Hvala svim curama na odgovorima.I ja sam sama sagledala situaciju i došla do nekih sličnih razmišljanja koje ste mi i vi intuitivno spomenule.Volim svog muža i voli i on nas mene i bebu. Da je idealan , nije kao i ja ima mana.Ja mogu reći da je hipohondar jer sam ja liječnik, i znam što je to.Stan nam je bio u najmu, sada više nije zadnja 3 mj.Dovoljno je bilo 2 mj. da smo bili kod mojih, ovo je previše.Htjela sam udovoljiti roditeljima jer ih volim i poštujem i sebi. Mada sada jedva čekam da se ja sama počnem skrbiti za svoju obitelj, ja želim kuhati , organizirati i stvari, to sve ima i dublji smisao brige za obitelj.Oporavila sam se , dijete mi daje poticaj i snagu za sve ono što nisam mogla.Razgovarala sam sa mužem i on ima još razumijevanja za to da ću ja još par dana ovdje, jer ću početi seliti stvari u drugi grad.Moj muž se preselio iz inozemstva u HR radi mene, a sada se radi mene seli u manji grad. Ima sada posao u ZG koji će ostaviti, i na koji se neće vraćati jer će uzeti drugu osobu.Hoću reći da je on dosta kompromisa napravio zbog mene i djeteta.Ja sam malo precijenila situaciju...međutim ništa se strašno nije dogodilo, nije izbila žestoka svađa jer je moj muž mirne naravi,radije zašuti ili pobjegne.Neću više sada pojašnjavati cijelu situaciju, npr ja sam uredila stan kod mojih roditelja , za razliku od stana koji nam služi za iznajmljvanje koji je u puno lošijem tanju. Volim da mi je lijepo i čisto, da sve ma svoj red kao što sam si posložila u stanu u obiteljskoj kući..i takoo još druge neke strane, npr volim biti u kući jer izađem s djetetom u dvorište , stalno smo u prirodi, u zgradi mi je manje lijepo.
I cure , još jedamput hvala vam....