ima toliko mogucih situacija koje mogu nepovoljno utjecati na trudnocu, a koje je nemoguce sve pobrojati (kao recimo pasivno pusenje, farbanje ureda, stres itd)
meni je recimo trudnoca bilo najljepse razdoblje u zivotu, ja sam se toliko dobro osjecala kad su mi prosle one mucnine u trecem mjesecu, hodala sam svaki dan najamnje sat vremena, isla na putovanja, u svedsku na minus deset i tamo pjesacila i ne znam sta sve ne. ali da me netko tjerao da stojim dulje od 5 minuta, mislim da bi ga ubila, doslovce, jer sam bila i neuracunljiva vise nego obicno :D
ili kad smo isli na team building preko vikenda sam se skoro onesvijestila od dima, jer nekim ljudima je malo teze objasniti da pusenje u autu smeta, cak i kad se otvori prozor, u stavri to je jos gore. ili sjedimo u restoranu u oblaku dima, ja sam bila na rubu trovanja nakon par takvih epizoda u jednom danu. e sad, recimo da sam ja pretpostavljala da ce tako biti i ne otisla, sigurno bi se netko pametan nasao tko bi proglasio da se ja izvlacim na trudnocu samo da ne bih isla.
da i ne spominjem ovo sto je ivanas napisala, koliko je vazno da se trudnoca provede u jednom opustenom i pozitivnom okruzenju i stanju uma, a nemaju bas sve zene koje rade takvu situaciju na poslu.
jos nesto je ivanas dobro primijetila, opet se tu spominju samo zene, gdje su ocevi u cijeloj toj prici, pa valjda i oni rade i imaju pravo da njihovo dijete ima neki minimum prava i dostojanstva dok je jos u trbuhu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom