uvijek je lijepo kada čovjek promišlja o onome što trenutno proživljava u kojoj god dobi bio
to znači da se pita da i radi najbolje što može i može li popraviti ono što mu se čini da mu i ne ide najbolje
svojim roditeljima ništa ne zamjeram - sigurna sam da su uvijek radili ono što su mislili da je najbolje za nas kao obitelj
zamjeram sebi što nisam tati dala do znanja i riječima koliko ga volim... sada je kasno
mogu jedino zahvaliti svojima što sam danas ono što jesam, a to je sretna osoba sa svojom obitelji
pokušavam svojoj djeci omogućiti ono što su i oni meni dali (u nematerijalnom smislu) i nadam se da ću uspjeti - iako to radim na možda drugačiji način nego moji roditelji
važna stvar u odnosu moje mame i mene je bila (i još uvijek je) ta da smo mogle razgovarati o svemu
nekad bi to bila i žustrija rasprava, ali kad bi se glave ohladile uspjele smo naći zajednički jezik i prevladati tekući "problem"