A meni je ovde žao -bebe

Vrlo uskoro će trajno promeniti celu svoju životnu sredinu, rutinu i ljude koji se brinu o njoj od rođenja. Dvoje bliskih ljudi uopšte više neće biti deo njenog života, umesto dojenja sa mamom najveći deo dana provešće sa ljubaznim čikom koji eto, u poslednje vreme čak i ne živi sa njima po više dana-a bebi su dani vrrrrlo dugi i par dana nije isto njoj i nama...A taj čika ne hrani kao mama, ne neguje kao mama-pa čak i da se fantastično snađe-NIJE mama.
Ja znam da su mnoge bebe vrlo prilagodljive i da nam život često ne ostavlja izbor, ali moja deca bi na takve promene reagovala pakleno, a nije baš da izbora nije bilo.
Meni recimo bode oči da autorka teme nigde ne spominje da je uplanirala neki prelazni period gde bi se muž uhodao u potpuno nove obaveze i stil života, ne bi li se bebi olakšalo makar delimično, naprotiv, umesto da otac sve više učestvuje u bebinom životu, on beži. Meni bi to bio najteži deo ovakvog problema sa mužem.
Jer, znam da suživot sa određenim ljudima može biti toliko jeziv da čovek želi da pobegne, ali s obzirom da je on u privremenoj zajednici a reaguje tako burno i stresirano na stvari koje mu se ne dopadaju, kako će tek reagovati kada mu se život preokrene naopačke i shvati da će narednih 6 meseci biti manje više privezan za dete, sviđalo se to njemu ili ne? Jer od deteta ne možeš pobeći na par dana ako te obaveze oko njega guše i čine nesrećnim...
Problem sam po sebi stvarno i jeste benigni, ali reakcije oboje partnera na problem meni deluju krajnje neadekvatno.