Nakon pobacaja u 5mj trudnoce opet sam trudna...Strah...

[Patik_moj <3]

Draga renchy, jako mi je zao zbog tvog tate...Nadam se da je stanje barem malo bolje Drzi se i ti draga...znam da je nemoguce to upravljati, ali pokusaj biti sto smirenija, jer moze malom cvrcku naskoditi,a i tebi, ne daj Boze...

Joj, drage moje, nemate pojma kako se ja cudno osjecam...toliki je kaos u mojoj glavi. Ponekad pozelim ostati trudna, samo zato da si vise ne moram postavljati ovo pitanje, kako dalje i kada...jer bih tada imala odgovor iz prve ruke
Uzas...tako je tesko za odlucit se dalje...uzasna sam kukavica...sada mi je sve bitnije i skola, i posao i ovo i ono...a to je samo strah sto stoji na mom putu. Kako reci opet poslodavcu? Kako opet funkcionirati i raditi sa tolikim brigama?Kako i zasto? Sto uciniti da bude lakse? Tako odvratna pitanja...ogromna patnja...Mrzim to sve, mrzim to stanje ludosti u mojoj glavi...mrzim sebe sto ne znam sto zelim...mrzim zivot zato sto mi je uzeo moju mrvu...mrzim ovu tugu i bol...

Daj mi recite kako ste se vi odlucile dalje ici? JA sam postala totalni slabic i bojim se svega...Pomozite, ja ne znam vise kako dalje...

[misekica2011]

Draga renchy

zao mi je sto prolazis kroz tako tesko razdoblje sada....sto ti je tata bolestan i sto se suocavas sa trudnocom za koju kazes da nisi spremna. pokusaj misliti pozitivno i ako ikako mozes rijesiti se tog straha koji nosis u sebi. nemoj misliti da ce ti se opet dogoditi ruzna stvar kao sto ti se to dogodilo dok si nosila svoju curicu. razmisljaj o tome kako ce sve biti super i kako ces napokon moci ispuniti sve svoje zelje koje nisi mogla ispuniti u prijasnjoj trudnoci. gurati ces kolica, maziti i ljubiti se sa svojim malim smotuljkom koji ce vam svima uljepsati zivot. budi hrabra i snazna! tezak je put pred tobom, ali sam sigurna da ces uspjeti. kada god ti bude tesko pisi nam...uvijek ce se netko javiti. puno pusa

Draga Patik

Nazalost nasi zivoti su krenuli dalje iako su zivoti nasih andjela iznenada prekinuti. nitko nije mogao utjecati na to. razmisljaj o novoj trudnoci i o tome koliko bi ti to srece i veselja donjelo u zivotu....kako bi ti, tvoj muz i tvoja obitelj bili presretni...razmisljaj o tome kako ces moci ostvariti sve svoje snove koje si sanjala. pruzi sebi drugu sansu....zasluzila si ju. neka tvoj andjelak dobije brata ili sestricu....pricati ces im o njemu i sigurno ga se nikada nece zaboraviti. neki ljudi zive cijeli svoj zivot i hvala bogu ne moraju se suociti sa tragedijom sa kakvom smo se mi morale suociti...da idemo na sprovod svom vlastitom djetetu. to nas je promjenilo i bacilo nam sasvim neki drugi pogled na svijet. ja sam prije svoje trudnoce mislila da je najnormalnija stvar imati dijete i gurati kolica...da to moze svatko..da tu nema sta uopce poci po krivo. nakraju sam se morala suociti sa tim da mog djeteta nema....da mozda ipak nije tako jednostavno imati zdravu bebu i djecu opcenito i da roditelji kojima je to uspjelo stvarno trebaju biti najsretniji na svijetu. cijeli zivot je borba draga moja...ne smijes odustati! mene osobno drzi samo razmisljanje na buducnost...kod mene je jos malo vremena proslo od tog nesretnog dogadjaja. ja jos moram saznati odgovore na neka pitanja kako bih u potpunosti mogla krenuti dalje....ima jako teskih dana....ali izbora nema. biti u depresiji, sjediti doma, razmisljati zasto bas ja? sta sam ja skrivila i zasto je to tako moralo biti? od toga nema koristi. primi muza za ruku i hrabro koracajte naprijed. pokazite svima koliko ste jaki i sto prava ljubav moze uciniti. odgovore na neka pitanja nikada necemo dobiti. nasi andjeli su dosli, zadrzali se u nasem zivotu kratko, ostavili duboki trag i otisli na nebo. nasi zivoti su se promjenili zauvijek kao i mi sami. jedino sto mozemo je nadati se da se takve stvari nece ponoviti i dati sve od sebe da bude sto bolji. mislim na tebe. drzi se. ljubim te