Trudna? otkaz!

[MarijaP]

O, naravno da postoji zakon koji kaze da ako poslodavac ne moze osigurati trudnici primjereno radno mjesto, duzan ju je poslati doma o vlastitom trosku, ne o trosku hzzo-a (komplikacije).
Znate li ikoga tko je konzumirao taj zakon? Haha, trebalo bi Todorica pitati koliko mu je radno sposobnih zena otvorilo komplikacije jer se nije drzao zakona.

[Tanči]

Kad sam ja bila trudna, prije 13 godina, onda je bio na snazi zakon da ukoliko s bolovanja ideš na porodiljni ne dobivaš prosjek plaće već minimalac od 1600kn.
Ja sam morala mirovati jer nakon 5 pobačaja je strogo mirovanje bio jedini način da ja tu trudnoću iznesem do kraja. I jesam; Bogu, liječnicima i meni koja sam sve to izdurala hvala.
ALI, osjećala sam se opljačkano i još uvijek me to boli. Kad sam išla na to bolovanje imala sam 14 godina staža i solidnu plaću i to mi je bilo prvo bolovanje u životu. Do tada sam uvijek koristila slobodne dane ili godišnji kad sam bila kratko bolesna.
Poslije sam čula kako žene koje nemaju ni minute staža i koje su čak iz susjedne države dobivaju naknadu ISTU mojoj. Recite mi, tko ne bi bio ljut?
Sada su, navodno propisi nešto stroži pa je teže tako muljati, ali svejedno se mulja i dalje.
I zato uopće ne zamjeram poslodavcima koji su kakti okrutni, a zapravo nisu jer ja osobno ne znam niti za jedan slučaj da je trudnica dobila otkaz. Ako joj je istekao ugovor, onda to nije otkaz. U Konzumu primjerice (kad već stalno spominjemo blagajnice) nije niti jedna trudnica dobila otkaz. Znam to iz prve ruke. Čak i ako je na određeno, dobije ugovor za stalno i odmah ode na bolovanje i najnormalnije se vrati nakon isteka porodiljnog. Ako ovo nije socijalno osjetljivo, onda ja ne znam šta je?
Rado se sjetim Milića i njegovigog dokumentarca od prije par godina iz Švedske kad je razgovarao s njihovim ministrom socijale i kad mu je ovaj ispričao kolike su naknade na burzi ili bolovanje, tada ga je Milić pitao zar se ne boje da bi netko to mogao zloupotrijebiti pošto su naknade zaista izdašne?!? Ministar ga je zaprepašteno pogledao i rekao da kako on to misli kad čovjek koji je na bolovanju ne može raditi jer je bolestan i u to nema nikakve sumnje. Ha? Kaj velite, kad ćemo mi doći u takvo stanje svijesti?
Nikad drage moje, nikad. Dokle god većina ljudi misli da je bolovanje njihovo pravo. Šta to znači pravo? Da li to znači da ja to moram dobiti, iskoristiti? Bez obzira na okolnosti?

[ivanas]

Ima isto raznih paradksa, npr. moj slučaj, išla sam na posvojiteljski dopust kao još redovni student pred obranom diplomskog, znači nezaposlena, i naravno primala 1663 kn naknade, 12 mjeseci, isto tako i za drugo dijete, a za treće sam dobila samo 6 mjeseci (jer je imao 5,5 godina) plus pišljivih 60 dana za treće dijete. Nisam niti znala da nemam pravo na tri godine za treće dijete.

Od troje, dvoje moje djece ima određene teškoće u razvoju i imamo nalaz od centra za socijalnu skrb i idu u vtrić za djecu s posebnim potrebama, a nemam pravo na produžnu njegu niti išta slično jer sam bila nezaposlena kad sam ušla u sustav. Pošto vrtić u koji idu nema prostorne kapacitete, jedno mi djete ide ujutro od 8-13h, a drugo od 14-19h. Ako želim da pohađaju program i da s njima rade stručne osobe i da napreduju ne mogu nikako raditi čak niti pola radnog vremena zbog njihovog rasporeda, a nemam pravo na nikakvu naknadu osim 200kn uvećanog dječijeg doplatka zbog njihovih teškoća.
Mi se nekako financijski krpamo i snalazimo, MM ima hvala Bogu stalni posao ali si mislim koliko ima roditelja kao ja koji moraju raditi i n mogu djeci pružiti dobru srkb i stručni tretman zbog glupog zakona. Jer monga djeca s blažim teškoćama to prevladaju i postanu punopravni građani koji pridonose društvu a ako se na probleme i teškoće u razvoju ne reagira pravovremeno oni ostani zauvijek s teškoćama i ustvari na neki način doživotno moraju primati pomoć i naknade. Zar nije dugoročno jeftinije dati roditeljima neka prava da s brinu kako treba o djeci, jer par godina u usporedbi sa životnim vijekom je puno isplatljivije?

[ivanas]

Imam nekoliko prijateljica i poznanica koje su završile za učiteljice razredne nastave ili profesrice nekog predmeta i mnoge od njih su dobile priliku raditi i u struci, skupiti iskustvo i položiti stručni upravo zahvaljujući porodiljnim dopustima i bolovanjima u trudnoći. Ima još puno toga u drugim strukma ali u onima kojima je potrebno raditi da bi položio stručni je jako važno dobiti priliku raditi. Koliko bi bilo propalih godina školovanja i nestručnijeg kadra treb isto ubrojiti u plus pri određivanju porodiljnih dopusta i prava trudnica.