Citiraj flopica prvotno napisa Vidi poruku
samo je njoj lakše vjerovati da ne bježi od samoće nego da meni u tom smislu uopće nije potrebna
nju obaveze i rad liječi od pesimizma i prepuštanja crnim mislima, što je još gore...
Zapravo si ti to flopice sročila razumljivije od mene.

Ovo sam konkretno uočila kod majki kojima se život vrti oko djece, odnosno u nekom trenutku nisu "pustile" od sebe djecu. Ja ne znam kad dolazi taj trenutak, vjerovatno i nije jedan nego niz malih situacija u kojima djeci treba dati samostalnost i odgovornost bez mentalno sveprisutne majke. Kod moje mame je recimo prisutan strah da onog trena kad makne fiksaciju s mene mora se pozabaviti sa sobom. A to nije lagano od nekih godina. Ona je odabrala život u kojem je od početka posvećena meni a ne sebi (ne materijalno ni fizički nego psihički), i dok je radila na mom razvoju i odgoju zapostavila je sebe. Osim toga, u njenoj duši sam ja uvijek dijete za koje je ona odgovorna, a ne odrasla osoba koja je odgovorna sama za sebe (i djecu).

Malo mi je teško ovo objasniti, nisam baš na ti s pisanom riječi, a i pretpostavljam da je ideja daleka onome tko nema takve roditelje.

U konkretnoj bakinoj situaciji nemam pojma šta je, možda izrabljivanje od strane kćerke, možda "neotpuštanje" djeteta od strane majke (bake, koja ima strašno nezahvalni nick, zapetljala sam se ), možda pomiješano, možda nešto sasvim treće, a možda ni jedna od njih ne zna što je. Svakako mislim da dok je ljubavi, razumijevanja i komunikacije ne postoji nerješivi problem između majke i djeteta.