Probaj detektirati što joj odvlači pažnju... Moj E mora imati PRAZAN stol dok piše zadaću, jer ako ima štajaznam neki papir, na njemu će crtati mačke i cucke umjesto da piše sastavak... Obično dogovaramo tko će od dečki u kuhinju (najčešće stariji) da si ne smetaju. Sad to već sami rade i bez posebnog upozorenja ako moraju nešto zahtjevno raditi istovremeno.
Vidi da li dijete lakše radi uz glazbu ili u tišini, pa joj osiguraj takve uvjete. Ima puno djece koja lakše i brže rade uz neku glazbu (ne radio, ništa s riječima) nego u potpunoj tišini.
Budi dosljedna - kaži "ako ne dovršiš zadaću u roku pola sata, NEMA danas televizije za tebe uopće"! (Nama je to bilo teško, jer ako bih tako kaznila jednog sina, ispaštao bi i drugi koji je uredno izvršio svoje obveze... Kompromis se našao kad si je stariji nabavio laptop i mobitel, pa je on nakon zadaće imao pravo poigrati se na tome, a tv je bio isključen.)
Smisli nagradu za cjelotjedno dobro ponašanje (zoo je kod mog mlađeg sina bio odlična udica). Najbolje ćeš znati sama...
Osim toga, bitno je prokužiti kako dijete uči - moj E je izrazito auditivan tip i kad jednom pročita gradivo naglas, više uopće ne treba učiti. L je s druge strane vizualan, njemu bolje odgovara da čita u sebi i gleda slike.
Kad pišu zadaću, u početku sam tražila da mi unaprijed kažu što će pisati i kako (sastavci, matematika, zapravo sve) jer to pomaže da si dijete u glavi organizira kako će raditi. Ovakvim vrtiguzima treba gradivo razdijeliti na manje komade i osigurati odmor - npr. kreneš s nečim što nije najteže i što je brzo gotovo, da djetetu daš stimulaciju, pa onda najteže u sredini, pa na kraju kad je dijete već umorno opet nešto lagano... Između pauze za voće + šetnja do kuhinje, protezanje, razgovor o tome što ćete raditi kad zadaća bude gotova i slično.
Uvježbavanje ide polako. Djeci koja su prirodno organizirana to ne treba, ali ima ih puno koje treba sustavno učiti kako s gomilom gradiva izaći na kraj. To treba odraditi doma jer za tu vrstu individualizacije obično nemaju sluha, vremena ni mogućnosti u školi. Probaš neki pristup - ako upali, super... Ako ne upali - tražiš dalje.