artep, u bolnici mi je bio nos piun onog nekog ružnog kiselkasto-slatkastog mirisa sredstava za dezinfekciju

melem, kako voda iz pipe? pliz napiši.

noćas su ga jako patili grčevi pa smo oboje skroz neispavani.
ubijaju me i živciraju savjeti i nerazumijevanja - npr. moje dijete nije imalo grčeve, jer moja je moja žena znala što smije jesti. što je meni u prijevodu: tvoja je žena sebična svinja koja sve ždere i time maltretira dijete. ma da znam što mu smeta, svega bih se odrekla (a i patronažna mi je rekla da to nema veze s hranom, osim ako neka hrana i meni smeta). najteže je kad ti dijete neutješno plače i nema što ne bi učinio da mu pomogneš.
onda savjeti treba se više truditi i više ga držati na sisi i ne davati dohranu. ja po cijele dane njega dojim, izdajam, pripremam bočice... imam osjećaj da se sve svelo na to i da od tog grča ni ne uživam dovoljno. u vrijeme kad se ne bavim hranjenjem, pokušavam odspavati bar pola sata (i to svaki 3-4 podoj) i tražim po internetu savjete kako poboljšati dojenje, smanjiti grčeve i sl. (a to radim i dok izdajam, jer mi uz el. pumpu ostane jedna ruka slobodna, kad njega ne nosim na njoj zbog grčeva) i onda mi netko kaže da se treba više truditi. pooooludim!
a svi bi kao htjeli dobro. meni je drago da je kod njih sve dobro funkcioniralo, ali ostavite nas na miru.
možda jesam preosjetljiva, ali mislim da bi ženi koja je tek rodila i koja daje od sebe trebalo dati puno više potpore i pohvale, a ne takvih prodika. pogotovo jer sam ja osoba koja uvijek ima razumijevanje za sve druge.
baš se teško s tim svim nosim.
no da nije sve crno, mališa je divan i lijepo raste i uživam gledajući ga i u svakom njegovom pokretu i zvuku i udahu.