 |
|||
Peterlin, kad smo kod forumskog komentiranja, ja osobno nikad o ovakvoj temi ne bi napravila topic, a posebno ne u svrhu da postupim onako kako netko drugi kaže. Koliko vidim, lili 2155 u svom postu traži komentar, pa komentare je i dobila - od sto ljudi, sto ćudi. Naravno da si ovi komentari ne trebaju biti nikakav putokaz kako treba postupiti, ali što očekivati od foruma? Da će te držati za ruku i usmjeriti te ka rješenju?
Posljednje uređivanje od Totto : 23.09.2012. at 21:51
xTrina prvotno napisa
Sasvim mogu razumjeti njenog muža.
Nikad, ni u ludilu ne bih živjela ni sa svojim ni s njegovim roditeljima ako imam ikakvog izbora (a dobri su nam i moji i njegovi, zbilja za poželjeti).
Joj peterlin pa ako nečiji razvod može bit potaknut forumskim naklapanjima kako ti kažeš onda je brak bio na ultra tankim nogama i to bi dogodilo svakak,možda mrvu kasnije
Lili, taj period je sada iza vas, nemoj si sada uopće razbijati glavu da li si trebala ovako ili onako,
nemaš baš ništa od toga, okreni se onome što slijedi.
Ne mora uopće značiti da on neće sudjelovati u kućnim obavezama i onima oko djeteta zato što to nije činio kod tvojih roditelja, ipak je on tamo bio gost. Već sama činjenica da želi ostati na porodiljskom sa djetetom je indikativna, daj mu priliku da se snađe.
Velika je to promjena, drugi grad, novi posao, vi sami sa djetetom prvi puta, biti će svakakvih dana, ne treba vam u svemu tome da se osvrćete unatrag i međusobno optužujete.
Općenito, krenite pozitivno u sve to. Probleme ćete rješavati onako kako vam budu dolazili.
Slušajući i gledajući tuđa iskustva..stvarno su rijetki koji dobro funkcioniraju u nekakvoj zajednici. Oni koji opstaju na taj način, svi su nekako isfrustrirani, trpe nekoga na račun nečega. Najčešće su neviste te koje trpe svekrve jer su prisiljene živjeti u blizini ili skupa, mislim da se nitko nebi svjesno odlučio na suživot s nekim, ako ima neku drugu mogućnost u životu. Ja npr zna da bi moj brak bio puno kvalitetniji da živimo dalje od svih. Moja mater je prošla cirkus zbog svoje svekrve i otišla, ostavila ćaću, uzela nas i otišla u podstanare. (onda je ćaća došao za nama). Moja svekrva koja mene danas tlači i guši, čitav život trpi svoju svekrvu koja je ne podnosi a danas ta stara svekrva ima 90 godina, moja svekrva 60 i nešto, žive zajedno i to je užas živi. A čemu sve to? msilim, čemu podrediti čitav život nekome/nečemu..pa tu se radi o 40 godina suživota s osobom koju ne podnosiš. Otišla sam ja malo dalje od same teme ali razumijete što želim reći. Zet koji živi u stanu s puncem i punicom, koja je usput preuzela svu brigu oko njegove žene i djeteta, kućanskih poslova..ta muškarac ne može biti sretan. ja mislim da je njima u genima, kao što je nama onaj majčinski osjećaj, njima je briga za obitelj, ona druga vrsta brige, ne primarno emotivna, kao što je nama.
Jel to društveno nepoželjno da muškarac potrpi tasta i punicu par mjeseci, ali je normalno da žene trpe svekrve cijeli život?
Znam da to nije tvoj stav, ali dalo bi se i tako iščitati iz tvog posta...
koliko ja vidim napisala je da niti jedno, a ni drugo nije "poželjno", a to i ja mislim
Muke ti ježove, koliko negativnih komentara na jedan po meni sasvim benigni "problem".
Žena otišla malo kod svojih, pa što? Muž joj nije baš oduševljen, pa što? Zar moramo biti u svakom trenutku sinhronizirani da bi nam brak bio dobar? U dublje odnose ne ulazim jer mi to ne pada na pamet nakon jednog pročitanog posta.
Što bi rekle kad bih vam ispričala svoju priču...Ima tome preko 20 godina, mm i ja friško u braku s malom bebom i živimo kod mojih. Meni pukne da hoću u podstanare. Muž nađe stan, preseli stvari i mi odemo. On je bio zaposlen, ja doma sama s malim i mene ćopi takva kriza da se oću vratiti materi. To sam nakon par dana i učinila, a on je ostao do kraja mjeseca samo na spavanju jer mu je bilo glupo ne iskoristiti ono što je već unaprijed platio. Nakon toga se je i on vratio zamnom.
E sad, mogla bih se pravdati da sam imala niti 20 godina, da je bio rat, i svašta još nešto, ali ostaje činjenica da se ja nisam bila spremna odvojiti. MM je to poštovao i nikad mi nije prigovarao zbog toga. Igrom slučaja sam uskoro nakon toga ostala bez mame pa sam bila prisiljena živjeti samo s mužem i djetetom. Danas mi je to sasvim prirodno i normalno i uvijek bi odabrala samostalan život, ali tada u tom trenutku mi tako nije pasalo i the end.
Sad smo pak u situaciji da živimo s mojim ocem jer je on već star i nema se tko brinuti za njega i opet život ide dalje. Ni jednom nam brak zbog tih stvari nije bio u krizi. Druga je stvar kad su nezdravi odnosi u pitanju pa ga takve situacije još samo više kompliciraju. Dobar brak takve životne zgode ne bi smjele ugroziti.
A ovu epizodu s podstanarstvom danas prepričavamo kao anegdotu. Mogu samo misliti kakve bih sve komentare dobila da sam u to doba bila u mogućnosti otvoriti temu na nekakvom forumu...
A meni je ovde žao -bebe
Vrlo uskoro će trajno promeniti celu svoju životnu sredinu, rutinu i ljude koji se brinu o njoj od rođenja. Dvoje bliskih ljudi uopšte više neće biti deo njenog života, umesto dojenja sa mamom najveći deo dana provešće sa ljubaznim čikom koji eto, u poslednje vreme čak i ne živi sa njima po više dana-a bebi su dani vrrrrlo dugi i par dana nije isto njoj i nama...A taj čika ne hrani kao mama, ne neguje kao mama-pa čak i da se fantastično snađe-NIJE mama.
Ja znam da su mnoge bebe vrlo prilagodljive i da nam život često ne ostavlja izbor, ali moja deca bi na takve promene reagovala pakleno, a nije baš da izbora nije bilo.
Meni recimo bode oči da autorka teme nigde ne spominje da je uplanirala neki prelazni period gde bi se muž uhodao u potpuno nove obaveze i stil života, ne bi li se bebi olakšalo makar delimično, naprotiv, umesto da otac sve više učestvuje u bebinom životu, on beži. Meni bi to bio najteži deo ovakvog problema sa mužem.
Jer, znam da suživot sa određenim ljudima može biti toliko jeziv da čovek želi da pobegne, ali s obzirom da je on u privremenoj zajednici a reaguje tako burno i stresirano na stvari koje mu se ne dopadaju, kako će tek reagovati kada mu se život preokrene naopačke i shvati da će narednih 6 meseci biti manje više privezan za dete, sviđalo se to njemu ili ne? Jer od deteta ne možeš pobeći na par dana ako te obaveze oko njega guše i čine nesrećnim...
Problem sam po sebi stvarno i jeste benigni, ali reakcije oboje partnera na problem meni deluju krajnje neadekvatno.
A meni je ovde žao -bebe
Vrlo uskoro će trajno promeniti celu svoju životnu sredinu, rutinu i ljude koji se brinu o njoj od rođenja. Dvoje bliskih ljudi uopšte više neće biti deo njenog života, umesto dojenja sa mamom najveći deo dana provešće sa ljubaznim čikom koji eto, u poslednje vreme čak i ne živi sa njima po više dana-a bebi su dani vrrrrlo dugi i par dana nije isto njoj i nama...A taj čika ne hrani kao mama, ne neguje kao mama-pa čak i da se fantastično snađe-NIJE mama.
Ja znam da su mnoge bebe vrlo prilagodljive i da nam život često ne ostavlja izbor, ali moja deca bi na takve promene reagovala pakleno, a nije baš da izbora nije bilo.
Meni recimo bode oči da autorka teme nigde ne spominje da je uplanirala neki prelazni period gde bi se muž uhodao u potpuno nove obaveze i stil života, ne bi li se bebi olakšalo makar delimično, naprotiv, umesto da otac sve više učestvuje u bebinom životu, on beži. Meni bi to bio najteži deo ovakvog problema sa mužem.
Jer, znam da suživot sa određenim ljudima može biti toliko jeziv da čovek želi da pobegne, ali s obzirom da je on u privremenoj zajednici a reaguje tako burno i stresirano na stvari koje mu se ne dopadaju, kako će tek reagovati kada mu se život preokrene naopačke i shvati da će narednih 6 meseci biti manje više privezan za dete, sviđalo se to njemu ili ne? Jer od deteta ne možeš pobeći na par dana ako te obaveze oko njega guše i čine nesrećnim...
Problem sam po sebi stvarno i jeste benigni, ali reakcije oboje partnera na problem meni deluju krajnje neadekvatno.
Potpis
ma da, ako se to isčitava iz mog posta pnda sam skroz promašilaMoja poanta je da treba bježati od zajednice.
A i post mi je nedovršen, imala sam još toga za napisati ali mi se mala probudila pa sam prekinula
NIJE mama, ali je tata. A to je isto. A meni je vidš žao tvoje djece, ako ih odgajaš po svjetonazoru da je za dijete bolje da se brine mama. Ja smatram da oba roditelja trebaju biti ravnopravni u roditeljstvu, pa mi nazivanje oca "ljubaznim čikom" mi je prestrašno.A meni je ovde žao -bebe
Vrlo uskoro će trajno promeniti celu svoju životnu sredinu, rutinu i ljude koji se brinu o njoj od rođenja. Dvoje bliskih ljudi uopšte više neće biti deo njenog života, umesto dojenja sa mamom najveći deo dana provešće sa ljubaznim čikom koji eto, u poslednje vreme čak i ne živi sa njima po više dana-a bebi su dani vrrrrlo dugi i par dana nije isto njoj i nama...A taj čika ne hrani kao mama, ne neguje kao mama-pa čak i da se fantastično snađe-NIJE mama.
A taj "ljubazni čiko" će ostati s bebom na porodiljnom, što smatram odličnim, dapače, čak bi uvela i neke mjere da se očeve više stimulira, dapače, čak i da bude obavezno da dio porodiljnog otac provede sa bebom. Jer to je onda ravopravno roditeljstvo, a ne uzdizanje uloge mame do neslućenih visina.
Da, i meni je ovo podatak koji odskače, teško zamišljam da netko tko je toliko odsutan i ne bavi se bebom kako to Lili opisuje u prvom postu, uopće pristane uzeti roditeljski dopust. Pretpostavljam da je post ipak malo pristran jer je napisan u ljutnji i/ili brizi, a onda smo ga mi analizirali dvije stranice.
U prvih nekoliko mjeseci, dok je beba u fazi stalnog nacicavanja, tate ispadnu malo sa strane, ali u drugoj polovici godine rasturaju, vidjela sam ih puno na svoje oči, a jedino važno je da žele.
I slažem se da je za sve korisno da mame siđu sa svog svetog majčinskog trona.
ja sam godinu dana zivjela kod svekrve u njenoj kuci. ona sve radila ja bila s malenom- poludila. je uvijek me pitala to bi jela, ona prala... al sam ja zeljela da mi jelo nekad i zagori, jer sam s bebom
onda ona zivjela godinu kod nas- slicni scenario
kad smo ostali sami, i s troje djece mi je psihicki jednostavnije nego uz sve pomoci, a tu ubrajam i pomoc moje mame
super je kad netko mi dodje i tipa nekoliko dana pomogne bilo s djecom bilo u kuci, no na dulje
a slicno je i kod mojih- ovo ljeto provela kod njih 10 dana i pobjegla glavom bez obzira- kuhat cemo xy, kako ti to kuhas, hocu staviti z ili b, koliko minuta, hocemo staviti manje soli... dobrooo gotovooo hocemo oprat ves, na kojoj temperaturi, sta cu staviti... rekla sam na kraju da mi je lakse sve napraviti nego imati takvu pomoc
a moj muz bi pobjegao glavom bez obzira od mojih treci dan. ne zto sto ga ne vole nego jer voli slobodu
sa svojom mamom moze i super se slaze al tamo ne mrdne prstom, a i stalno joj uvaljuje klince... kod kuce drugi covjek
ja bi na tvom mjestu lijepo sama s njim pa makar sve drugo stekalo a da je s nama dobro
Ma dajte, pa ja sam u 10 godina rodila četvero djece i sva "pomoć" koju imam je ako netko uzme nekoga od djece pa se igra s njima ili ga odvede negdje. Po kući mi nikad nitko nije čistio ni prao, meni je to grozno, ja to ne mogu ni zamisliti, da moju šporku robu netko dira i pere, fuj. Po tom pitanju mi je isto jeli svekrva ili mater u pitanju. Sve se može ako hoćeš. Doduše, ja i sad tipkam i stojim, nemam vremena ni za sjesti. Ali zato imam dobru liniju
Dobiti dijete nije samo biti trudan i roditi, pa s bebom dobivaš mali mlijun obaveza i odgovornosti. kakva mama i kakav tata, meni je to prvi znak nespremnosti na roditeljstvo
I di je ta autorica teme, što se ne javljaš? ne možeš napisati jedan post i poći ća, daj se uključi malo, daj nam materijala za dalje
Pa ti si jedna tipična ŽMK sta se tu ima za rec
Nemoj bidnu zenu ubijat u pojam, ja ne mislim da je trazenje pomoci od roditelja nespremnost za roditeljstvo, roditeljom se ionako postaje i rastes kako ti rastu dica.
Iako ja ne bi isto trazila pomoc roditelja, a ni svekija, na nacin da zivim kod njih nakon poroda, svakako mi je dobro dosla pomoc i jednih i drugih kad sam rodila jedno pa drugo dite, kuhali su mi, peglali, cuvali dicu, mama bi mi i pocistila kad bi mi to zamolili, znali smo da mozemo na njih racunat i hvala im na tome. Zato jer je meni neprihvatljivo zivit s jednima i drugima to su sve radili u mojoj kuci onda kad bi bilo potrebno, i bome, znaju i sad priskocit s vrimena na vrime.
Neces valjda rec da zato nisam bila spremna za roditeljstvo?
Osim toga to sad govoris nakon 10 godina iskustva, da je ovaj razgovor bio prije 10 godina tko zna kako bi onda razmisljala
Nekima moze bit (pomoc), a nekima ne moze, neki hoce pomoc, neki ne zele i svi se snalazimo kako znamo u uvjetima koji su nam u tom trenu ponudjeni, meni se cini da je prirodno da covik radi onako kako mu je lakse, kako je seni negdi spomenula lipo, zonu ugode, svi ju volimo, sta si ju ne bi osigurali kad mozemo, samo ponekad se moze dogodit da cemo ju skupo platit. Pa tako i lili i njm, zato bi bili ovakvi i onakvi jer zele da im je lakse i ugodnije?
Druga je stvar sta stvari nisu ispale onako kako je lili ocekvala i nastali su problemi. I treca je opet stvar sto neki od nas ne bi izabrali takav nacin osiguravanja ugode.
U nacelu se slazem sa stvarima koje pises na ovoj temi, samo mi je ovo zapelo za oko, ta nespremnost za roditeljstvo.
što je ŽMK? (sigurno neka ekstrasupergenijalna skraćenica)
A gle, ti si sigurno smirenija mater od mene, ja sam luda ko kupus zbog obaveza i puno djece. hebiga, nemoš i ovce i novce. Ne mislim ja da je traženje pmoći nespremnost na roditeljstvo nego ove priče kad zatrudniš i preseliš se mami i tati jer ti to nebi sam. I još i jadnoga muža uvališ tamo, pored vlastitog stana. Meni je to bježanje od obaveza, što nije?
Ja bih rekla: žena-majka...
Žena, majka i kraljica
U svakom slucaju zena koja ima cetvero dice i drzi stvari pod kontrolom tako kako ti to radis, zasluzuje svaku pohvalu.
Znam kako ti je, nekad i ja pucam po savu i umorna sam, a tila bi da mi je kuca cista i skuhan rucak svaki dan i kolac ispecen i roba ispeglana, a da su pri tom djeca prosetana, da se s njima igram, da smo kreativni, slazemo legice, crtamo, citamo price i da mi je muz zadovoljan i da imam vrimena za sebe i naravno da sam na poslu dobar zaposlenik i da san dobra prijateljica, i cer i nevista i blablbalba tonu toga ... a iman ih samo dvoje ... Ne moran ti nista objasnjavat koliko je to sve tesko, da ne kazem tj nemoguce ostvarit u jednom danu. Ono ja bi tila tako, pa se slomim i budem prizahvalna sta su mi tu moji koji mogu priskocit s vrimena na vrime i ne mislim da je to nespremnost za roditeljstvo. Meni je naprosto lakse da mi netko priskoci. Vjerujem da se i lili vodila slicnom logikom - bit ce mi lakse ako zivim sa svojima.ti si sigurno smirenija mater od mene, ja sam luda ko kupus zbog obaveza i puno djece. hebiga, nemoš i ovce i novce.
Meni je trazenje zone ugode.Meni je to bježanje od obaveza, što nije?
muzeva ujna je dosla u kucu svekrvi narusena zdravlja koja ih jer eto nece dugo nagovorila i da je dosta jedna kuca u dvoristu a njoj u kuci jedna soba
ta zena zivi 45 godina sa svekrvom, koja je stvarno zlockava
to nije ni sanjala
i sigurno bi prezivjela nepeglanu odjecu i z rucak pecena jaja u zamjenu da ima 20 minuta dnevno za sebe i muza
Da, formulacija možda zvuči uvredljivo-ali, ako uzmemo reči autorke zdravo za gotovo kao tačne-tj. da otac provodi sa detetom samo sat (pa neka je i dva tri) dnevno-ako je tako od rođenja deteta (pa još i izbiva iz kuće po par dana), onda je on u svesti petomesečne bebe nažalost u rangu ljubaznog čike. Jednako kao što bi za malu bebu u nekoj hipotetičkoj situaciji gde sa majkom od rođenja provodi samo par sati dnevno majka bila u rangu ljubazne tete čuvalice.
Nije za dete bolje da ga odgaja samo mama, naprotiv. I meni se sasvim sviđa ideja o ocu na porodiljnom-ali ne o potpuno nespremnom ocu i bebi šokiranoj nizom ogromnih promena koje će se sve desiti odjednom. Jedno je kad se rutina promeni tako da ravnopravni roditelji samo malo obrnu uloge, tj. tata bude sa detetom nešto više, a majka nešto manje-ali ovako? Novi grad, novi stan, bez dosadašnjih staratelja babe, dede i majke a sa ocem koji je praktično do tad nije negovao? Ne znam, meni je to tužno za bebu. Naravno, ako prihvatimo reči autorke kao odmerene, a ne u afektu i preterivanju. A po meni, oba roditelja su jednako kriva za takvu situaciju. I meni je tužno što u celoj toj zbrci oko toga da se poštuju svačija osećanja na kraju ispada da se najmanje poštovalo dete-jer ova porodica je imala razne izbore u 5 meseci života bebe.
a ne razumijem nista.
mozda sam malo glupa, ali zbilja ne razumijem.
da li ih je sila natjerala da zive s njenim ili je to sve bila zgodna okolnost, koja nije ispala onako kako su si oni zamislil.
zasto je njen muz zasluzio niz ruznih epiteta koje je ovjde dobio?
pa ni moj, kad smo dobili djete, nije bio doma puno. u glavu mu je lupilo da sad ima obitelj i da mora raditi puno vise da privredi sto vise. no danas moj muz je otac kakvog sam ja zeljela svojoj djeci. da li je zbog njegove vizije roditeljstva on sve ono sto ste napisale.
premalo informacija je tu.
ono sto sam ja shvatila, a nadam se krivo, da opet cijeloj familiji predstoji promijena u kojoj otac postaje taj koji ce uz djete biti stalno, dok majka preuzima hranjenje familije.
moj osobni izbor ne bi bio nikada, za novce protratim svoju slobodu, jer meni osobno koliko god volim svoje roditelje ne bi pasalo da zivim s njima, narocito nakon xy godina koje sam provela van roditeljskog doma.
mogu otici u posjet, ali zajednicki zivot bi dosao u obzir tek nekom visom silom, u kojoj bi to bio jedini izbor.
Ja se slažem s MarijanomP - nije lako tom čovjeku živjeti sa suprugom u njezinom roditeljskom domu, razumijem njegove napadaje panike i bježanje. Čovjek nije doma, nije ni sa svojom mladom obitelji već je u gostima. I sigurno osjeti neizrečen stav da je kćerka mogla nać boljega. Znam i sama koliko je teško nakon poroda i koliko hormoni operu, pa i najsnažnija, najsamostalnija žena poželi bit pored mame, ali ipak to ne traje dugo. Ne dovoljno dugo da bi nakon 6 mjeseci još bila u roditeljskom domu. A muž ima problema i ženom i sa bebom i sam sa sobom.
MM i ja smo imali svakakve trzavice kad su malci bili novorođenčad (ni u snu nisam mogla zamisliti oko čega ćemo se sve posvađati) i trebala nam je pomoć, ali smo se ipak odlučili snaći sami. Sve smo odradili na ovaj ili onaj način (od brige za bebe do kućanskih poslova) i pomagali su nam i jedni i drugi roditelji - jednom tjedno na par sati (oko kupovine, kuhanja, čuvanja beba). Morala sam se vratit na posao kad su malci imali 6 mjeseci, prije toga sam ja bila s njima 24/7, on ih je pričuvao na sat - dva tijekom dana (ovdje mislim na vrijeme koje je provodio sam s njima) i kad je došlo vrijeme da on preuzme porodiljni počela je prilagodba. Nekih 3 tjedna prije mog posla, on je počeo sa sve češćim uključivanjem i malo pomalo sve savladao. Kad sam prvi dan posla došla na gablec doma, malci me nisu ni skužili, ni da me nema, ni da sam se vratila. Čovjeku je sve sjelo, intuitivno - i on je roditelj i promatra svoju djecu i uočava njihove potrebe. Baš kao mama.
A da sam mogla u to vrijeme svađa i trzavica opalit ogovarat ga - mili bože napisala bi sama 10 stranica, a još forumašice.... ali nema smisla. Sigurno bi on našao brdo razloga za mene izogovarati. Vještina je pronaći ljepotu u partneru, svaki dan vidjeti bar jedan razlog zašto smo zajedno, zašto smo sjajna obitelj, a ne tražit svaki dan novu manu.
Trina - ženo draga, mora da si fit kad sve to stigneš
Posljednje uređivanje od Sumskovoce : 24.09.2012. at 13:24
meni je najbliže stajalište bodulice.
ja sve razumijem - i nju, koja je otišla živjeti malo kod mame, i njega kojemu se neda živjeti kod punice i koji ništa ne radi i koji se osjeća kao gost - a on to i je, budimo realni, i uvodni post, odnosno osjećaj kad ti se sve čini gore nego što je nakon velike promjene koju rođenje djeteta predstavlja, problemčić postaje problemčina. ja sam jedno vrijeme bila uvjerena da ću se rastati kad je j imao par mjeseci, i to radi kućanskih poslova.
a sve se to u jedan dan promijeni.
zasto bi bilo bjezanje od obaveza?
a kuda bjezi on na tri dana?
Posljednje uređivanje od seni : 24.09.2012. at 14:09
Hvala svim curama na odgovorima.I ja sam sama sagledala situaciju i došla do nekih sličnih razmišljanja koje ste mi i vi intuitivno spomenule.Volim svog muža i voli i on nas mene i bebu. Da je idealan , nije kao i ja ima mana.Ja mogu reći da je hipohondar jer sam ja liječnik, i znam što je to.Stan nam je bio u najmu, sada više nije zadnja 3 mj.Dovoljno je bilo 2 mj. da smo bili kod mojih, ovo je previše.Htjela sam udovoljiti roditeljima jer ih volim i poštujem i sebi. Mada sada jedva čekam da se ja sama počnem skrbiti za svoju obitelj, ja želim kuhati , organizirati i stvari, to sve ima i dublji smisao brige za obitelj.Oporavila sam se , dijete mi daje poticaj i snagu za sve ono što nisam mogla.Razgovarala sam sa mužem i on ima još razumijevanja za to da ću ja još par dana ovdje, jer ću početi seliti stvari u drugi grad.Moj muž se preselio iz inozemstva u HR radi mene, a sada se radi mene seli u manji grad. Ima sada posao u ZG koji će ostaviti, i na koji se neće vraćati jer će uzeti drugu osobu.Hoću reći da je on dosta kompromisa napravio zbog mene i djeteta.Ja sam malo precijenila situaciju...međutim ništa se strašno nije dogodilo, nije izbila žestoka svađa jer je moj muž mirne naravi,radije zašuti ili pobjegne.Neću više sada pojašnjavati cijelu situaciju, npr ja sam uredila stan kod mojih roditelja , za razliku od stana koji nam služi za iznajmljvanje koji je u puno lošijem tanju. Volim da mi je lijepo i čisto, da sve ma svoj red kao što sam si posložila u stanu u obiteljskoj kući..i takoo još druge neke strane, npr volim biti u kući jer izađem s djetetom u dvorište , stalno smo u prirodi, u zgradi mi je manje lijepo.
I cure , još jedamput hvala vam....
ja u ovom slucaju razumijem njenog muza...
dosao je prakticki u goste i naravno da se ne osjeca ugodno ...
6mj mi je malo previse pogotovo zato sto imate svoj stan...
ja npr.zivim sa roditeljima u istom kucanstvu (nadam se ubrzo selidbi na kat,bar koliko toliko odvojendi)...
mm je dosao k meni i uopcetku se takoder ponasao kao gost jer logicno da se nemoze samo tako priviknuti i sve raditi...
sada nakon skoro pa vec puno godina jos uvjek nije to to...
jednom smo otisli na cuvanje jedne kuce 1mj. on je prao sude,cistio,stavljao ves susiti ,pa cak i kuhao ...uglavnom sve totalno druga osoba...
dok evo kod mojih od navedenog nista ne radi...sto mi je opravdano ,ja sam tu ,moja mama je tu,zivimo zajedno i logicno je da nece uzeti tanjure i oprati od svih nas ,ili tipa uzeti susiti ves i kojem su npr.gace od mojih...
ima dana kada pizdim ali razumijeg ga koliko god je dugo s mojima nije to to...
a kakav je tvoj muz bio u vasem stanu?...ponasanje,pomaganje i ostalo?
Posljednje uređivanje od lidać2 : 24.09.2012. at 14:15
a ja da mogu mjenjala bi sav svoj komfor sa neki stancic u kojem bi bila u potpunosti opustena sa svojim muzem...
frigas ti i dvoriste ,mirnocu prirode i ostalo ako nemas svoj mir...
meni se isto bodulicino razmisljanje svida.
osim toga, problem ove cijelel situacije po meni nisu ni njeni roditelji, ni tko gdje spava, ili ne spava.
problem je da dvoje odraslih ljudi u braku, ne mogu naci nacin da se sjednu, dogovore, te nadu neki kompromis.
pa nije 6 mjeseci, 6 godina, ni 60 godina.
potpuno je svejedno da li su sami ili kod njegovih, ili kod njenih.
muz je dobio nesto ruznih epiteta. no zena ih je dobila puno vise. po onom pravilu, zena je zeni vuk.
te je nezrela, neodrasla, komotna, kriva po svim tockama optuzbe, te izbjegava obaveze.
zasto?
zato sto je onima koji to pisu nezamislivo da oni stanuju s roditeljima. pa i meni je nazamislivo. za mene.
ali za otvaracicu posta nije. pa ako ona zeli biti neko vrijeme kod svoje mame, onda je to stvar nje i njenog muza.
i inace na forumu ima puuno puno primjera suzivota sa njegovim roditeljima u istoj kuci, na razlicitim katovima. gdje zene lude zbog toga.
ali eto to je normalno.
a kao nemaju izbora. uvijek imas izbora. mozes biti podstanar u 25 m2 na drugom kraju grada. zar ne?
Sada je jasnija dijagnoza koji si dala TM. Teško je išta komentirati kad se ne znaju osnove. Sasvim je drugačije kad liječnik, tj.ti kaže da je netko hipohondar ( i neka je, bolje nego da je stvarno bolestan), nego netko tko to nije.
Hvala ti , slažem se i ja se tako osjećam.Nisam nesposobna , niti glupa.Sada se veselim tome da ćemo uskoro biti samo nas troje.
i jos koliko sam vidjela u prvom postu, oni su kat iznad roditelja i imaju sve svoje. dakle ne djele ni kupaonu, ni kuhinju, ni dnevni boravak.
Posljednje uređivanje od seni : 24.09.2012. at 14:24
Osim što je na forumu puno primjera sretnog suživota sa starcima, isto tako je puno primjera osuđivanja na brzake, pa epiteta raznih vrsta...dosta smo kritični kad se o drugima raspravlja
Ja mislim da tebe tvoj muz puno voli i da cete vi rijesit trenutno nezadovoljstvo koje je nastalo.
Njemu svaka cast na ovim potezima, to nisu lake odluke, a donio ih je da bi bio s tobom i djetetom, stvarno svaka cast!
Tebe potpuno razumijem, nekad stvorimo sliku i mislimo da ce stvari bit ovakve ili onakve, a ne predvidimo sve scenarije pa nas malo zatece, svima se to dogadja, ovo vase je po mom misljenju jos uvijek benigno i da se rijesiti. Nadam se da ce sve bit kako treba i da ces bit zadovoljna, i ti i tm.
Sretno vam!
Ja sam bila kod mame prvih par mjeseci, (3), ne zato jer sam htjela, već samo uređivali svoju kući i čekali smo da dovršimo građevinske radove, kada sam se šreselila to je bilo svršenstvo, pobjegla sam glavom bez obzira!
Moja kućica moja slobodica. Jedem kad ja hoću i što hoći, perem kad ja hoći , odmaram se ako sam umorna, ako mi se pilji cijelu subotu u tv , piljim i naručim pizzu. Nebi taj komfor mjenjala ni za svu brigu mojih roditelja.
Ok je da si malo bila sa njima ali 6 mj. , sad se seliš daleko, nemoj razmišljati kako taj stan izgleda i ima li dvorišta. Imaš svoju mladu obitelj i to ti je najvažnije, uživajte u boljem upoznavanju i odrastnaju svog djeteta.
Ne. Sa MM-ovom platom od 200e ne bismo mogli preživeti kao podstanari.
Da mogu nikada ne bih živela u ovakvoj zajednici. I ne bi mi palo na pamet da odemo kod mojih da mi pomognu posle porođaja. Imam nekoliko primera u okolini koji su se raspali ili bili blizu tome zbog istog scenarija.
Primetila sam, što je i Trina rekla, da muškarci teže podnose tu situaciju jer oni moraju brinuti o porodici, biti zaštitnici. U ovakvim slučajevima, mislim da im je ponos povređen, jer vide da nisu potrebni. A još kad osećaju i omalovažavanje.
Verujem da će se kod vas sve rešiti. Znate šta je problem i želite da ga rešite. Srećno!
A ponekad nam treba da se malo pojadamo pa opet sve krene kako treba. Samo se nemoj osjećat krivom što je tebe radi došao iz inozemstva.ipak me čude njegovi postupci. U svakom slučaju sretno!
Meni se cini dacsi ti razmazena i da trebas jos malo odrasti
Nemam te namjeru uvrijediti i pisem na brzinu ali to je moj zakljucak
Vjerujem da tm i ti imate sansu da uspostavite normalan obiteljski zivot u kojem se obaveze odradjuju i u kojem se sloboda nece utirati u ime komoditeta,sretno!
nisam čitala sve komentare.. moj savjet je selite se, budite samostalni.. mama i svekrva nek dođu povremeno u ispomoć ako baš zagusti..
mi živimo zajedno u kući s njegovim roditeljima, zajedno kuhamo, spavamo na katu oni u prizemlju.
ja sam od početka odlučila da ćemo nas troje biti sami nakon poroda da se priviknemo, zbližimo, bar tjedan dana. svekrva bi mi donijela ručak malo sjela ponosala maloga kratko i to je to.
da sam dopustila da mi bake sjede u sobi one bi okupirale maloga i ovaj moj bi zbriso sto posto
uglavnom bez obzira na zajedničko kuhanje u svemu drugom smo samostalni.
mislim da se tvoj muž možda osjeća i nepotrebnim.
vi ste sada obitelj. naučite se funkcionirati tako.
uvijek je teško na početku, ali sve se sredi!
sretno i ne brini
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom