evo nas iz doktora, kaže doktorica da nije više toliko žut, od jučer je još uvijek na 3000g.
pošto su moje bradavice prevelike za njega, tako su mi objasnili, on zato nemože normalno cikiti. Pa cikimo pomoću šeširića, naravno kad cikimo. A kad nećemo cikiti, jer spavamo, onda sam mu dosad davala izdojeno na bočicu, no međutim rekla doktorica da mu ne dajem bočicu, nego da ga hranim na žlicu, čašu ili špricu jer će se navikniti. Teško nam je, ne odustajemo. Sad se bojim da je zaminia noć za dan, jer evo cijeli dan spava, a sinoć od 10 do 2 bez prestanka, cendranje, kenkanje, ja stavim na cicu, on malo potegne, pa stane i tako sve dok nije zaspa na tati.
Al eto, svi me hvale da ih čudi šta sam tako strpljiva, neznam, meni je samo bitno da on jede, a i tokom trudnoće sam se stvarno puno informirala, pa znam da je ovo normalno, pa se stvarno ne nerviram. Mama je kod mene, ona mi stvarno pomaže, dragi je jako angažiran oko malenog, stvarno se vidi da je zaljubljen u njega, a meni srce veliko ko kuća.
Najsmišniji prizor mi je bija kad san došla iz bolnice, legla ja sa malim da ga podojim, a mama sjela do mene i daje meni jesti, ahahah. Lanac hranjena
I eto, evo jedna sličica moje puplice!
http://tinypic.com/r/15rie1i/6