Koncentracija

[čokolada]

Moja baš ima poremećaj pažnje. Odlazak iz boravka (2.r) bio je odličan potez, odjednom pamti sto je za zadaću, sjeti se većine bitnih stvari, ne gubi svašta kao lani, odgovornija je, dok je sama doma piše zadaću, i puno je odmornija. U boravku je vladao kaos i buka, sto bi je usporilo skroz. Ni ujutro nekad ne stigne sve napraviti (ako napr.zadnjih 15 min.krenu rješavati listić) prespora je. Općenito se koncentrira bolje kad joj se kaže: pazi, ovo je test! , jer si inače "resurse" pažnje raspodijeli drugačije, pa ne ostane za sve. Evo, jedan inicijalni uopće nije percipirala kao test pa ga je skroz ofrlje nažvrljala. Važno je s takvom djecom ustanoviti mehanizam obavezne kontrole napisanog jer onda ustanove greške i poprave. Ako se sjete prekontrolirati .

[leonisa]

Moja je luda za garfieldom i cita ga cijelo ljeto. Ne znam koliko knjiga joj je dida kupio i sve ih je procitala, ja sam stripove, gleda certice, filmove po par puta, no ona ne zna kako se zovu. Cujemo se preko telefona, ona na moru, kaze mi sva ushicena kako je dobila novu knjigu i da je na strani sedam tri, al kad ju pitam kako se knjiga zove, ne zna. O cem se radi, ne zna. Znaci ni njega kojeg obozava ne zna prepricati.
sad sam joj, dok sam uspavljivala mladju, pustila mp3 zlatokosu od par minuta.mugasilanu sobi tv, bila je sama i opet ne zna. Kad sam rekla da isprica tati o cem se prica radi, rekla je zasto. Tata je reko jer nikad nije cuo tu pricu, a ona mu je odgovorila, pa evo, pustit cu ti je pa ju slusaj. I kaj da joj sad velim?

Za rucak pitam jer mislim da su to jednostavna pitanja, zapravo me ne zanima.

Neki dan je doslamiz vrtica s tudjom trenirkom. Ovu zimu s tudjom zimskom jaknom. Svaki put joj u vrticu moram reci da se vrati po jaknu, trenirku ili nesto drugo u ormaru. Ona ide kroz svijet ko muha bez glave.

Probalamsam s redom da kad se sprema obuce ono sto sam stavila na stolicu, nakon toga neka popije vodu i obuce tenisice.mizgubi se nakon majice i odluta. Spremanja su prestresna za nas sve...

[magriz]

kazem joj da pospremi igracke iz dn.sobe. i ona krene. ja se obratim muzu i nesto mu kazem, ne daj boze, pokazem, onda tog trena zaboravlja da je spremala, da sprema i da treba spremati, svoj fokus prebacuje na ovo sto ja radim, MM ili sto mi radimo/razgovaramo, tako da i kad zavrsimo, ona nastavlja igru, toootalno zaboravljajuci sta je radila i sta treba raditi.

ona nema koncentraciju dovoljno dugu zapamtiti necije ime.

ovo kao da o meni pišeš

[leonisa]

dobrim dijelom sam i ja takva i znam koliko me to kostalo. od skole na dalje. ja i imena/nazivi...no way.

[Peterlin]

dobrim dijelom sam i ja takva i znam koliko me to kostalo. od skole na dalje. ja i imena/nazivi...no way.

Pa zato se u skoli uci citanje s razumijevanjem, razumijevanje knjizevnog i neknjizevnog teksta, govorna kultura i slicno. ONo sto nedostaje i doma i u skoli je kultura slusanja (ne pitaj kak znam - i ja sam iz iste vrece). Naucis s vremenom jer moras. A onda djecu ucis bolje i na vrijeme.

[čokolada]

Što se tiče šlampavosti, moraš joj ( ne samo ti, nego vrijedi za sve koji imaju kratku pažnju ) osvijestiti da bitne stvari treba zapamtiti. Znači priđeš joj, podigneš bradicu, gledaš u oči, kažeš da je važno i polako kažeš uputu. Ne nanizati 6 stvari, nego najviše dvije (navuci hlače i obuj tenisice STOP). Pitati je da ponovi naglas.
Odredi nekoliko (najviše 3) stvari u svakodnevnici koje su ti važne i inzistiraj na njima napr....nakon WC-a se peru ruke, ili po dolasku doma prvo skidamo cipele, ili na odlasku iz vrtića moraš uzeti SVOJU jaknu (kako izgleda, opiši mi je), ili... što god odlučiš, ali neka se pridržava toga, Onda postepeno proširuj asortiman.
Prije oproštaja u vrtiću ponoviti - što nam je ono važno da se sjetiš?

Ja sam s mojom kretala od banalnosti tipa: nakon WC-a se obriši i navuci gaćice i hlače (inače bi izašla spuštenih). Tek smo kasnije stigli do potezanja vode i pranja ruku, a sa spuštanjem daske i gašenjem svjetla smo još ponekad na vi.

Vježbajte organizirati svakodnevnicu, strogo strukturirati i automatizirati jutro (trebat će vam za školu), uvijek najavljuj budućnost par sati ili sat unaprijed (sad ćemo to i to, nakon ovog ide ono) ili skraćivati - još 20 minuta, još 10, još 5, bez obzira što joj to još ne znači ništa.

Sad kad je predškolac odredi joj vrijeme u danu (svaki dan u isto vrijeme po mogućnosti) kad ćete nešto strukturirano raditi pola sata: nešto koncentrirano izrađivati, ili popunjavati neke vježbenice, ili gledati u neki strip bez riječi pa slagati priču na temelju slika, neka se trudi sklapati i odgovarati punim rečenicama, ako već zna dobro čitati, postavljaj joj pitanja u vezi s pročitanom pričom pa neka sam u priči traži rečenice u kojima su odgovori. Neka ih pročita i naglas odgovori na postavljeno pitanje.

[Jurana]

Probalamsam s redom da kad se sprema obuce ono sto sam stavila na stolicu, nakon toga neka popije vodu i obuce tenisice.mizgubi se nakon majice i odluta. Spremanja su prestresna za nas sve...

To je stvar motoričkog planiranja. Probaj ovako kako ti je napisala čokolada: u početku samo po dvije radnje i nastoj da neki redoslijedi budu automatizirani (npr. pranje ruku po ulasku u kuću).
I nemoj misliti da je samo L. takva. Puno toga prepoznajem i ja u svom djetetu.
Ja sam od nekih bitki i odustala da bih mogla dobiti one prioritetnije i radi manje rata u kući.

[flopica]

mi smo sad treći razred i polako vidim pomake i poboljšanja, mada još ima situacija kad je očito da ona nije sabrana ni prisutna
prekjučer je došla npr. u šlapama za školu tj. tenama doma i ostavila jaknu
često zaboravlja odjeću pa u šk. ormariću povremeno bude naviljak robe, ja to pokupim svako toliko i neprestano podsjećam...
kolikom puta krene na trening i ne ponese reket, pa se vraćamo s pola puta, i tako ima toga još...

ali zamjetno brže obavlja jutarnje odijevanje i doručak što je meni bila rak-rana i izbacivalo me iz cipela
pisanje zadaće ide odmah nakon škole, tj. nakon jela
no nikako prije nema igre ni tv jer onda je to strava i užas ako se zadaća piše NAKON tih aktivnosti

mislim da je meni najgore bilo to što se ja nisam znala s tim nositil tj. neprestano sam se morala podsjećati da ne radi to namjerno da nije kriva da će s vremenom bolje
ja sam brza i organizirana pa kad bi nam jutro započinjalo u tim nerovozama, uh...
ali evo sad je to druga priča, samo što uvijek imamo red i strukturu pa to nekome tko nije organiziran može predstavljati problem

[trampolina]

I tu se prijavljujem s E. Ima ogromnu koncentraciju za ono što voli i želi, ali ove "prizemne" stvari tipa odijevanje, obuvanje...
Najčešće se dogodi da pri oblačenju/svlačenju zaboravi što bradi pa napola svučenu pidžamu obuče natrag.
Idemo dan po dan, s malo stvari. Zadovoljna sam količinom automatskih radnji koje je usvojio - pranje ruku poslije wc-a, jutarnje i večernje pranje zubi (on mene podsjeti k'o fol), izuvanje i pranje ruku nakon ulaska u kuću. Za sada je to-to, radimo na proširenju.

[marta]

Jucer V nije imao prvi sat.
Oko 7 i 45 dolazi za stol u blagovaonicu u donjem dijelu pidjame. Kazem:
-Obuci se, ne zelim da mi sjedis za stolom u pidjami.
Nakon 7-8 minuta vraca se u trapericama za školu i nekoj ofucanoj kucnoj majici, ali bos.
-Molim te obuci carape.
Nakon par minuta vraca se bez carapa.
-OK, pojedi pa se trebas doista obuci za školu, imas tjelesni, znaci bijelu majicu.
Pojede i ode, vraca se nakon nekoliko minuta, jer "ne zna gdje su bijele majice".
-To su one majice koje nosis na trening tri puta tjedno.
Ode. Vrati se samo u kucnim kratkim hlacama, za koje sam mu dan prije rekla da ih stavi na pranje.
-OBUCI MAJICU I ČARAPE.
Nakon par minuta ga nadjem u trapericama i bijeloj majici kako navlaci najdeblje zimske carape koje je imao u ladici, koje su mu uz to male.
-To sudebele carape, uzmi druge. Jesi obukao hlacice za tjelesni ili ces se presvuci u skoli?
Vidim mu upitnike iznad glave...
-V danas opet imas tjelesni. To znaci da moras obuci hlacice za tjelesni i bijelu majicu.
U 8 i 25 gubim zivce i sve navlacim na njega.
Bit ce bolje, on ima samo 6 i pol.

[cvijeta73]

kako navlaci najdeblje zimske carape koje je imao u ladici, koje su mu uz to male.

sudeći po ovome, neće bit bolje
neki dan j je išao u školu s termo čarapama, onim mucastim za skijanje, nemam pojma di ih je uopće našao. u zakutku ladice s čarapama. a vani 27.

[hibiskus]

joooj jutarnja rutina, to me znalo
nakon svega je ostavim u vrticu i najradje bi se doma vratila koliko sam umorna i iscrpljenja od njenog spremanja, pozurivanja... sad je to dovela skoro do savrsenstva, tako da ima nade i za ostalo. ove godine s obzirom da ide u 2.razred sam joj nacrtala jutarnju rutinu i nevjerojatno je sto sve stigne u samo pola sata, doslovno sa popisom sece po stanu i obavlja ja niti ne zucnem jer i meni treba vrijeme da se spremim. tako sam joj to objasnila i uglavnom je ponosna sto sve stize sama.


ne znam koliko ovi savjeti pomazu ani.m, meni se isto cini da je njemu previse ometanja u razredu. ne znam postoji li mogucnost da ga izvadite iz boravka pa da vidite kako tada funkcionira. moja je pred karj 1.razreda bila par dana bolesna i kad smo doma prepisivali zadacu i citali, bila je nervozna jer je prevelika tisina doma, pa smo morali upaliti radio da postoji neka pozadinska buka. lijepa navika iz skole

[Freja]

Jucer V nije imao prvi sat.
Oko 7 i 45 dolazi za stol u blagovaonicu u donjem dijelu pidjame. Kazem:
-Obuci se, ne zelim da mi sjedis za stolom u pidjami.
Nakon 7-8 minuta vraca se u trapericama za školu i nekoj ofucanoj kucnoj majici, ali bos.
-Molim te obuci carape.
Nakon par minuta vraca se bez carapa.
-OK, pojedi pa se trebas doista obuci za školu, imas tjelesni, znaci bijelu majicu.
Pojede i ode, vraca se nakon nekoliko minuta, jer "ne zna gdje su bijele majice".
-To su one majice koje nosis na trening tri puta tjedno.
Ode. Vrati se samo u kucnim kratkim hlacama, za koje sam mu dan prije rekla da ih stavi na pranje.
-OBUCI MAJICU I ČARAPE.
Nakon par minuta ga nadjem u trapericama i bijeloj majici kako navlaci najdeblje zimske carape koje je imao u ladici, koje su mu uz to male.
-To sudebele carape, uzmi druge. Jesi obukao hlacice za tjelesni ili ces se presvuci u skoli?
Vidim mu upitnike iznad glave...
-V danas opet imas tjelesni. To znaci da moras obuci hlacice za tjelesni i bijelu majicu.
U 8 i 25 gubim zivce i sve navlacim na njega.
Bit ce bolje, on ima samo 6 i pol.

O, kako ovo zvuči poznato!
Iz iznimku da ja, nažalost, nemam tvoje strpljenje pa negdje na pola počnem raditi stvari za njega jer u protivnom svi kasnimo. Prvih pola sata radnog dana prolazi mi u tome da ga kontroliram što radi i podsjećam (trudim se što manje, ja za to vrijeme krenem raditi nešto svoje). Kad se približava vrijeme za krenuti (mobitel zvoni 15 min prije polaska - to mu je znak da bi sad već trebao biti odjeven i završiti doručak), počnem više podsjećati, ali na kraju još ipak trčim za njim sa stvarima. Kod nas je dodatni problem što su moj sin i muž potpuno isti, tako ta nema šanse da mu on pomogne u spremanju, nego još i njega podsjećam na sto stvari, tražim mu mobitel i ključeve i sl. Uglavnom, meni su jutra koma. Kad oni odu, onda na red dolazimo malac i ja. Ne znam što bi bilo da radim od 7, na primjer.

[marta]

Ja svakog od njih pustim u nekom trenutku da zaksne u skolu, odu neobuceni ili polovicno spremljeni i to uglavnom pomogne da se trgnu i malo bolje reagiraju.

[leonisa]

sudeći po ovome, neće bit bolje
neki dan j je išao u školu s termo čarapama, onim mucastim za skijanje, nemam pojma di ih je uopće našao. u zakutku ladice s čarapama. a vani 27.

lol
umirem na martinog V. al i moja je takva. no najgore od svega sto je i MM takav.
i onda pizdi na mene zasto joj u ladici stoje carape koje je prerasla ili nisu primjerene god. dobu.
al da ju bar presvuce kad skuzi da je obukao nesto sto na nju "ne ide".
jucer kazem: ujutro obuci traperice i neku majicu kratkih rukava.
MM i L. pitaju, jel ove 3/4 na stolici? ja kazem da ne jer je ujutro prehladno i da obuce one iz ormara sa srcekima na koljenima i gumom oko struka.
jutro je.
beba i ja smo budne od pola 5 jer joj je zastopan nos. cujem MMa kako joj govori da obuce traperice sa stolice. ja si mislim kako je fino uzeo stvari iz ormara i pripremio joj sta ce obuci. jos joj govori kako je vani samo 10 stupnjeva, a idu pjeske.
dolazi me poljubiti i vidim ju da je u 3/4 trapericama za koje su me jucer pitali i ja sam rekla NE. ima potkosulju i duge rukave i na to jos duge rukave trenirku.
ja pitam wtf? pa skuhat ce se u vrticu u tome, narocito jer su za podne najavili 25 stupnjeva. jucer sam joj mokroj skidala potkosulju, a imala je kratke rukave.
skida joj majicu, oblaci kratke rukave, ostavlja kratke hlace. na 10 stupnjeva.
ocekujem novu bolesnicu.

i sta da ja velim starijoj kad joj je otac isti...

u subotu smo imali krstitke i svak je imao svoju stolicu s odjecom sta ce obuci, sve sam pripremila i prosla detaljan razgovor s njima tako da ja mogu sredit bebu i sebe.
zavrsili smo s mojim slomom zivaca gdje oboje vracam 8 puta na njihovu stolicu jer nisu obukli sve. naravno da je MM x puta pitao i za sebe di je njegovo sto ce obuci.
mene u ovoj kuci nitko ne slusa i ne dozivljava

sto se tice uvjezbanih i automatiziranih radnji, pere ruke kad udje u stan, pere nakon wca, povlaci vodu.
jos uvijek uletava u tenisicama u sobu, al uletava i MM.
jaknicu baca di god stigne, al baca ju i MM.
ruksak frkne tamo di je najlakse da se ja spotaknem, al i poslovnu torbu i laptop ostavlja i MM po dn. sobi kad udje u stan.

tako da, paralelno s L. trebam raditi i s MM

ona je, u par navrata, na moje, da se ode otusirati, sama se skinula, stavila vec u prljavi ves, svoje stvari u svoju sobu, usla u kadu, otusirala, se, obrisala, namazala kremom, obukla pidzamu, oprala zube, popila vodu i dosla se meni maziti. tamo negdje kad sam bila pred porod. znaci ZNAM da zna i moze. samo sto to vise ne radi i za svaku radnju ju moram naganjati.

ovo je dobra fora sa ponovimo sta je bitno.


btw. mislim da je moje dijete jedino koje ne zna ama bas ni jednu djecju ili ne-djecju pjesmu na pamet. ona od uvijek pjeva, ali izmislja svoje rijeci. tu vidim kreativnost, ali i nedostatak koncentracije i memoriranja.

zavrsna priredba u vrticu izgledala je da su svi pjevali abecedu, onaj djecji hit, osim moje L....

[seni]

da vas utjesim:
bit ce bolje.
moja cura nije imala nikakvih problema s nastavom, ali u prva cetri razreda je pogubila nebrojeno stvari, (odjece i slicno, skolske knjige, olovke, bas ne), nikad nije imala pojma gdje je ostavila jakne, ne znam vise koliko sam puta pretrazivala skolski park/vrt, te skolu opcenito, trazeci npr. zimsku perjanu jaknu.
u prvom razredu kad bih dosla u boravak po nju, nasla bih je bez papuca, jedna nozica s carapom, druga bosa, u potkosulji...
i kad bih je pitala: pa srce, gdje su ti carape, papuce...?, pogledala bi me onim potpuno zbunjenim pogledom i rekla, ali mama, otkud da ja to znam? sad se doduse smijem, onda sam ludila.
isto tako jutarnju rutinu smo morali nadzirati, jer je bila ko muha bez glave.

sve se je jako popravilo, osim jelte njene sobe i stanja permanentnog kaosa u njoj.

medutim interesantno je (za one koji se boje kako ce to sa skolom ici) da je bila sto se tice skolskih obaveza jako zrekla i odgovorna, nista nije zaboravljala.
najsmjesnije mi je bilo kad bih isla kod uciteljice, a ova mi curu opisuje kao jako strukruriranu, organiziranu, urednu....

tko da ne mora biti da ce vam djeca, zbog rastresenosti oko imena, odjece..itd imati muka u skoli. a oblacenje koje traje 20 min, jer nakon svakog komada koji obuce, odjuri nesto drugo"vazno" napraviti, smo prezivjeli. danas se smije, kad joj to pricam.

a pitanje kako je bilo u skoli odavno ne postavljam, jer je odgovor, zna se :dobro.

nego lijepo dok veceramo, ili nesto zajedno radimo, ja je zapletem u razgovor, te se raspricamo...
doduse ponekad neke stvari koje meni recimo izgledaju bitno, cujem od drugih roditelja, jer su mom djetetu nebitne, ali zasto ne? ne bi ni bilo logicno da sve ono sto je nama vazno, bude i njima vazno. i obrnuto.

[seni]

marta

ali stvarno ljudi, prode ih.
barem neke.

[Peterlin]

Ja svakog od njih pustim u nekom trenutku da zaksne u skolu, odu neobuceni ili polovicno spremljeni i to uglavnom pomogne da se trgnu i malo bolje reagiraju.

Ovo i ja radim kad je u pitanju izborna nastava ili glazbena skola (ali za to im je stalo da odu i da nauce, pa je to podrucje "manjeg rizika"). Tek sam sad od petog razreda pocela isti sustav primjenjivati i za osnovnu skolu, ali nije se nist strasno dogodilo - ne mogu vjerovati da je moj neorganizirani petas zaboravio jednu jedinu zadacu (i to iz vjeronauka) a sve ostalo je pod kontrolom... Istina, zaboravio je jucer doma naocale, ali eto, dogodi se.

Svidja mi se taj pristup jer brate mili necemo biti jos 100 godina tu za njima da im govorimo koje carape trebaju obuti (ili nas snahe budu klele, he he he...)

[hibiskus]

Ja svakog od njih pustim u nekom trenutku da zaksne u skolu, odu neobuceni ili polovicno spremljeni i to uglavnom pomogne da se trgnu i malo bolje reagiraju.

joooj marta, meni onaj tvoj prijasni post uopce nije smijesan. toliko sam puta to dozivjela, da umjesto da se smijem meni jos uvijek izaziva nervozu
sad kad je usvojila jutarnju rutinu, valjda ce mi postati smijesne takve stvari.

a ovo da je pustim da zakasni, kod nas jos ne pali. bilo bi - jupiiiii ne moram u skolu!



prije par tjedana je bio cirkus oko kupovine slapa za skolu.
izuje tenisice u ducanu da proba slape
ne svidjaju joj se, ok idemo dalje
eee sad treba ugurati nogu u neodzniranu tenisicu i vidi da ne ide, al gura
- daj olabavi znirance
- neee mogu ja to ovako
grci se i gura nogu, sva pocrvenila, al odznirat nece
prodavacica se valja od smijeha
skine carapu pa ce na bosu nogu, al ne ide ni tako
sad nas vec gleda cijeli ducan
moja se ne da zbuniti i pita
- u koliko ducana cemo jos ici traziti slape?
- dok ne nadjemo koje ti odgovaraju
- ok, kupi ove i daj da ih obucem

kad je dosla doma odmah se pohvalila tati, bila sam odlicna sve smo rijesili u prvom ducanu
i sad nosi slape koje joj se ne svidjaju, zove ih grdobine

[Jurana]

Ja isto vjerujem da pali (ovo od marte i Peterlin).
Sinoć sam ja svog drugaša slala na spavanje. Prvo sam ga 5 puta zatekla kako nešto čita, a da još nije bio u kupaonici. Pa se onda skinuo i u gaćicama čitao još 20 minuta. Pa je onda obavio kupaonicu i, opet u donjem rublju, slagao neke legiće. Sigurno sam 8 puta rekla da obuče pidžamu. I onda sam u jednom času rekla: To kad ćeš se ti obući i leći i kako ćeš se sutra osjećati u školi zbog neispavanosti više nije moja briga. Sam odluči i pobrini se za sebe. Ja sad idem u svoju sobu, laku noć.
U roku od 5 minuta je sve pozavršavao i ugasio svjetlo.

[leonisa]

jurana, ko da moju opisujes, samo sto sam je sinoc ulovila da cita na wcu dok sere najtamotopik:

izadjem iz spavace i cujem neko slovkanje (ona cita na glas) i gledam od kud dolazi. udjem u kupaonu, a ona na wcu, a knjiga na onom stolcicu iz ikee na kojeg se penje kad ulazi u kadu.
naravno, obucena, neotusirana i gladna.
za glad je rekla u pol 11 nakon pranja zuba. otisla je gladna u krevet.

nakon toga sam imala razgovor s MM da je 9 u krevet :mojamater: jer spava 8,5h dnevno i da to ne moze vise tako.

no prepricala mi je pricu, nakon novog pustanja, cak i sa citatima :ponosna:

[cappy]

Kod nas u zadnje vrijeme na svaki moj zahtjev dobijem smiren i naizgled iskren odgovor " evo idem" ili "evo sad " ali ne miče se s mjesta. I tako oboje ponavljamo svako svoje ( ja zahtjev, on svoje: idem ) po nekoliko puta, ako dreknem jer sam više luda od papagajevskog ponavljanja čujem njega zbunjenog : " šta si živčana" ili "zašto vičeš"... Tada ostajem bez teksta jer osjećam koda smo na suprotnim valnim duljinama...Malo mi je lakše što čitam da nismo jedini.

[tanja_b]

Ja isto vjerujem da pali (ovo od marte i Peterlin).
Sinoć sam ja svog drugaša slala na spavanje. Prvo sam ga 5 puta zatekla kako nešto čita, a da još nije bio u kupaonici. Pa se onda skinuo i u gaćicama čitao još 20 minuta. Pa je onda obavio kupaonicu i, opet u donjem rublju, slagao neke legiće. Sigurno sam 8 puta rekla da obuče pidžamu.

Ovo mi zvuči nekako poznato
S tim da sam ustanovila da, ako ga navečer ostavim samog i zadam mu vremenski rok (npr. imaš 20 minuta da obaviš sve u kupaoni), onda će to i napraviti. Ali ako sam ja kraj njega ("Ajde ostani malo ovdje, o čemu ćemo pričati?"), nema šanse da se pokrene. U stanju je sjediti na poklopljenoj wc-školjci samo u čarapama i gledati u prazno ili slušati dok mu netko nešto priča.
On naprosto nije u stanju istovremeno nešto raditi i slušati (odnosno sudjelovati u razgovoru). Kad sam tog postala svjesna, lakše mi je pratiti ga. MM to još uvijek ne priznaje, pa kad su njih dvojica u kombinaciji, dešava se otprilike ono što i kod leonise
S druge strane, ovaj pristup baš ne pali ujutro, kad je još pospan i usporen. Neki dan mi je pukao film, nakon što sam mu valjda 6 puta rekla da se obuče, a on se nije maknuo dalje od potkošulje, došla sam mu u sobu i krenula ga oblačiti kao malo dijete, bez riječi. Na to se ipak uvrijedio, pa ga je sad dovoljno podsjetiti na neugodnu epizodu, da bi se obukao sam.
Ali, sve školske stvari i pribor su mu u začuđujućem redu, i bilježnice su uredne, i sve ostalo... znači da ipak može, kad mora.

[Peterlin]

Ja sam sinoć zaspala potpuno odjevena pred televizorom.

Sva sreća da me sinovi nisu vidjeli jer bih si gadno upropastila autoritet.... Vječito im zvocam "daj ovo, daj ono...daj na vrijeme..." a nisam sebe bila u stanju dovesti u red kad je trebalo. Ovo je samo primjer, događa se to često. Zato uglavnom imam razumijevanja, ali minimum reda mora biti.

[laumi]

Ja svakog od njih pustim u nekom trenutku da zaksne u skolu, odu neobuceni ili polovicno spremljeni i to uglavnom pomogne da se trgnu i malo bolje reagiraju.

Ovako i ja sa svojom najstarijom, ali svejedno ne pomaže puno. Ta ne zna tko joj glavu nosi. To kad se radi o svakodnevnim stvarima (higijena, oblačenje, spremanje svojih stvari). Interesantno, što se tiče škole i zadaća, sve je ok.

Isto ima problema s koncentracijom, sve joj lako odvuče pažnju (zbog toga je dobila odgodu škole i krenula sa 7,5). Nad njom konstantno mora netko visiti i podsjećati je na sve.
Bojim se 5. razreda.

[marta]

Ne brinite se, stvari se doidta poprave, samo mi trebamo imati mjeru i kontrolirati stvari koje su stvarno vazne.

[cvijeta73]

.
Bojim se 5. razreda.

j je išao prva 4 razreda u cjelodnevni (onaj sistem - škola od 8 do 4, za sve u razredu) - nije uopće imao zadaću jer nemaju kad pisati zadaću - nastava im je raspoređena kroz cijeli dan, u kombinaciji sa slobodnim vremenom, bez nošenja torbe...
sad je peti razred i vidim da mu se sviđa.
sviđa mu se što je gotov puno ranije s nastavom i ima više slobodnog vremena, sviđa mu se što se seli iz učionice u učionicu, sviđa mu se što ima više učitelja, sviđa mu se što od doma nosi marendu 4 razred mu je baš nekako bio - štufan.
brzo se prilagodio, raspored mu visi na više mjesta u stanu na frižideru, iznad stola, u njegovoj sobi...
pogleda na raspored, za sad imaju neku sitnu zadaću, spremi torbu - nema nekih problema. osim onih standardnih - ako ja ne napomenem (čitaj - sto puta, na kraju viknem), torba se sprema ujutro prije škole i tako.
zanimljiva mu je jako povijest, zanimljiva mu je za sad i priroda... nevjerojatno koliko to sve ovisi o učiteljima. doma mi zna prepričavati što je bilo na povijesti
imaju neku mladu učiteljicu iz povijesti, punu energije, mladog razrednika isto mi se čini super (na prvom roditeljskom su nam se svi predstavili)...
i tako, za sad mi se čini baš ok.
zašto to pišem na temi koncentracija? biće sam izgubila istu

[laumi]

bojim se jer je L. sklona razvlačenju (počne pisat zadaću pa se nešto zamisli ili zaigra pa sve skupa traje dulje nego što bi trebalo), a u 5. razredu je više predmeta i zadaće su obimnije

[Peterlin]

bojim se jer je L. sklona razvlačenju (počne pisat zadaću pa se nešto zamisli ili zaigra pa sve skupa traje dulje nego što bi trebalo), a u 5. razredu je više predmeta i zadaće su obimnije

I moj E je takav... bio. Lijepo marta kaže da se s vremenom dosta toga sredi. Moj sin nije bio u stanju sam napisati ni 2 reda, ni u školi ni doma.

Sad smo primijenili metodu mrkve i batine - napiši zadaću i možeš ići van, na računalo i slično... Jako brzo je profunkcioniralo. Ali ovo što cvijeta kaže isto je bitno - puno ovisi o nastavnicima. Naš E je procvjetao uz nove zanimljive predmete, isto doma prepričava povijest i prirodu, a prije sam kliještima iz njega trebala čupati...

[laumi]

ma, i mi smo na metodi mrkve i batine
ali u većini slučajeva je zabadava
kad se ona zamisli ili zaigra (još uvijek je jako, jako zaigrana), ode sve u kupus
kao da se ne može tome oduprijeti, iako vrlo dobro zna koje su posljedice

[Peterlin]

ma, i mi smo na metodi mrkve i batine
ali u većini slučajeva je zabadava
kad se ona zamisli ili zaigra (još uvijek je jako, jako zaigrana), ode sve u kupus
kao da se ne može tome oduprijeti, iako vrlo dobro zna koje su posljedice

Probaj detektirati što joj odvlači pažnju... Moj E mora imati PRAZAN stol dok piše zadaću, jer ako ima štajaznam neki papir, na njemu će crtati mačke i cucke umjesto da piše sastavak... Obično dogovaramo tko će od dečki u kuhinju (najčešće stariji) da si ne smetaju. Sad to već sami rade i bez posebnog upozorenja ako moraju nešto zahtjevno raditi istovremeno.

Vidi da li dijete lakše radi uz glazbu ili u tišini, pa joj osiguraj takve uvjete. Ima puno djece koja lakše i brže rade uz neku glazbu (ne radio, ništa s riječima) nego u potpunoj tišini.

Budi dosljedna - kaži "ako ne dovršiš zadaću u roku pola sata, NEMA danas televizije za tebe uopće"! (Nama je to bilo teško, jer ako bih tako kaznila jednog sina, ispaštao bi i drugi koji je uredno izvršio svoje obveze... Kompromis se našao kad si je stariji nabavio laptop i mobitel, pa je on nakon zadaće imao pravo poigrati se na tome, a tv je bio isključen.)

Smisli nagradu za cjelotjedno dobro ponašanje (zoo je kod mog mlađeg sina bio odlična udica). Najbolje ćeš znati sama...

Osim toga, bitno je prokužiti kako dijete uči - moj E je izrazito auditivan tip i kad jednom pročita gradivo naglas, više uopće ne treba učiti. L je s druge strane vizualan, njemu bolje odgovara da čita u sebi i gleda slike.

Kad pišu zadaću, u početku sam tražila da mi unaprijed kažu što će pisati i kako (sastavci, matematika, zapravo sve) jer to pomaže da si dijete u glavi organizira kako će raditi. Ovakvim vrtiguzima treba gradivo razdijeliti na manje komade i osigurati odmor - npr. kreneš s nečim što nije najteže i što je brzo gotovo, da djetetu daš stimulaciju, pa onda najteže u sredini, pa na kraju kad je dijete već umorno opet nešto lagano... Između pauze za voće + šetnja do kuhinje, protezanje, razgovor o tome što ćete raditi kad zadaća bude gotova i slično.

Uvježbavanje ide polako. Djeci koja su prirodno organizirana to ne treba, ali ima ih puno koje treba sustavno učiti kako s gomilom gradiva izaći na kraj. To treba odraditi doma jer za tu vrstu individualizacije obično nemaju sluha, vremena ni mogućnosti u školi. Probaš neki pristup - ako upali, super... Ako ne upali - tražiš dalje.

[laumi]

Ne stignem sad detaljno, samo ću na brzinu. Stol joj je prazan kad piše zadaću, ali ako ja nisam kraj nje (a mislim da u ovoj dobi više ne bih trebala stalno biti kraj nje kad piše zadaću), odšeta od stola, uzme neku igračku i počne se igrati. Znači, svako malo se trebam prošetati do njezine sobe i kontrolirati je.

Sad nema nikakvih problema, sve stigne, ali već vidim da u višim razredima neće stizati.

S kaznama/nagradama smo doslijedni.

Trenutno radim od kuće i baš mi se osjeti na poslu to što moram stalno nešto oko nje.

[flopica]

ovo kao da opisujete moje dijete
evo jučer, ja sam se baš preznojila sa njenim pisanjem zadaće
imala je 5 str. matematike za riješiti i to je trajalooooo
jer ona riješi pola zadatka i krene crtati
pa još pola, uzme čitati moj planet
pa sam je cijelo vrijeme vraćala na zadatke
na kraju sam sklonila SVE sa stola...

ostatak je riješila ko od šale

[susmiga]

ajme, koje olakšanje ovo pročitati- moj šestogodišnjak je isti kao martin- već sam se lagano krenula brinuti nakon što me npr. nakon prijateljeva rođendana pita- a gdje smo ono bili?
razumijem da su mu neke stvari nebitne (čarape, jakne, tuširanje) ali kad krene s takvim pitanjima, malo se preznojim

[hipernova]

pratim ovu temu jer mi je posebno interesantna Naime, moj prvašić je ponekad sa glavom u oblacima, ja ga znam ponekad pitati iz koje sada dimenzije dolaziš
no, šalu na stranu, krenuo je sada u prvi razred i ja sam moram priznati malo "pod iglama" jer znam da ponekad odluta i na satu hrvatskog, kaže učiteljica da ode on na drugu stranicu i čita ono drugo. učiteljica kaže za matematiku da je obožava i voli raditi i stvarno se može skoncentrirati jer mu rezultati budu točni i lijepo nacrta.
a ovo sa oblačenjem i jedenjem i mene zna izbaciti iz cipela.
Ono što sam htjela istaknuti je da odreda potpisujem Peterlin (koja ima stvarno odlične savjete i volim čitati njene komentare, puno toga sam primjenjivala na svojoj djeci), da se ta pažnja može itekako uvježbati i produžiti, ja sam to sa mojim radila i čak ponekad uz banalne svakodnevne stvari ja sam trenirala njegovu pažnju da on uopće ne skuži da "vježbamo ". I rezulati su došli.

[Peterlin]

Zaboravih napomenuti još nešto - rafinirani šećeri i umjetna bojila iz bombona i drugih slatkiša, kao i voćnih sokova su isto smrt za koncentraciju.

Sad više ne pazim toliko kao prije, ali dok su moji dečki bili predškolske i rane školske dobi, dobro sam pazila što jedu i kako im to utječe na razinu šećera u krvi. Zdrava prehrana je jako bitna. Ne bih sad u detalje, ali samo da kažem - mi smo izbacili čokoladu osim crne, kekse sam dugo pekla domaće od provjerenih sastojaka i slično.

[Peterlin]

pratim ovu temu jer mi je posebno interesantna Naime, moj prvašić je ponekad sa glavom u oblacima, ja ga znam ponekad pitati iz koje sada dimenzije dolaziš
no, šalu na stranu, krenuo je sada u prvi razred i ja sam moram priznati malo "pod iglama" jer znam da ponekad odluta i na satu hrvatskog, kaže učiteljica da ode on na drugu stranicu i čita ono drugo. učiteljica kaže za matematiku da je obožava i voli raditi i stvarno se može skoncentrirati jer mu rezultati budu točni i lijepo nacrta.
a ovo sa oblačenjem i jedenjem i mene zna izbaciti iz cipela.
Ono što sam htjela istaknuti je da odreda potpisujem Peterlin (koja ima stvarno odlične savjete i volim čitati njene komentare, puno toga sam primjenjivala na svojoj djeci), da se ta pažnja može itekako uvježbati i produžiti, ja sam to sa mojim radila i čak ponekad uz banalne svakodnevne stvari ja sam trenirala njegovu pažnju da on uopće ne skuži da "vježbamo ". I rezulati su došli.

Hvala ! Mi smo isto sve to naučili u praksi.

[ana.m]

Evo da se malo javim...Mi za sada radimo neke vježbice da se ubrza, svaki dan.
Kako je u školi, to ću znati drugi tjedan kad odem u školu.
Kaj se spremanja tiče, on u pkolu ujutro ide sam, gleda na sat, čeka spreman i krene na vrijeme.
To nam nije problem!
Još je rano za rezultate, ali nadam se da ćemo uspjeti!

[Peterlin]

Evo da se malo javim...Mi za sada radimo neke vježbice da se ubrza, svaki dan.
Kako je u školi, to ću znati drugi tjedan kad odem u školu.
Kaj se spremanja tiče, on u pkolu ujutro ide sam, gleda na sat, čeka spreman i krene na vrijeme.
To nam nije problem!
Još je rano za rezultate, ali nadam se da ćemo uspjeti!

Ovo zvuči super! Samo naprijed!

[leonisa]

mi nemamo kada...uvela sam joj spavanje u 9. u pola 8 pocinjem spremat mladju u krevet i dok ju uspavam, ova je vec premorena.
do 6 smo vani na zraku, a od 6 do pola 8 mladju puca vecernja nervoza.
ne znam kada bi s njom radila. mozda kad pocnu kise :/
ponavljam joj samo sada smirenije, opetovano, sta treba, korak po korak.
iako smo ovaj vikend imali scenu iz martinog posta, kad je sat vremena skidala pidzamu i oblacila samo majicu i trenirku...

[marta]

Kod nas pomogne recenica:"Dodji bebice moja da te obucem."

Ako je stvarno u fazi bebe, onda je to jednostavno rjesenje, ja ga obucem i hop. Ako nije, a najcesce nije, onda kaze:"Nisam ja beba." I obuce/ilistovec se sam, brze nego sto bi inace.

[leonisa]

e pa problem je sto moja glumi bebu od kad je dosla beba. glumi da guguce, cendra, place, vristi, sisa...i sama je rekla, izmedju redaka, da to radi jer vidi da to S. radi i ja odmah do nje doletim...
ona ZELI biti beba, kod nas je moja recenica: L. nisi beba, vec imam jednu bebu i dosta mi je ona
bar sam iskrena :D

[Jurana]

Ja bih joj dopustila da bude beba. Mislim da bi joj brzo dosadilo.

[marta]

Potpis na Juranu. Neka bude beba, dopusti joj to.
Ja sam jednog sedmogodisnjaka hranila dva dana, a on je sjedio i otvarao usta s partiklom pod bradom. I proslo ko rukom odneseno.

[cvijeta73]

Potpis na Juranu. Neka bude beba, dopusti joj to.
Ja sam jednog sedmogodisnjaka hranila dva dana, a on je sjedio i otvarao usta s partiklom pod bradom. I proslo ko rukom odneseno.

imam svoju sliku kad mi se sestra rodila. ovakvu. druga slika je kako pijem sok iz bočice.

[leonisa]

drzi je od moje trudnoce. izgleda da joj nije dosadilo. a dida ju je cijelo ljeto- hranio...
al preobat cu nereagirat pa da vidim do kad ce.
pocet cu piti cajeve za smirenje :D

[leonisa]

imam svoju sliku kad mi se sestra rodila. ovakvu. druga slika je kako pijem sok iz bočice.

ajme, sad si me sjetila!
iako sam ja imala 4 i pol kad se sestra rodila, pila sam, odjednom, kakao na bocicu.
mislim da nije dugo trajalo, sjecam se da je presporo tekao kakao u moja usta i trebala sam se vraski potruditi da ga popijem. od uvijek sam bila ljencuga

[tanja_b]

Još nešto:

Ograničiti elektroničke medije (jučer sam imala rat sa svojim mlađim sinom oko televizije) jer RAZARAJU koncentraciju. Računalo još nekako, jer to je interaktivna stvar (dozvoljavam do 45 minuta, ranije je to bilo 20 pa 30 minuta) ali televizija, pogotovo crtići s mini tv su smrt za koncentraciju.

Nakon sat vremena crtića moj mlađi je zombi, doslovce...
(...)

Televizija i igrice su smrt za koncentraciju. To koristim samo kao mamac - prvo piši/čitaj/uči, a onda možeš pred tv! Amen!

Sve ovo znala sam i prije, ali tek sam nedavno osvijestila da je to zaista problem. Dosad sam ga puštala da si sam odredi vrijeme kad će vježbati instrument, a kad će se igrati, ali sad sam odlučila utvrditi redoslijed - prvo vježbanje, a onda tv/kompjutor (što već izabere). Promjene su zaista drastične - koncentracija za vježbanje mu je puno bolja, smireniji je i manje se svađa. Nevjerojatno, ali zaista pali!
(nije da je oduševljen tom mojom odlukom, ali prihvatio ju je, što mu je drugo preostalo )

[sunshine83]

Mame šaljem vam link na jednu prekrasnu stranicu koja vrlo inspirativna i ima jako puno ideja za igre kod kuće koje potiču razvoj kognicije,senzoričku integraciju, motoriku i pažnju. Uglavnom se zasnivana principu uradi sam, sagradi, istražuj. Mnogi će reći prljavo, opasno ali uz malo uloženog truda i prisutnost roditelja ostvarivo je i daje prekrasne razultate.

http://playathomemom3.blogspot.com/

[sunshine83]

Sa onom djecom koja mi dolaze na radnu terapiju zbog distraktibilnosti, problema održavanja pažnje, ADHD-a ,poremećaja u ponašanju,kada radimo aktivnosti za stolom uglavnom počnemo sa nekom težom aktivnošću za šakice. Npr. gnječenje glinamola, plastelina, ili theraputty. Visina stolice i stola moraju biti odgovarajuće visine kako bi dijete bilo pravilno pozicionirano. Ja koristim i one male kosine kao podloge za pisanje jer nagib omogućuje bolju poziciju šake, također kod nemirne djece koja ne mogu nikako odsjediti 30 min u komadu na stolici često stavljam utege tj. vrećice sa pijeskom u krilo. To im daje propriocepitivni input na koji ponekad negoduju ali već nakon dva-tri tretmana se naviknu na njega i sjede puno mirnije. Uglavnom počinjem sa grubljim aktivnostima koje zahtjevaju propicepciju grubu motoriku a onda krećem prema zahtjevnijim i finijim radnjama koje zahtjevaju dosta pažnje i okulomotoriku.