Palčice, baš divno <3
 |
|||
|
|
|||
Palčice, baš divno <3
palčica lijepo si to ispričala.palčica prvotno napisa
Već sam ja dugo tu. Dobro sam izdržala i na forumu i kao baka. Život mi se stubokom promijenio. Čista remisija. Pomoću jednog drugog foruma otkrila sam moć internetske komunikacije, a pomoću ovog koliko nepoznati ljudi mogu pomoći jedni drugima. Hvala vam svima i onima koji su me pitali što ja radim ovdje, jer da je to forum za roditelje (?), a ne za bake i "dedove" i onima koji su me odmah prihvatili "kao ravnopravnu". Pratimo se i dalje.
Uloga bake danas čini mi se vrlo kompleksna.
Svoje bake sjećam se kao starice koja je u glavnom sjedila, malo komunicirala sa ukućanima o onda raspredala svoju tanku dugu pletenicu prije spavanja.
Baka moje djece, moja mama preuzela je potpunu brigu o mojoj djeci u smislu kuhanja i čuvanja dok smo zajedno živjeli. Bila sam zahvalna i nisam ništa prigovarala.
Sada sam i sama baka i povremeno imam takove krize da ne znam kako da se postavim i što da kažem. Na svoju štetu uvijek imam opravdanje za ponašanje svoje kćeri, teška društvena i socijalna situacija, njene traume iz djetinjstva, jer sam dosta izbivala, PMS i sl. Ali dokle će to tako. Naravno to veselje uzajamne naklonosti ima svoje čari, ali kada će se ta moja djeca sa svojom djecom osamostaliti. Uvijek kada zovu znam da nešto trebaju: vrijeme, novac. Kada ne zovu ne smiješ ti njih prečesto zvati, jer se miješaš u njihov privatni život. Sve naše je i njihovo, sve njihovo je samo njihovo. Mislim si baš me briga, neka je tako. Ali opet sve te neke režije i obveze rješavamo mi stari. A kod nas više nisu plaće, nego penzije i zapravo mislili smo te neke stečene nekretnine po malo prodavati i "krpati se". Jer cijelo njihovo školovanje i financiranje bilu su naši prioriteti. Super mi je da neke bake i djedovi to lako i elegantno rješavaju. Unuci im dolaze za Uskrs i Božić, dobiju poklon i međusobno se obožavaju.
uh bako, baš mi je nekako teško dok ovo čitam
jer mislim, do kud ide ta briga za drugoga, tj. za djecu
znam da je do vjeka, i jasno mi je da je roditeljstvo kategorija van svih ostalih
ali ja ne bi baš htjela da me cijede djeca i jednom kad ih dignem, kad budem očekivala da postanu svoji
naravno da ljubav stoji ali ja bi da u starosti malo i uživam, bez razmišljanja o tome što me sad trebaju čim zazvoni telefon
jer ispada da čovjek ne zaslužuje ništa drugo nego da služi drugima - a gdje je tu pravo na malo dokolice, razbibrige, vlastite hobije i vlastiti život na koncu?
I meni je bas nekako...tuzno bilo ovo procitati. Ne znam, bako...ja mislim da je sad polako vrijeme da mi financijski pomognemo svojim roditeljima, koliko mozemo, a ne da ocekujemo pomoc od njih.
Znam da je to lako reci, a da je u stvarnosti tesko odbiti svoje dijete u potrebi, pogotovo kad su tu i unuci, ali mozda bi se deda i baka mogli malo emancipirati od djece, a da to na kraju bude svima na korist.
Teško je tu odrediti granice i reći kad i koliko, nema tu nekog univerzalnog pravila.
Ali ako je nekome stvarno teško, nije dobio plaću ili je zapao u neke druge financijske trenutačne probleme onda mi je ok pomoći pa makar pomagao i pedesetogodišnjaku.
A druga je stvar ako netko jednostavno ne zna s novcem i cijeli život ga netko vuče.
Imam u najbližoj familiji primjere (brata i sestru koje su roditelji vukli) i vidim da to nije dobro, nije.
Znate onu o poklonjenoj ribi i učenju ribarenja....
I da, vidim masu "mladih" ljudi s obiteljima koji kukaju kako nemaju ni za osnovno, a s druge strane peglaju se kartice i za što treba i ne treba pa bake i dede plaćaju zaostale režije i pune frižidere kad zaškripi.
Eh, bako, mislim da je došlo vrijeme za otvoreni razgovor...i povlačenje granica.
Ako su djeca dobila obrazovanje, dobila su i alat za zaradu. Znam da su teška vremena, ali brate mili, svatko bi se od nas trebao uzdati u se i svoje kljuse. Slažem se sa Kosjenkom - nema univerzalnih pravila. Razumijem da će baka i djed uskočiti AKO MOGU I AKO ŽELE u kritičnim situacijama (npr. porodiljni dopust ili tako nešto - privremeno), ali to nikako ne bi trebalo preći u stil života.
Treba smoći snage s vlastitom djecom porazgovarati KAO S ODRASLIM OSOBAMA. Jer ovo nije odnos odraslih osoba nego još uvijek roditeljski odnos, što mi je neprihvatljivo od trenutka kad punoljetno dijete dobije diplomu i/ili posao ili vlastito dijete za koje je odgovorno.
Netko mora učiniti prvi korak i reći "ovdje smo svi odrasli, hajde da vidimo i da se dogovorimo što je čiji posao / dužnost / zadatak i gdje su granice"... Podržavanjem odnosa roditelj.dijete predugo ne činimo svojoj punoljetnoj djeci uslugu, nego štetu. Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.08.2013. at 10:47
"ovdje smo svi odrasli, hajde da vidimo i da se dogovorimo što je čiji posao / dužnost / zadatak i gdje su granice"...
Joj, Peterlin, ti to tako konkretno i direktno kažeš. Zacijelo se onda tako i sama ponašaš i vjerojatno češ onda i uspjeti sa svojom djecom uspostaviti željeni i stabilan odnos. Kako napokon svatko žanje što je sadio, ja se muvam sa raznim osjećajima i neodlučnošću i jednostavno ne vidim granicu dok se o nju ne spotaknem i dok me ne zaboli.
Peterlin, debeli potpis!! Rekla si sve sto i ja mislim ali puno jasnije. Samo, vjerujem da je tesko presjeci...a opet, ni ovako nije lako.
draga bako
moja svekrva je bila baka kao što si ti; takav je odnos bio sa tri kćerina djeteta
ali je meni prije nekog vremena rekla: hvala ti što si mi omogućila da vidim kako je to biti - baka. ali prava baka.
dakle, ne zamjenska mama, ni sinu, ni meni, ni našoj djeci.
što je kćeri bila punih 12 godina, dok nisu odselili u drugi grad.
izbori se za svoje pravo da budeš baka.
Posljednje uređivanje od apricot : 03.09.2013. at 19:10
Nadam se da si u pravu kad je u pitanju stabilan odnos s djecom. Ne možemo znati kako će biti, moji su još maloljetni, ali kad je u pitanju razdioba zaduženja, tu nema hvatanja krivina i nekako mi se čini da je tako već dugo. Ja sam stara mama i moja se djeca ne mogu osloniti na to da ću ih dugo moći pomagati (financijski ili fizički) pa se trudim da ih osposobim da se brinu sami za sebe. Za sada je dobro, ali mali su još... nikad se ne zna.
U pravu si kad spominješ neodlučnost i emocije - možda se osjećaš krivom zbog nekih stvari iz prošlosti, ali čemu to? Pa djeca nisu isključivi produkt roditelja! Gledaju valjda i oko sebe. Ne može roditelj snositi isključivu krivnju za djetetovo nezadovoljstvo. Ono što može i nosi je odgovornost za vlastito ponašanje.
Ja često zahirim u drugu stranu i nisam baš sigurna da je to dobro. Danas sam uhvatila mlađeg sina da nije napisao prvu zadaću u školskoj godini.Morao ju je pisati istog trena i nije smio od stola dok nije završio sve, čak uz opasnost da zakasni u glazbenu školu. Tko zna hoće li mi to danas sutra zamjeriti... nemam pojma. Ali očekujem od svoje djece da iizvršavaju svoje obveze redovno i kako treba. Nešto nadgledam, a dosta toga više i ne moram nadgledati. Nisu djeca s posebnim potrebama, falabogu zdravi su i mogu, pa zašto onda ne bi odgulili svoj dio obveza i doma?
Iz sadašnjih cipela ne mogu znati kako će jednog dana izgledati život moje djece. To je NJIHOV život. Nije moj. Ima preklapanja, ali ne bi to trebalo biti preveliko područje. Osim toga, samostalnost nosi sa sobom zadovoljstvo, a to je nešto što nikako ne bih htjela uskratiti svojoj djeci.
S druge strane, mm i ja smo sad u fazi da moramo brinuti o ostarjelim roditeljima i drugim članovima obitelji. Isto tako - u granicama naših mogućnosti i njihovih potreba. Mogu zamisliti da će jednog dana moja djeca preuzeti tu vrstu skrbi o nama, ali to od njih ne očekujem. Ako budu željeli i ako nađemo zajednički jezik - ok, ali nisam ih rodila zato da u starosti ima tko brinuti o meni. Dovoljno će mi biti da uspiju brinuti sami o sebi i biti zadovoljni svojim životima (ufff, kud ode ovo... u kutak za filozofski trenutak)....
Lako je meni tu pisati, he he he, dok su mi djeca još u pubertetu i trenutno se negdje skiću sa svojim društvom po kvartu. Ipak, ja iskreno vjerujem da ćeš uspjeti postići tu stabilnost i u svojoj obitelji čim dijete/unuče malo naraste jer stresno je biti roditelj malom djetetu. Do tada, odredi granicu sebi i probaj je se držati (bar bih ja tako). Sretno!
Evo prođe i druga godina mojeg bakinjanja. Torta je ovaj put bila jedna (i to bez mirina) i mafini od mrkve. Unuk za sada dobro podnosi tumbanje od jedne do druge bake, pa doma. Kćerka ga je ispisala iz jaslica, jer je omiljena teta otišla i jer ima mogućnost da neke dane ostane doma raditi, a druge dane ja uskaćem, odnosno dovode unuka k meni na čuvanje. Glavna okupacija mene i unuka u kući je zajedničko pranje suđa, mačka i crtanje. Kada je vidio mašinu za šivanje, pao je komentar "Baba, to je super." (hoću da budem baba E. i to samo za unuka). Dopao mu se pijesak od mace, počeo se igrati njime (hrani macu njenim izmetom), ja kažem to ne može, a unuk meni "Baba, ti se šališ". Vani se spušta niz rampu na guralici tako da podigne noge kao da je na sanjkama. Gleda u nebo i govori:" Oblace lete, avion leti, ptice lete". Ne mogu vjerovati da tako tečno govori, jer moji su tepali do tri godine. Onda sretnemo jednu drugu baku s unukom koji je pola godine stariji od mojeg, i on kaže mom unuku. "Mala beba". U razgovoru saznajemo da je to drugi unuk, da ga baka podiže iz vrtića prije spavanja i na rastanku mi poručuje:"Sa drugim je lakše".
Jako mi je drago da se ovdje može pročitati i perspektiva jedne bake, a i mame odrasle djece. Sretno s pomirivanjem svih tih uloga
@Balarosa, hvala.
Forum će tematski rasti kako rastu djeca. I onda jednoga dana i forumske mame će postati bake.
Želim iskreno da reći kada sam prvi puta rodila, a bila sam pred kraj studija i donijela sam "smotuljak" u postanarski, suterenski stan i upitala sam se kada će više netko doći po "to", da se mogu vratiti u svoj život. Danas mislim da djeca postoje da pomognu odraslima da prežive. Ovu ulogu bake još ne razumijem potpuno. Nadam se da će mi unuk u tome pomoći.
Bako, lijepo vas je čitati i zavidim vašoj djeci na Vama, voljela bih kad bi moja mama i moje dijete imali pravi baka-unuk odnos no nažalost ona je daleko a i da je blizu mislim da ne bi bilo drugačije.
Želim vam da uživate u unuku a onda ćete i shvatiti svoju ulogu
Draga vida, evo slučajnim odabirom, rado bi ako želiš tebi poklonila knjigu iz ove teme (vidi post 713)
http://forum.roda.hr/threads/42437-g...00#post2535200
Dakle ako prihvaćaš poklon, javi mi na pp svoju adresu.
Inače što bi rekla trina na forumu si izgledam bolja nego što jesam, tj. nisam ti ja baš bila neka mama za koju bi se djeca trgala. Ali srećom zaboravljamo, mijenjamo se i popravljamo koliko ide. Svako dobro tebi.
bako imaš pp
Ovaj forum, većinom "ženski" izložen je povremenom čerupanju, pa uvređeni, umorni, zasićeni odlaze odustaju. Ali koliko sam negdje čitala, svaki proces ima uzlazno početno oduševljenje, trajanje i onda silaznu putanju. Tako je to u okvirima ljudskih odnosa i aktivnosti. Ha, to se zove Jelinekova krivulja, sjetila sam se.
Zato ne uzimajte ta povremena kačenja osobno nego kao put Jelinekove krivulje.
Nakon ugodnog iskustva virtuelno poštanskog druženja s vidom, idem korak dalje. (Dok me admini, moderatori i druge nevidljive sile ovih kao slobodnih i kao beskrajnih virtuelnih prostora ne zauzdaju). Kritičkim uvidom u slijed, smisao i količinu pozitivnih postova, sudjelovanja i utjecaja Mi Kutak za bake izabrali smo Forumašicu 2012. godine, a to je Peterlin. Nagrada koja se sastoji od vrečice ušećerenih arancina (nešpricana kora naranče s Lošinja) i 2,5 dl extra djevičanskog-gorkog ulja s Visa može biti preuzeta uz kavu na placu Utrine po dogovoru.
Ispravak: Forumašica 2013. godine.
Bako, odličan izbor! Peterlin je dobra duša ovog foruma, nadam se da će pisati i kad bude baka
bako super ti je ideja!
Bravo za ideju, bravo za južinu, bravo za mudrost i bravo za mekoću koja valjda dolazi vremenom .
Ja bi rado čula još koju i o bakinjanju, pomaže puno i meni koja se nalazim između dvije vatre
Bako, odličan izbor! Peterlin je dobra duša ovog foruma, nadam se da će pisati i kad bude baka
bako, svaka ti čast!
super, i bravo za ideju!
Posljednje uređivanje od emily : 06.01.2014. at 22:05 Razlog: skakutajuci smajlic
Forumski Oskar za Peterlin!
Pa ne mogu vjerovati! Hvala puno, a i svima ostalima!
Morat ćemo dogovoriti tu kavu. Hvala još jednom!
Zet: "Pa evo ja sam vam zahvalan što ste cijeli tjedan čuvali unuka" (jer iskrsnuli su dodatni sastanci, vježbe euritmije, službeni put, završavanje posla, odlazak liječniku...)
Punica, ja: "Dobro, i to se računa, ali zašto mi kćer cijelo vrijeme prigovara, da nisam dovoljno šetala unuka, da ga nisam dovoljno često stavljala na tutu, da je previše spavao po podne, pa zato nije mogao zaspati navečer...".
Zet: "Pa tako ona izražava zahvalnost".
Sve se vraća, sve se plaća (pomislim, ista sam bila). Dobre stare poslovice i pravedan životni tijek koji sve balansira i poravnava.
Unuk ima dvije godine i povezuje, ponavlja i zapaža sve (najbolji mi je kada poslije ručka zajedno u sobi svako u svome krevetu odmaramo, on meni počne pričati priče i pjevati). Ne mogu ja svoju izmorenost servirati njemu, ali nije bakama lako i gotovo.
Radije bi ja njemu šivala, sebi nešto čitala i sl. a ne da me organiziraju prema svojim programima i još dobijem prigovor.
Pa evo baka, nije da Vam prigovaram, ali ova mi je situacija jako poznata ( stavljanje djeteta na spavanje- kasno). Kad je najstarija kćer bila mala, a ja trebala u nabavu stvari u grad, ostavila sam dijete na čuvanje baki- oko 17 h. Do grada i natrag mi treba oko2h ( uključujući i nabavu stvari) i mislim si ja- malo ću se sad psihički odmoriti danas- malo shopinga, pa stavim dijete spavati oko 20 h i onda mogu čak i pogledati film/seriju- je kak ne. Vratim se ja doma oko 19h - mala spava- pitam pa zakaj si ju stavila spavati, a mama meni: "Pa nije više mogla oči držati otvorene" ( meni ih je držala taj dan do pol 2 u noći) .
Smatram da Vam je kćer jednostavno preumorna pa želi barem neki svoj dnevni ritam imati pod kontrolom... još ako ima zahtjevan posao
Razumijem i jednu i drugu stranu
Komplicirano je to... Svi imaju dobre namjere, a na kraju završi s puno zamjerki.
Evo iz ovog razloga ne volim davati djecu na čuvanje bakama, nikako da postanu ja
Kad ih dam, očekujem da detaljno slijede upute. Naravno, što su djeca veća upute su manje.
Ali najviše volim kad se dođu na sat-dva-tri poigrati i onda odu kući.
Iz perspektive nekoga tko nije mogao uživati u blagodatima baka-servisa ni jedan sat ikada mogu vam samo reći da je takav stav vaše kćeri mene koja samo čitam ono što pišete povrijedio. Ja bih mladu damu (ma koliko vam prirasla srcu i koliko joj željeli i voljeli pomagati) jedno kraće vrijeme ostavila bez te blagodati neka se mladi sami snalaze s djetetom. Možda će (po onoj staroj židovskoj: "Da Bog da imao pa nemao") shvatiti koja je vrijednost toga da smireno obavljaju ono što moraju znajući da je dijete na sigurnom. Možda će onda s nostalgijom gledati na vrijeme kad ga baka "nije previše šetala" Mislim ono.....
Draga baka, vi imate pravo na svoje slobodno vrijeme. Ako u okviru njega želite družiti se s unukom ili pomoći mladima-to je samo beneficija vašeg odnosa, ali nikako, ni u primisli, nemojte imati misao da ste to dužni raditi. Jer niste!
mim, potpisujem
mim: "Draga baka, vi imate pravo na svoje slobodno vrijeme. Ako u okviru njega želite družiti se s unukom ili pomoći mladima-to je samo beneficija vašeg odnosa, ali nikako, ni u primisli, nemojte imati misao da ste to dužni raditi. Jer niste!"
Hvala ti mim na tvojem mišljenju.
Kada ovako zapadnem u samosažaljevanje i potragu za svojim vremenom i smislom, zaključak me odvede tamo od kuda sam počela razmišljati. To jest život po mojim odlukama, to jesu moja djeca za čije ponašanje se ne bi mijenjala, jer je u njima i dio mojih uspjeha i promašaja.
A onda sam opet malo razočarana, jer toliko je upinjanja i truda da slijedeća generacija živi ugodnije od predhodne. Osnovni pokazatelj da je to i uspjelo bilo bi valjda to međusobno razumijevanje, uvažavanje, zahvalnost i tolerancija.
ja se slažem s mim (djelomično), i osobno, kad god ostavim bilo kome dijete na čuvanje, nikad niti ne pitam ništa
ovo što ona kaže, da si smiren dok su ti djeca na čuvanju, jest neprocjenjivo.
a ako si taj kontrol frik tip, onda nemoj davati nikome djecu na čuvanje.
opet pošteno.
a ovo, previše spavaju i premalo šeću...moj savjet, nemojte zapadati u samosažaljevanje. i nekakve uloge žrtve. nego treba taj krug prekinuti.
ako ću ih čuvati, a nisam neka neodgovorna balavica, biti će dok su kod mene, onako kako ja kažem. i. nemoj me više niti pitati šta su radili i što su jeli i koliko su na tuti sjedili. e draga moja. ili si nađi nekoga i plati lipo bejbi siterku.
jer ta uloga žrtve, to traženje beskonačne zahvalnosti - šta ja znam, mene to isto malo nervira
i mislim da baka u penziji i treba pomoć svojoj djeci. tu se lagano razilazim s mim u mišljenju.
odnosno, kako god nepopularno zvučalo, očekujem od baka, koje žive blizu, koje su u penziji, da dio svog vremena posvete unucima i da mogu na njih računati.
da, očekujem.
kao što one mogu na nas računati.
i ne smatram dobrim i prisnim odnosom da one sa zadrškom zovu nas da im pomognemo. i obratno.
Ja bi samo napomenula da ima baka i baka , zapravo djeda i djedova..neki će odvesti dijete na igralište a neki u zadimljnu birtiju.
Ako se okvirno neka pravila poštuju ja ne bi puno pitala.
Što se tiče raspolaganja tu u potpunosti potisujem cvijetu.
Slažem se sa cvijetom, od početka do kraja.
ja se slažem s mim (djelomično), i osobno, kad god ostavim bilo kome dijete na čuvanje, nikad niti ne pitam ništa
ovo što ona kaže, da si smiren dok su ti djeca na čuvanju, jest neprocjenjivo.
a ako si taj kontrol frik tip, onda nemoj davati nikome djecu na čuvanje.
opet pošteno.
a ovo, previše spavaju i premalo šeću...moj savjet, nemojte zapadati u samosažaljevanje. i nekakve uloge žrtve. nego treba taj krug prekinuti.
ako ću ih čuvati, a nisam neka neodgovorna balavica, biti će dok su kod mene, onako kako ja kažem. i. nemoj me više niti pitati šta su radili i što su jeli i koliko su na tuti sjedili. e draga moja. ili si nađi nekoga i plati lipo bejbi siterku.
jer ta uloga žrtve, to traženje beskonačne zahvalnosti - šta ja znam, mene to isto malo nervira
i mislim da baka u penziji i treba pomoć svojoj djeci. tu se lagano razilazim s mim u mišljenju.
odnosno, kako god nepopularno zvučalo, očekujem od baka, koje žive blizu, koje su u penziji, da dio svog vremena posvete unucima i da mogu na njih računati.
da, očekujem.
kao što one mogu na nas računati.
i ne smatram dobrim i prisnim odnosom da one sa zadrškom zovu nas da im pomognemo. i obratno.
Slažem se sa Cvijetom, jer jako ovisi o tome kakvi su odnosi i omjeri (nema univerzalne "dobre mjere" ). Ako me netko svako malo podsjeti koliko se žrtvuje za moje dijete, a s druge strane bezuvjetno očekuje da bez primjedbi podmećem leđa participirajući u njegovom životu na način da to ugrožava moj, onda hvala lijepa.
Bako, ovo ne ide vas. Vjerujem da ćete sa svojom kćerkom urediti pravila igre na obostrano zadovoljavajući način.
Ja sam se ovaj vikend našla u situaciji da ne trebam čekati unuke (nadam se da ih i ne bude prerano, he he he) nego sam se osjećala ovako isto kako je baka opisala od strane svoje djece. Ja udri spremati dva ručka, za nedjelju i ponedjeljak, čistiti kuću, ovo... ono... i šutim, mislim si da je bolje da ih pustim da uče. Jesu li to prepoznali? Figa! Gotovanski su došli, pojeli ručak, ostavili suđe i namjeračili se na igrice... DOK NISAM ZAGALAMILA da šta oni misle, je li to hotel....
Ne znam za druge, ali kod mene je to stvar komunikacije. Popušila sam u ovom slučaju što nisam razdijelila radne zadatke prije nego sam iscrpila svoje snage. Ne očekujem da mi se klanjaju do zemlje, ali očekujem da prepoznaju to što radim za njih. I zaključila da ima samo jedan način: natjerati ih drugi put da ostanu BEZ te hotelske usluge. Odoh ja idući ili već neki vikend sama svejedno kamo, posjetiti rodbinu koju dugo nisam vidjela, dangubiti, younameit, a vi se gospodo snalazite! Benefit je višestruk: neće to mojim muškima biti kazna, ali će dan i obveze izgledati drugačije. Meni će dobro doći da imam malo vremena za sebe. I uzet ću si ga kad MENI bude odgovaralo.
I ne bih se uopće opterećivala time da li to drugima radi kakve probleme. Ne bih nužno namjerno odabrala neki termin koji drugima odgovara/ne odgovara, prije bih se koncentrirala na to da termin odgovara meni, a ostali nek se utrpaju kako znaju. Ja raspolažem svojim vremenom. Ako me netko treba za neke usluge, možemo RAZGOVARATI o tome, ali ne želim da me uzimaju zdravo za gotovo. Kako ih tome naučiti - jednostavno, tako da nismo uvijek na raspolaganju.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.01.2014. at 12:40
Peterlin, tvoje postove treba čitati na mjesečnoj bazi, da se svako malo podsjetim.
Povremeno se uhvatim u tim žrtvenim razmišljanjima, nikako nisu zdrava.
Sve mislim mali su, ima vremena. Figu su mali, mogu oni više nego šta ja to mislim.
Peterlin, potpisujem, plus što ja mislim da je svakom najlakše zaboravit na dosadne kućanske poslove ako će ih netko drugi napravit. Ko bi se normalan borio da ih radi? Meni kad dođe mama i krene kuhat ručkove, iskoristim to i odem na kavu
Slažem se da je to stvar komunikacije i da je važno ne uzimati druge zdravo za gotovo niti dozvoliti da te ljudi tako gledaju, ali s druge strane, po onome kako pišeš o njihovoj školi, Peterlin, ja bi se kladila da tvoji dečki, kad uče, misle da i TEBI to rade pa ne bih bila tako stroga (i
He he, pa naravno, sad misle da MENI to rade, a kasnije će shvatiti da je i NJIMA dobro došlo (ne bi bilo prvi put)...Slažem se da je to stvar komunikacije i da je važno ne uzimati druge zdravo za gotovo niti dozvoliti da te ljudi tako gledaju, ali s druge strane, po onome kako pišeš o njihovoj školi, Peterlin, ja bi se kladila da tvoji dečki, kad uče, misle da i TEBI to rade pa ne bih bila tako stroga (
Ali ja nisam njima ništa zamjerila, kao što vidiš iz gornjeg posta, nego sebi - trebala sam ih zvati dopodne, da se malo uključe u posao oko pripreme klope. Budu drugi put, bez brige... Za sada bi samo pomagali kad se mute palačinke, prže jaja (da pomagali - to su savladali, jedino još da povežu pripremu klope + čišćenje, bit će super)
Inače, kad je o školi riječ - zanimljivo je kako se školsko gradivo prelama kroz njihove druge aktivnosti... Zove neki dan moj mlađi sin tatu da mu pokaže kako je u minecraftu napravio gotičku crkvu sa vitrajima (gradivo povijesti za 6. razred). Nešto si je pitao brata kako se to isprinta (screenshot) da može profesorici povijesti pokazati sliku. Ne bi oni propustili pokupiti peticu iz zalaganja - a istovremeno se igraju!
Eto, to je bit stvari - naučiti djecu (ne klince nego djecu, mogu imati i 30 godina) da od onoga što se mora napraviti/obaviti naprave zabavu. Tko to uspije u što većoj mjeri, na konju je!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.01.2014. at 13:52
Ma mene je prestrašilo ono da si ZAGALAMILA, pa rek'o, da stanem u obranu jadničcima...
Šala, šala :D
Zadnje vrijeme si A. kuha preko tjedna (priloge), ali ostavi sve za sobom. Ja sam kuhala za vikend, pa je on dobio zadatak sredit kuhinju poslije ručka, dakle, de facto je počistio za mnom. Tek sam ovog časa uočila tu svemirsku pravdu
Ma mene je prestrašilo ono da si ZAGALAMILA, pa rek'o, da stanem u obranu jadničcima...
Šala, šala :D
Zadnje vrijeme si A. kuha preko tjedna (priloge), ali ostavi sve za sobom. Ja sam kuhala za vikend, pa je on dobio zadatak sredit kuhinju poslije ručka, dakle, de facto je počistio za mnom. Tek sam ovog časa uočila tu svemirsku pravdu
E, tak je i kod mene... Ja kuhala, oni čistili. A kroz tjedan si isto sami rade priloge (kad treba) i isto ostave krš i lom. Moram se natjerati da im to OSTAVIM pa kad ne bude ni jedne čiste žličice, možda nekom sine u čemu je fora.
A da se vratim na bakinu temu i problem - malo je predugo čekati svemirsku pravdu i trenutak kad njena djeca dobiju vlastite unuke koje će trebati čuvati, pa je vjerojatno bolje da se već sada kojiput izmakne kad joj bude previše. Ništa zločesto - samo praktično, uzeti vrijeme za sebe. Nadam se da će to profunkcionirati. Inače, djeca koja su ovak "podritkavana" (izraz moje mame i bake) tj. za koja je netko drugi podmetao leđa često nemaju osjećaj da bi nešto trebala. Ja ne mislim na tak dugačkom štapu da već sad planiram kako ću ili neću čuvati unuke, ali pokušavam čuvati sebe. Iako je ovim pubertlijama često lakše skuhati i počistiti nego objasniti da bi oni trebali sami, dugoročno se to isplati. Tak da ja sad dresiram sebe da im pomalo prepuštam ono što mislim da bi trebali.
Kad smo kod galame - imaš pravo, idući put neću galamiti, samo ću pokupiti torbu i ključeve od auta i odooooooh, pa kome milo - kome krivo...
Peterlin, znači, na dobrom sam putu, moja najstarija već sad zamuti biskvit kad ja u nedostatku vremena ne stignem, a njoj se jede nešto slatko
... zapravo, ja njima prepuštam puno više poslova nego su moji roditelji prepuštali meni jer "dijete to ne zna ili ne može".... ali, naravno, čišćenje prepuste meni
Kad sam bila mala čuvala me baka, dok je mama jurila okolo poslom. Kada sam malo porasla baka se razboljela, pa smo ju ja i mama čuvale (više od 15 godina). Sada ja imam bebačicu i moja mama ju čuva dok ja jurim okolo. Znam da ću, kada bude trebalo, ja čuvati nju, a i bebačica će pomoć. Tako to nekako prirodno ide. U ovoj priči su i deda i tata koji su čuvali i bili čuvani ili će biti, ali ovako je jednostavnije napisati
Potpis na ovo, samo u priču dodajem i MDove roditelje.Kad sam bila mala čuvala me baka, dok je mama jurila okolo poslom. Kada sam malo porasla baka se razboljela, pa smo ju ja i mama čuvale (više od 15 godina). Sada ja imam bebačicu i moja mama ju čuva dok ja jurim okolo. Znam da ću, kada bude trebalo, ja čuvati nju, a i bebačica će pomoć. Tako to nekako prirodno ide. U ovoj priči su i deda i tata koji su čuvali i bili čuvani ili će biti, ali ovako je jednostavnije napisati
mene su bake i djedovi čuvali najviše tek kad sam krenula u školu
to onda više i nije bilo čuvanje, bar ne u onom fizički napornijem smislu
baka bi kuhala ručak, a brat i ja smo dolazili poslije škole k njima, pa smo tamo čekali roditelje koji bi došli po nas poslije posla
kod njih bi napisali zadaće, a ostatak vremena bi se igrali sa klincima iz ulice
i svima je bilo super
otprilike tako će biti i kod nas
moja mama ide ove godine u penziju, a Roko od iduće ne ide više u boravak, pa će poslije škole kod nje
inače su bake uskakale kad je bila baš velika potreba, a ostalo koliko same žele druženje s klincima
MM i ja se uglavnom uspijemo pokriti prilično dobro, a moj posao je takav da sam mogla na bolovanje bez problema ako je trebalo, a opet imamo sreće pa su klinci zdravi ko dren (ne znam jesu li otkad je škola počela bili ukupno tjedan dana bolesni)
svekrva je nešto starija, pa sukladno tome nešto manje uskače, ali znam da možemo računati i na nju ako nitko drugi ne može
i jako se trudimo ne iskorištavati to, i isto tako ne pitamo jesu li gledali crtiće i bili na kompu sat više nego bi mi dozvolili
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
