Ne dam svoje dojenje!!!
Evo smo došli iz bolnice prije tri dana. Moj pačić danas puni tjedan dana. Samo bi se htjela malo izjadati i napisati da nisam pojma imala kako je dojenje predivan osjećaj!!
Dakle, u bolnici su ga donosili na podoj svaka 3 sata i, moram priznati, kad bi ja tražila, ako je jako plakao. Prvih 24 sata nije bilo mlijeka samo mrvicu kolostruma. Otišla sam na porod i u bolnicu sa svim mogućim informacijama sa Rode, i o porodu i o dojenju-HVALA RODI!! Prvih 24 sata bilo je samo malo kolostruma, ali oni su forsirali sisanje po skoro sat vremena.
Što se dogodilo? Potpuno mi je uništio bradavice! Užasna bol! Kad je nadošlo mlijeko, bilo ga je toliko puno da su se bradavice skoro skroz izravnale, a sestre bi došle i još ih ispotezale i onda mi njega stavile da vuče. Pa se nisam znala dobro izdojit do kraja....
Nema veze, prošlo je i to, došli smo kući u svoju slobodicu i dojenje kad nas je volja i toples!!
Drugi dan bradavice počele jako krvariti i kako je bio vikend, zovnem ja dežurnu pedijatricu i pitam mogu li svejedno dojiti s krvarim bradavicama. Ona kaže da bi bilo dobro da dijete ne guta krv. A on plače, gladan, ja plačem s njim-i moja majka, koja živi u stanu do-kaže da nema druge nego otić kupit mlijeko jer ne smije stat gladan.
A ja mlijeko uopće nisam kupila jer to nije dolazilo u obzir. I ode MM kupit mlijeko u dežurnu ljekarnu. Ja sam dotad pokušala izdojit koliko sam mogla i dala mu.
Onda smo mu napravili bočicu-meni se srce kida, plačem ko luda, a pačić zadovoljno pije i nakon toga zaspe.
Osjećala sam se ko da nisam dovoljno dobra, užas. MM me tješio pola noći.
I ujutro dođe divna patronažna sestra koja kad je vidila u kakvom sam stanju i tuzi, počne se skoro smijat i kaže da dijete smije progutati malo krvi, da mu neće ništa bit, da će bljucnit.
Pa mi ga smjesti i izdoji mi dojke ( :shock: )-totalno olakšanje!!!
On se najeo mog mlijeka, a ona me savjetovala što da radim-da malo probam sa šeširićima, da me malo manje boli, odmah sam kupila Purelan, pokazala mi je kako da tjeram kolostrum naprijed i kako mi dojke moraju biti mekane-DIVOTA!!
Rekla je da su te ranice uobičajene i da, ako mogu trpit bol, slobodno dojim!
Ko da mi je sunce izašlo! Svi savjeti okoline su nestali!
Nastavili smo sa šeširićima. Međutim sinoć je bilo grozno: pojeo je sve iz obe dojke, popio na bočicu još 20 ml i nikako prestat plakat. Onda je zaspao napokon na mojoj dojci i ostao spavat s nama. Jutros mi je patronažna rekla da je to možda radi cvjetače koju sam jučer jela i da znaju bit osjetljivi na neku hranu. I da ne smijem preskakat obroke i tako dojit (što sam napravila jučer).
Onda sam sinoć također zvala SOS za dojenje i divna gospođa mi je savjetovala da maknem šeširiće, da mu dam kad traži i da mu ne dajem nadohranu jer ću imati manje mlijeka-HVALA JOJ!!
Tako smo se danas malo oporavili.
Kako me nerviraju savjeti tipa kako mogu dojiti po sat vremena, pa djetetu treba svako tri sata, pa daj mu bebi čaj kad plače-ko da mi uporno žele uvaliti nešto osim mog mlijeka.
MM mi je totalna potpora!! Premata ga, tjera me da odmaram, drži mi ruku kad maleni povuče prvi put kroz napukle bradavice-ma neka boli jer ovo je tolika radost da ja to ne mogu riječima opisat!! Probode me bol do srca, ali patronažna je rekla da će to biti neko vrijeme i da će onda proći. Pošto sam po prirodi strpljiva, trpit ću sve dok ne prođe. Više pazim na položaje-sad već mogu sjest pa malo mijenjam-već mi se danas čini bolje malo.
Nakon svih tih muka i boli, a znam da slijedi još toga, ipak sam sretna i neću odustati. I svima poručujem NE DAJTE SVOJE DOJENJE!!!!
 |
|||
Odgovori s citatom
pusa bebici,i pohvale tm
)
cekana prvotno napisa
i neće više boliti, nadam se... Tnx Arijana
