kod rodjendana (i sličnih prigoda) treba ostaviti matematiku, jer ona upropasti suštinu, oni postaju opterećenje s obje strane - slavljeničke i gostujuće. kad imamo inspiracije i financija, nitko sretniji od nas, propitujemo našu djecu što misle da bi prijatelja radovalo i time se vodimo, a kad nema jednog od toga, odemo s poklonom koji uspijemo na vrijeme nabaviti i pri tome ne brinemo puno, ima još prigoda i načina za pokazati privrženost i prijateljstvo. kad bi gledali da nam se vrijednošću darova vrati trošak, nakon Mudračevog 10. rodjendana odustali bi od ikakvih organizacija proslava (taj nas je koštao jednu prosječnu plaću u RH, najam lovačke kuće i roštilj za kućne i školske prijatelje s roditeljima, uzvanika kao na svadbi...), ali nismo, jer smo baš željeli napraviti dernek za taj okrugli rođendan i u tome smo i uspjeli (a bila je to i prigoda da oni koji još nisu znali, saznaju za proširenje naše obitelji). da nismo mogli, bilo bi skromnije i sve bi isto bilo ok, nema smisla oko toga razbijati glavu. djeca se ionako vesele i nekim jako jeftinim poklonima (za razliku od skupe odjeće koja im u pravilu ništa ne znači i koja se kupuje roditeljima a ne njima), neće sigurno nekoga ne zvati idući put jer im nije donio dobar poklon.