Evo da vam se i ja pridružim,budući da i ja trebam malo happy dusta-a...Tek sam saznala da sam drugi put trudna. Imam već sinčića koji ima 19mj,i pravi je mali vihor...U prvoj sam se trudnoći prilično opuštala,barem do 7.mjeseca trudnoće.Cijeli bih dan mazila bušicu,imala svoje male rituale,pjevala bebi,čitala o trudnoći...izlazila s prijateljicama na čajeve...Mmmmm...Baš sam uživala biti trudnica!!U 7.mj hospitalizirali su me predostrožnosti radi jer mi se skratio cerviks,te sam nakon tih 15-ak dana u bolnici morala strogo mirovati. No, nije mi to toliko teško palo.Pila sam partusisten tablete,grijala se doma kraj vatrice(ugođaj-vani snježi,ja pijuckam nesicu,čitam...maila-m...)
Sad u ovoj ne stignem si u glavi niti pojmiti da sam - trudna!Doduše,tek sam 4 tjedna trudna(dobila plusić na digitalcu 4 dana prije menge koja je danas trebala doći),no kažem...trčim za malcem,i nemam kad misliti o trudnoći.Radim prvi dio dana,drugi se bavim malenim i mužem...Dan proleti,umor me satare(užasno sam umorna ma koliko spavala!),i opet nove radne pobjede...Nemam pomoći u vidu rodbine jer su oni daleko,tako da nemam kome prepustiti niti jednu svoju obavezu. i tako...Malo sam nostalgična za onim mirom iz prve,iako ni za što ne bih dala ovu zbrku koju moj miš stvara po kući sada...
Eto... <3