Kutak za bake

[roman972]

ja mislim da je nekako sve u stavu bake o njenim odgojnim metodama i načinu na koji je odgajala svoju kćer. jer, primjetila sam, puno toga što sam ja radila i radim drukčije moja je mama shvaćala kao osobni napad.
i to je poprilično frustrirajuće.
tako da je trebalo proći jedno razdoblje u kojima je moja mama u biti samoj sebi objasnila zašto je neke stvari radila kako je radila.
meni nije trebala objašnjavati...al mislim da je imala potrebu.

mislim da je našim roditeljima najteže vidjeti da se nama ne sviđa nešto, a oni su pritom za to nešto dali sve od sebe. nije to lako.
zato smo moja mama i ja to odradile zajedno.

Današnje bake su rađale prije nekoliko decenija, kada je paradigma podizanje djece bila sasvim drugačija. Da krenemo od početka: prisutnost oca na porodu bila je potpuno nezamisliva. Novorođenče je majci pokazano na sekundu i odneseno, da bi ga dobila na podoj nakon 24 sata, po 20 min svaka 3 sata (noću uopće ne). Takav režim je trebalo nastaviti i kod kuće. Ako bi dijete između tih intervala plakalo, dobilo bi čaj ili vodu. Umjetno mlijeko se smatralo superiornijim od majčinog. Dohrana se uvodila s 3-4 mjeseca, a i redoslijed uvođenja namirnica bio je skroz drugačiji. Nije bilo jednokratnih ni platnenih pelena kakve danas koristimo. Beba je izlazila iz rodilišta u jastuku. Auto sjedalica praktički nije bilo.
I te majke koje su tako podizale djecu, i bile su uvjerene da rade najbolje, danas su bake. Pa nije čudo da se neke (ili mnoge?) ne snalaze u promijenjenim uvjetima.
Ovdje za sada nema još puno baka, ali ima mama koje već imaju poveliku djecu, pa i 20-godišnjake, pa još samo par godina i one se mogu naći u toj ulozi, pa bi ova tema mogla imati budućnost!