I legići su odlični - moji ih i dan danas slažu (krenuli u 5. i 6. razred) ali terapija je slagati malu cjelinu po uputama (kao i puzzle) a ne igrati se kako ti padne na pamet.
Još nešto:
Ograničiti elektroničke medije (jučer sam imala rat sa svojim mlađim sinom oko televizije) jer RAZARAJU koncentraciju. Računalo još nekako, jer to je interaktivna stvar (dozvoljavam do 45 minuta, ranije je to bilo 20 pa 30 minuta) ali televizija, pogotovo crtići s mini tv su smrt za koncentraciju.
Nakon sat vremena crtića moj mlađi je zombi, doslovce...
A svekrva nam je poklonila ogromni tv s ravnim ekranom (uff) i to se sad može povezati i s računalom blablabla pa moram i muža krotiti glede u svezi toga. Ali jučer smo oboje stali na istu stranu i PONOVNO dogovorili limite. Kod nas play station stoji u podrumu osim za vrijeme praznika (zimskih, ljetnih, proljetnih) ili duljih vikenda. Računalo se koristi, ali limitirano, a jučer sam podsjetila sina da ne može gledati 2 epizode serije dnevno (gubitak vremena i koncentracije) nego samo jednu. 45min je dovoljno, čak i previše ako dijete ima očitih smetnji koncentracije. Pa mojima treba bar isto toliko da se resetiraju koliko su proveli pred televizijom. Nedajbog da su zaboravili kakvu zadaću pa je idu pisati navečer - katastrofa!
Eto, to je moje iskustvo. Televizija i igrice su smrt za koncentraciju. To koristim samo kao mamac - prvo piši/čitaj/uči, a onda možeš pred tv! Amen!






Reply With Quote