Prvo da službeno pozdravim sve pripadnike/ce podforuma 3-6
Evo i nas k vama.
A sad ono što me danas rastužilo i razljutilo.
Naime, MM često putuje i uvijek s puta donese neki poklon (igračku-Sven drugo ni ne priznaje kao poklon) Svenu.
Danas me pita (S) kada će nam doći tatica, a ja sva sretna što ga je tako oslovio i što mu fali, kažem kako dolazi za 2 dana.
On kaže: Super! Onda ću dobiti neku igračku!
Pitam ga da li je pitao kada tata dolazi samo zbog toga ili zato što mu fali a on odgovara da zato što će mu donijeti igračku.
-A tatica ti isto fali, jelda?
-Ne, samo igračka!
-Kako ti ne fali tatica? Pa dugo nam ga nije bilo. Mi ga volimo i zato nam jako fali i jedva čekamo da se vrati.
-Ne! Meni fali igračka! Ja tatu volim kada mi donese igračku. Kada ne donese, onda ga ne volim :shock:
I to sve mi govori nakon što je dobio za rođendan hrpetine igračaka s kojima se još nije stigao ni poigrati.
Baš me to rastužilo. da li je moje dijete stvarno takav materijalista? Kako je to postao? Gdje je došlo do kratkog spoja? Kako to ispraviti?