uf, ne mogu vjerovati da je prošlo više od godinu dana od ove teme. sram me priznati, ali nisam riješila ništa . bolje da se ne opravdavam jer sam samoj sebi nejasna. ipak je ona moja prvotna dijagnoza iz F spektra toliko dominantna da se na sam spomen operacije i punkcije ukočim i ne mogu ni makac. kako sam već rekla, nije me strah samih zahvata već imam razne scenarije u glavi koji na kraju uvijek loše završe. glupo i djetinjasto, ali eto tako je.

neki dan me nazvao mm da mi kaže da je naša prijateljica izašla iz bolnice nakon op. žući i nek se čujem s njom da mi iz prve ruke kaže kako to nije nimalo strašno. samo sam mu poklopila slušalicu

uglavnom, nemoj biti ko ja. a vidim da si puno pametnija i razumnija od mene i već si se pobrinula da bar sa žući nemaš problema. tako da mislim da će i ovo super proći i da nemaš razloga za preveliku brigu.