Ono prvo je prije bilo jer ako bi se vratio raditi onda bi dobio manju porodiljnu nego da se nisi vratio - tako su racunali prosjek. Totalni uzas, samo da izracunaju manje, a to sto ce ukupno drzava platiti vise ako se ne vratis na posao - nije ih bilo briga. Srecom to se koliko znam sad promijenilo, pa se mozes nakon pocetnih 2 mjeseca bolovanja vratiti bez da ti srusi prosjek.
Mislim da je u stvari toliko puno zena na komplikacijama jednostavno zato sto radile-ne radile dobiju 100% placeno. I naravno, malo im je mucno, teze im je stajati, itd - i onda si to (samo)opravdaju i odu ne raditi a novci isti. Dok one koje imaju visa primanja itekako razmisle da li je ta jutarnja mucnina vrijedna 2-3-4.000 kn manje na racunu. Sto hoce reci da zena s istim trudnickim smetnjama ce ici ili nece ici na komplikacije ovisno o tome kolika su joj primanja. Sto eto ja osobno vidim kao jos jedan nacin "penaliziranja" osoba s visim primanjima.
Zato mislim da nikada nije dobro dati iste novce za ne-rad i za rad. Naravno da sam za to da dok si na bolovanju/porodiljnom primas naknadu proporcionalnu placi (a moze i stazu - zasto ne nagraditi one koji su radili) Znam da su se svi angazirali oko onih 100% nelimitiranih prvih 6 mjeseci ali iskreno, ja bih radije da primam makar 70% ali cijelo vrijeme nego ove velike fluktuacije u primanjima (prvo komplikacije pa full naknada pa onih 2600 koje su mi jedva za rezije). Naravno, uz definiranje nekog socijalnog minimuma (kao sto je i sada).
Kad sam ja otisla na komplikacije (nakon sto sam iscrpila godisnji) bilo mi je iskreno totalno svejedno jel dobivam 100% ili 0% place, bila sam previse nesposobna ista raditi da bi mi novac bio ikakav faktor u tom trenutku, i mislim da je to onda i samoj meni bio dovoljan dokaz da vise ne mogu raditi.





Odgovori s citatom