Joj, ne znam kako da te utješim. Ja imam desetomjesečnu zvjer koja obožava moje sise i makar ima 3 kruta obroka dnevno i dalje visi na mojim sisama kad hod može. Jede, igra se, miluje ih, zavlači ruku... Naravno, nije to stalno da se ne mogu maknuti od nje, ali često je. Nije sisa samo hrana, sisa je bebicama puno više i to im treba omogućiti. Ja mislim da se dijete od 4 i pol mjeseca baš i ne može još odgajati i da to u toj dobi ipak trebaš shvatiti kao fazu. Tako meni govore za česta buđenja po noći..i to traje i traje. Nema lijeka, dijete ne želim pustiti da plače i guram dan po dan. Probaj tako i ti, dan po dan...Ispunjavaj mu potrebe, vremenom će postati sve sigurniji u sebe i tebe.
Moja mene do nekih 7 mjeseci nije puštala ni minutu na miru, nije se mogla sama zabaviti, stalno je tražila pažnju, interakciju, pričanje, pjevanje, nosanje...Nikad budna nije htjela ležati ni minute, stalno je trebala biti u pokretu. I onda se odjednom počela sama zabavljati, tamo negdje kad je propuzala...odjednom je postalo lakše.
Nije utješno, ali budi strpljiva, isplati se odgovarati na njihove potrebe, čak i kad nas preiscrpljuju. Ja i dalje znam imati noći kad mi doslovno visi na sisi cijelu noć, ne spavam ništa, dođe mi da odustanem od dojenja...A onda dođu 2-3 bolje noći i tako..vrijeme ide. Bez obzira na sve, ja stvarno uživam u dojenju, pogotovo sad kad je veća i kad sve više izražava emocije.
Nadam se da ćeš izdržati, želim ti puno strpljenja i snage!