Kutak za bake

[baka]

Ne mogu vjerovati.
Prolazi skoro godinu dana kako sam ubačena u avanturu zvanu "baka".
Bokme je projurilo.
Ne mogu ni sabrati što sam sve dobila, još sam u transu, ali pomalo vidim i što mi izmiče: druženja u udruzi fanova T.P.-a, sastanci na babinjaku iz Primijenjene, većina festivala po Zagrebu, "pati" i teatar, nisam se javila na +55 u Montažstroj, nisam ja još ta skupina "otpisanih", imam "pametniji" posao (šivanja, pletenja, kuhanja, pospremanja, nabavljanja). Drugo dijete i mm vidljivo se osjećaju zapostavljeni, ljubomorni su ili mi se samo čini. Možda si umišljam da sam im važna (mislim da im je ipak važnije što sada češće nema ručka...). Tu je i preusmjerenost financija, nekako mi se ne razmišlja više o nekom lijepom putovanju, jer to je pola kišobran kolica ili sjedalice...doklen će to tako. Ne razmišljam. Kada čujem "ba-ba" mislim da se MU upravo meni obraća i baš mi je sve ostalo svejedno.