Kod mene ništa. Nabili mi puno stresa i živciranja + u bolnici uvijek čuješ loše priče. Tako da sam iz trudničke euforije pala malo na dupence, ali dižem se polako. Tu više ne znaju kaj bi sa mnom, a boje me se pustiti doma. Ali najvažnije mi je da je bebač ok, na ovo izležavanje sam oguglala. Molim svog malca da jede i raste, počeo je nešto štrajkati, ali dok teta doktorica govori da je sve ok, moramo joj vjerovati