drugo je da se skupe novci pa da se nešto zajedno kupi, neki veći poklon
vjerujem da bi N-J bilo ok da sve cheerleaders-iceskupe svaka po 100 kuna pa frendici
kupe zajedno nešto stvarno lijepo i vrijedno
nju smeta što mala hoće novce vulgaris
drugo je da se skupe novci pa da se nešto zajedno kupi, neki veći poklon
vjerujem da bi N-J bilo ok da sve cheerleaders-iceskupe svaka po 100 kuna pa frendici
kupe zajedno nešto stvarno lijepo i vrijedno
nju smeta što mala hoće novce vulgaris
Evo meni je ovo isto grozno. Ovako smo moje prijateljice i ja - kad smo bile velike cure, doduše - prvo počele skupljati novce pa kupovati zajednički poklon, pa je onda slavljenica počela naručivati poklon, pa je sve završilo tako da bi si slavljenica sama kupila nešto a mi bi joj dale novce. Znam da je zajendički poklon praktična stvar - ali pokloni bi ipak trebali biti nekakvo iznenađenje, u njih bi trebao biti uložen i neki trud, i zapravo bi trebali biti zadovoljstvo i onome tko prima i onome tko poklanja. Jasno da se kod ove današnje inflacije rođendana na koje djeca odlaze to sve odavno izgubilo. I, da , i kod mojih prijateljica je bio prisutan taj neki moment snobizma jer je poklon koji se davao i primao morao biti nešto ekstra i posebno. Ja ne volim ovakve kombinacije niti u obitelji, ne volim kad mi se naručuje novac ili neki zajednički poklon, iako mi je shvatljivo da ljudi to rade.
Da, ovo skupljanje je bilo jednom, lani, preklani. Njih nekoliko skupilo je za jednu curicu koja je željela kožnu ili nalik-kožnu jaknu iz HM-a. Nije mi se ni to previše sviđalo jer ne volim te samoinicijativne narudžbe, ako sama ne pitam, jer fakat mogu biti zadnja sirotinja, a ti me tom narudžbom stavljaš pred gotov čin. Čisto iz principa mi to ne paše.Ok,rodbina, bliski ljudi, pa pitaju što bi jer nemaju ideju, dvije tete zajedno kupe paket legića, ili zajedno baka i šogorica kupe zimsku jaknu. Neke te sheme.
Ovo mi smrdi, užasno smrdi, baš ovako kako Mima piše. Nije mi to dio prijateljstva koje bi trebalo imati na prvom mjestu druženje i nekakvu pažnju, nikakve interese. I to mi vonja od vlastitog djeteta. Točno njušim računicu. Svih njih.
Sve nalikuju jedna drugoj, pravi kokošinjac. Cijeli kontekst u kojemu odrastaju te curice, i kako utječu jedna na drugu, kako pričaju koja u kojemu dućanu kupuje, i koju modnu marku voli (plac je npr. fuj, fuj), i da moja gopođiva već nekoliko mjeseci smatra pod normalnim da se i njoj kupi najnoviji mobač, smart-phone ili npr. ispljune se želja za modelom nokia lamia 1020jer imaju ta, ta i ta...sve mi se samo uklapa u cijelu sliku navijačica.
Čak su i te priče o fakultetu koji će sve završiti motivirane željom da se ima bolji posao i više novca, što bi samo po sebi bilo ok, kako neki vole reći, legitimno, neka imaju motivaciju kakvu god, samo neka uče, ali sve zajedno mi je ko u onoj reklami gdje vrtni patuljak kaže- smrdi, smrdi, užasno smrdi...
Dans ide na rođendan i ja šaljem tih 100 kuna. Kad sam rekla da ću napisati roditeljima da ne želim da njoj itko donosi novce (jer je njezin idući roćkas) i još da ću detaljno obrazložiti što me sve u toj priči muči, preklinje me da ne pišem ništa, da će im ona sama reći, da je ne sramotim. A baš bih rado![]()
Nena, meni bi to isto sokiralo. mislim haloooooooooooooo, novce ni manje ni vise.
ajde mozda bi popustila kad bi bili neki fora nocvi tipa sareni i fluorescenti ono tipa poklon 100 kn koje mozes koristiti u svim ducanima.
naravno da je meni lako biti pamenta dok lezim nakon rucka, i da nemam pojma iskreno sta bi napravila da mi se to dogodi, ali ni meni se ne svidja. ma iskreno ruzno mi je.
no mozda je i u meni genereacijski jaz, mozda je to sad normalno ali ja se ne mogu bas tako lako tome prilagoditi.
Nena, nema ti druge - nek' ti mala udari kontru za rođendan: prvo skupi lovu od frendica, a onda im poslije rođoša organiziraj posjet nekoj socijalnoj ustanovi gdje će donirati prerasle krpice, kolače i kovertu.
joj, ni meni se ne sviđa. pogotovo u kombinaciji sa svim ostalim. nema toga u našem šestom razredu, nije to baš praksa, ova tvoja ekipa je fakat ko navijačice
a štaš, ne možeš opet malu sramotiti.
treba nešto ovako kao čokolada napraviti, stvarno.
a da u šestom razredu znaju koju će školu i faks upisati, isto mi je nevjerojatno.
kao bane![]()
Ne kuzim , ali pitam ...roditelji znaju da im kcer narucuje lovu i ok su sa tim.
Mislim , ako ima podrsku roditelja u tome tada se nema sto reci.
domacin odreduje pravila igre , a na tebi je da to prihvatis ili ne .
nazalost , u ovoj dobi izgleda da vec pocinje intenzivna zelja da se djeca utope u masi , bez vlastitog stava ili razmisljanja .
Možda. Bilo bi to edukativno. Odmah sam joj iznijela ideju, ali se zgrozila, može sve, može i donacija (ali i da njoj nešto ostane), samo da ide sama, a da nitko ne zna koje filmove njezina mama izvodi.
Ona bi umrla od srama i neugode pred tim uzoritim društvom. Ovčica sljedbenica. Ta se ne zna sama ni popišat. A dobra je dušica, fakat oduvijek, sva puna pažnje i sućuti prema drugima, al ovca ovca. Kad je pošaljem ljeti kod babe i dida, tamo gdje su djeca njezine dobi još uvijek djeca, i ona bude obično, normalno, neopterećeno dite. Skače po zidićima ko divokoza, ne izlazi iz šorca i ne češlja se, a je li pet dana s ekipicom, odmah se uvuče nervoza, te jel mi dobra frizura, jel mi ove hlače pašu na ovo, kad ćeš mi obojati jedan pramen na kosi i sl.
Danas su ti novci na tapetu, saznala sam da su čirlice tu praksu već lani uvele, već su se davale cifre, i već je jedna prigovarala kako joj se jedna druga usudila dati samo 50 kuna. "Da kaj si ona misli kaj je njoj 50 kuna!"
Valjda se meni tek ove godine moja usudila takvo nešto izustiti, vjerojatno je u svojim dubinama naslutila koja sam pacijentica i što mislim o tim stvarčicama.![]()
Ovi konkretni roditelji su sasvim ok ljudi, baš ok. Mislim da se kod njih radi jednostavno o tomu da ne razmišljaju nešto dubinski o tome, puste maloj kako joj paše, valjda smatraju da je to sad takav đir kod svih, pa kud svi turci, ne pišu disertacije po forumimai ne opterećuju se. A onda se netko drugi optereti dalekosežnim posljedicama toga. Tko li je taj psiho?
![]()
Ostali roditelji iz ekipice, ima svega, i normalnih, i nesređenih obiteljskih odnosa, i kompenzacije te kućne nesređenosti novcem, i kompleksa raznih, ne znam više to sve dijagnosticirati, ima svega.
meni se čini da tebe uopće ne muči rođendan
nego sve ono između
i znaš što, razumijem te, jer i sama sam u sličnom sosu i baš me živcira
jer mi vuče na nešto što mi ne paše za moje dijete, ne paše jer ima tako malo godina i treba još dugo biti dijete
neopterećena krpicama, telefonima, izgledom, pizdarijama
na koje je ja sigurno ne upućujem
i sve je savršeno super dok se kreće među djecom koja su djeca, bez brija tipa kako u ovome izgledam
sanja o kampiranju, gradnji kućice na drvetu, pronalaženju super skrovišta za žmiru
onda ovisno o ekipi promijeni film, pa bi isto tako ko tvoja išla u šoping i stavljala pramenove
i ta njena povodljivost mene izuje iz cipela, pa pričamo o tome
pokušavam objasniti, podcrtati što ja nama kao obitelji bitno, kako mi procjenjujemo ljude, do čega držimo
učim je da vidi i s one strane
ali teško je to
tako da, ja bi je poslala s tim kunama ali bi ostala pri svome da ona ne prima poklone na takav način
zato što to nije ok.
jer su one djeca i jer se trebaju tako ponašati
i još me sjeta pere s onim našim rođendanima uz spomenar i čovječe ne ljuti se
ovo je sve otišlo k vragu
meni se ne cini tako strasno, cinjenica je da se na tim rodendanima trose veliki novci, a vecinom na gluposti, budimo realni. a djeca ili imaju sve pa im ne treba, ili nemaju sve, al s tim nasim poklonima se bas ne budu puno pomogli
ovako ce si djeca kupiti gluposti koje stvarno zele, ili nesto korisno ako im treba, a roditelji nece morati trositi vrijeme na mozganje sto kupiti
ja osobno mrzim dobivati poklone, jer rijetko mi ljudi pogode dobar poklon, a meni uvijek zao kaj su se toliko trudili i potrosili i vremena i novaca.
ok, kuzim da nekoga brine sto se tu vidi neka bahatost i izbirljivost i jos mozda i uzivancija u kupovanju, a ne samo zahvalnost na poklonu, kakav god bio, o nekom zadovoljavanju samo druzenjem da i ne govorimo, to je nepoznat pojam
al meni ovo nije puno strasnije od ove hiperinflacije rodendana, pogotovo u kombinaciji s igraonicama i poklonima od min 100kn, u prosjeku kad se zbroji novac potrosen na cascenje, iznajmljivanje prostora i kupljene poklone je u prosjeku nekih 4000 kn. ovo trazenje love direktno je samo logican slijed. hocu reci da su djeca skuzila pravila igre i pojednostavnila stvari, tj. nazvala ih pravim imenom, ono sta cemo si mazat oci
ja sam od onih kojima nije važno zakaj mala xyz ima ovo ili ono, nije me ni briga zakaj nećaci imaju nekaj a moji nemaju to.
moj ide u 6 razred i par puta je dobio u čokoladi lovu ( do 50 kn).
to je, nažalost, uzrok većine negativnih pojava u društvu - izostanak dubinskog promišljanja. naizgled nešto banalno, nije strašno, tako valjda većina, kud svi tu i mujo...i ne okreneš se i shvatiš da su djeca usvojila pod normalno ono što to zapravo nikako nije. vjerojatno nije ni drugim roditeljima baš drago, ali nitko ne želi biti taj koji će to prekinuti i reći curkama da smisao rođendana nije dobiti novce već znakove pažnje i ljubavi. to su stvari kojima se treba opteretiti, sigurno jesu. na tvom bih mjestu za rođendan tvoje cure ne samo zabranila darove u novcu, već bih zamolila da umjesto dara izvrše uplate u neku humanitarnu svrhu, po svom izboru. to bi bio pravi dar ne samo njoj već i svima koji bi sudjelovali, a možda bi prekinula ovo širenje loših običaja i natjerala druge roditelje da razmisle i pišu disertacije po forumima ako treba...kod nas u 6 razredu još nije bilo takvih pokušaja ni naznaka...nadam se da i neće, ja sudjelovati neću.
riknila sam na "kao bane"
čini mi se da su sve nove generacije bani sve sličnije
nevjerojatne su mi sve te priče, NJ, zakače li me, ubit ću se nečim![]()
da, meda, u pravu si, nije daleko. ali ovako se barem održava neki privid rituala darivanja, davanje novaca mi je plaćanje "upada" na rođendan, otvoreno priznanje da nismo dovoljno bliski da očekujemo da će netko pogoditi naše želje i ukus, ali to zapravo ni ne želimo, sami ćemo se najbolje znati obradovati...želimo da nam se pokriju troškovi...ne znam ni sama, zaista smo od tih rođendana napravili cirkus...mene to jako nervira. ja se sjećam kako sam sa žarom izrađivala darove za svoje drage prijateljice, kako smo čim se bližio nečiji rođendan vrlo pažljivo pratili što bi netko spomenuo da treba ili želi, mjesecima prije. ovo je sve odraz površnih i interesnih odnosa, a žalosno je da već djeca u OŠ to počinju prihvaćati kao obrazac ponašanja. ako je upad 100 kn, zvat ću što više "prijatelja"...da netko od mog djeteta zatraži da plati 100 kn da bi bilo na rođendanu, ja na to ne bih pristala, iako bih možda kupila i poklon puno skuplji od toga.
ajme Nena, pa zar je već krenulo s tim u 6. razredu.
Meni se trenutno čini da smo mi miljama daleko od toga no nikad ne znaš što nosi sutra i baš me zanima nastavak ove priče i jel si se uspjela izvući iz te situacije.
možda sam na ovoj temi već pisla, možda i ovo napisalaal, nema veze, potpisujem spajalicu
ne bi ništa bilo problem da je sve u granicama razuma. da se na rođendane zovu djeca s kojima se dijete druži. moja se djeca nekad iznenade "zašto su pozvane"jer se s tim djetetom ne druže. ne igraju.
prije sam ih slala na svaki božji rođendan, sad se uredno zahvalimo i ispričamo ako im se ne ide ili ne mogu.
bliskim priajteljima, naravno, idu. ne grizem se više ni zbog čega.
cijeli tjedan smo u žurbi s poslom/školom/iznannastavnim obavezama i onda dođe vikend i rođendan u subotu ujutro
ok, mora i moja slaviti kroz koji tjedan pa bolje da šutim :mrgree:
nego, još nešto da kažem. dolazim iz krajevagdje se hrana vrlo cijeni i ja za dječje rođendane pripremim uvijek dosta hrane i djeci i odraslima računajući da će roditelji sjesti malo zameziti s nama :D
no, iznenadila sam se kad nitko nije htio
kao, to im dobro dođe kao slobodna tri sata za ići u city centar :D i dijete samo iskipati i pokupiti
ja, kad me netko pozove, uvijek uđem i jedem što nude. možda me zovu reda radi :D
Posljednje uređivanje od Anci : 05.10.2013. at 22:54
Da, ovo, to me i vodi. I ostalo je dobro što si napisala. Nije da sam neki revolucionar i da sad izmišljam koješta i baš tjeram neke inate. Nisam ni taj tip niti imam vremena, a najčešće se dogodi da se nečega uopće ne sjetim, ne padne mi na pamet, ne razmišljam o tomu (kod kuhanja, pranja, kupovine, bilo čega.. ovdje se na forumu znaju baš takve ideje pojaviti, nije da sam protiv nego mi nisu bile na umu).
Mislim da dijelu ovih roditelja je isto tako i nitko ne vidi da se s tim curicama godinama događa nešto što nije u redu i što se svima kasnije može obiti o glavu. Previše je banalnosti, površnosti, izletavanja s nekim "poslovicama" i "uzrečicama" koje to nisu, odmahimavanja rukom i onda to ode predaleko.
Možda ti se dogodi bane, ali neće u kombinaciji s navijačicom. Da nemam mlađe dijete od nje, mislila bih da sam skroz luda i da sam u teškoj paranoji. Kad je mlađa krenula u školu, strahovala sam da će se sve ponoviti, no, sve do sad, i nakon tri godine, ništa od tih stvari. Niti ima u razredu "modnu policiju" koja s vrata (od 1. osnovne) dočekuje curice, gleda što su obukle ili obule i onda ih ismijava i izruguje ako nije po njihovim kriterijima. Mislim da je dio toga ludovanja i njihova učiteljica mogla prekinuti kad je vidjela da curicu roditelji šalju u školu usred zime u seksi čipkastim kratkim hlačicama i čizmicama koje se ne bi posramio nijedan narodnjački klub, ali nije riječ rekla. Sve te godine se osjećam ko u filmu Rosmaryina beba, sama, luda, okružena sektom. Kod mlađe kćeri ni traga tomu, tako da, neće vam se dogoditi, isto je prisutna ova počast rođendana, ali sve nešto prolazi bez traume, niti su djeca opterećena tko će što donijeti, niti ona, sve je dobro, još crtaju jedni drugima ručno izrađene čestitke, naprosto jedno relativno normalno stanje.riknila sam na "kao bane"
čini mi se da su sve nove generacije bani sve sličnije
nevjerojatne su mi sve te priče, NJ, zakače li me, ubit ću se nečim![]()
Nena-Jabuka prvotno napisa
![]()
Po mom mišljenju, cijeli je taj kružok zapravo kružok malih snobica i materijalistica (uključujući moju kćer), koje briju o obleki i sličnom non-stop. Jedina im je "olakotna" (?)okolnost , i jedino što ih razlikuje od onih idiotskih američkih tinejdžerskih navijačica, ta što su inteligentne i ambiciozne u školi pa se još i natječu koja će više petica skupiti i već znaju koja će koju gimnaziju upisati. Dijete mi izrasta u zlatnu mladež i to mi je, ono, ne znam ni što bih rekla...
.
Baš tako. Ko mi je kriv što sam tajkunica. A koji su tek ovi drugi tajkuni, roditelji tih curica. Trgovkinja u dućanu obućom, skladištar, medicinska sestra, konobarica...neću dalje nabrajati, niti pedigrea niti nekog sad bijesnog bogatstva...Meni je izvor tih novaca koje oni usipaju u pi***rije prva enigma, a onda i druga - zašto se pusti ili tolerira ili potiče djecu da im samo onaj znak dolara svjetluca u očima. Nije to nikakva zlatna mladež, ali se tako žele ponašati. Ja na to baš poludim kad moja izrazi neku tako svemirsku želju i fakat izgubim živce - Jesi ti normalna, šta ti sebi umišljaš, tko si ti, šta sebi umišljaju te tvoje frendice, tko ste vi, iz kojeg razloga biste vi trebale imati te stvari?cek,nisu li zlatna mladez djeca bogatih i utjecajnih/tajkun roditelja? pa onda nije dijete krivo u kakvoj se familiji rodilo....![]()
Ko da pričam s Brendom ili onom Tori Spelling, kako li se već zove.
One uopće nemaju nikakav osjećaj ni gdje žive, ni da mladi izlaze iz srednje škole i s faksa i nemaju se gdje zaposliti, da bez stana osnivaju obitelji, da ljudi od 50 godina ostaju bez posla i šanse da ga ikad više nađu...Ne mogu očekivati od njih da kuže te stvari, djetinjstvo bi trebali biti bezbrižno, ali minimum minimuma očekujem.
Uopće ja ne kukam da je nama teško, da se razumijemo, nama sad uopće i nije teško, dapače, obično nam je stanje ko sinusoida, gore-dolje, malo gori posao, pa malo bolji, pa dvije plaće, pa porodiljna crkavica, pa podstanari, pa kredit za stan, ide bolje-gore, kako kad, ali je sve u svemu sasvim ok i sve im možemo platiti, sve te redovne stvari. I inače ne podnosim kad mi se žale za situaciju u Hrvatskoj ljudi koje redovito srećem isključivo u shoping centru i kojima je objektivno dobro. A treba kukati, to je kao dio folklora.
I potičem svoju djecu da vide kako nam je zapravo super dobro, nikakve bolesti ni velike nevolje ni siromaštvo nas ne prate, da čovjek može biti sretan i zahvalan na tomu što ima, a ne vječno imati gladne oči. Ovo spada u pokušaj samoanalize jer ne mogu dokučiti koji je moj utjecaj na cijelo to stanje. Malo mi je zbrčka trenutno u glavi pa je i ta analiza takva. Zapravo, jedva čekam da završi OŠ i da mi se taj kružok skine s ...
Nena! Potpisujem svaku tvoju riječ! Što misliš da ipak budeš TI ta mama koja će osramotiti svoje djevojče i napraviti humanitarnu akciju za rođendan, tipa posjet domu u Nazorovoj ili dječici oboljeloj od malignih bolesti ili udruzi koja brine o beskućnicima? Da upoznaju drugu stranu života. I da tih 100 kn daruju njima, potrebitima.
Sigurno će te curica mrziti do određene godine svoga života, ali sam isto tako sigurna da će jednog dana reći kako je zahvalna svojoj majci jer joj je otvorila oči i pokazala život..
Joj, ja ne bih. Rođendan je samo jedan dan u godini. Za lekcije ostaje 364 dana.
Odnijela je tih 100 kuna. Ako je tako rečeno, neka im bude. Mala je za roćkas skupila više od 1000 kuna. Blago njoj, komentirala je moja šupljoglavka.
Kod nje je idući rođendan, za desetak dana, u mojoj kući.
Prenijet će curama da njezina mama, tj. ja, ne dozvoljava poklanjanje novaca. Ako netko zaboravi poklon, u žurbi od obveza, ne stigne ništa kupiti, neka ne donosi ništa, ne zovemo ga zato na rođenda, ili smije dati maksimalno 20 kuna (cifru sam rekla tek tolko, da je iznerviram)
I sada, i ubuduće, odlučila sam da ću u svemu preuzeti na sebe ulogu čudaka, boli me đon, mene ionako nije briga za ikakve etikete, moju kćer je frka te vrste "sramote", što je normalno za djecu, žele se uklopiti.
Rekla sam joj da će joj to jednom dobro doći, vrlo će se često naći u prilici da bi nešto možda i sama rado odbila, možda i ne bi htjela zapaliti cigaretu kad god joj se nudi, i popiti nešto, možda bi, ali nekad će se dogoditi i da ne bi, ali naprosto nema argumente koji će odbiti uporne nagovarače, pa neka to sad i ubuduće bude mama, koja će poludit.
Bez obzira na to što me ni ona ni njezine frendice nisu ocijenile kao strogu, nisam u toj skupini mama, neka budem puknuta, s filmovima i brijama, kojih se ona mora držati. Odlično.
Za njezin rođendan neću nositi ništa u humanitarne svrhe, svakom čovjeku je rođendan njegov posebni dan, nije sprovod, pa da se umjesto cvijeća negdje donira, to je dan kad čovjek treba dobiti posebnu pažnju, ali ne čekovnu knjižicu.
Odvojit ću to dvoje.
Vidjela je ona masu puta, i spremala skupa sa mnom, pakete za donaciju. Ali, to su viškovi, nije odricanje. Je da moji ne skupljaju igračke, nisu vezani za te stvari i rado će sve dati nekome, ali ovdje je riječ o tomu da se u glavi podrazumijeva da je dotok dobivanja stvari i novaca beskrajna rijeka koja njima samo pritječe i da je to samorazumljivo.
A nije to u životu samorazumljivo.
Za početak će biti dovoljna i jasna zabrana donošenja novaca jer se to izgleda već uhodalo, tako da će već to izazvati upitnike. Nakon toga ću nastaviti istim smjerom, pun mi ih je kufer svih.
Neno, ja ću malo pasti u nesvijest, ako dopuštaš...
Dakle, djeca koja nisu "s pedigreom" su se iz nekog razloga pokonditrila i ufurala da će jednoga dana cigarete paliti novčanicom od sto eura, kak se šika, ne?
Ja bih im to odmah izbila iz glave.
Razgovorima jedna na jednu, pa grupno, pa u dogovoru s majkama...
Sjajno je to što one sebe međusobno potiču i podržavaju u napretku u školi, ali, brate mili, što će biti ako/kad jedna od njh poklekne?
U obrazovnom ili financijskom dijelu?
Upravo to. Ne stanujem iza zavjese u njihovom dnevnom boravku pa ne mogu dokučiti jesu li se prvo pokondirili roditelji ili tek tako puštaju cure da se furaju u te filmove. Ne znam. Nedokučivo. Samo vidim i čujem ono što pričaju. Srećom, ova moja je ekstra brbljava pa sve izbrblja, zato i znam što fantaziraju. I vidim da uopće ne kuži koliko je to bolesno. Preda mnom, na prošlom rođendanu, pričaju one u kojem dućanu najviše vole kupovati, koje su im marke "zakon". I je li im draži City centar ili West Gate.
I jedna, jedina od njih koja na to ne brije, krene rečenicu "Ja volim...", a ova druga ju prekine "Daj ti šuti, ti kupuješ na placu!"
I mala začepi, ni riječ više ne prozbori. Ako me pitate jesam li reagirala, nisam, ne mogu ja u 15 minuta preodgojiti tuđe dijete. Jedva i ovo svoje. Rekla sam kasnije roditeljima, kad su ih kupili pa su sjeli na kavu, ali su me gledali blijedo, ko da preuveličavam, netko je samo komentirao "ma to se one zezaju, dječja posla". Pa sam se i sama zapitala jel haluciniram i preuveličavam. Sve do iduće slične prigode.
To i ja uviđam. Izgubit će tlo pod nogama, smisao života.Sjajno je to što one sebe međusobno potiču i podržavaju u napretku u školi, ali, brate mili, što će biti ako/kad jedna od njh poklekne?
U obrazovnom ili financijskom dijelu?
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 07.10.2013. at 12:02
đizs, koja ekipa
ma pametna si ti neno, ne brinem se ja za tvoju šupljoglavku![]()
a da još malo razmisliš o rođendanu, hebem ti, 1000 kn skupila![]()
kako kaže meda, fakat se nakupi tih kuna u, često, bezveznim poklonima.
Uh, kakve bi moje odgojne metode bile
Otišla bih na plac i kupila nejjeftilenskiji od svih jeftilena.
Ono, da se iz aviona vidi da je "placovina".
Pa bi takva svaki dan (u istome, ofkors), u školu išla.
Ponekad bih joj možda i oprala![]()
nena nije ti lako.
ja bih, da sam na tvom mjestu, pokusala
ne drzati predike
i ne gubiti zivce, niti vikati.
nego u onim trenutcima kada inace razgovarati, pricate, imate ono svoje vrijeme ... se zagrlite, te da joj ti pricas sto mislis da je u zivotu vazno, zasto i kako... s osobnom notom, sjecanjima na tvoje djetinstvo... protkano tvojom etikom, vrijednostima i slicno. to je inace jako dobro, sada kada imamo tinejdere, da stalno njegujemo taj dijalog, razgovore na malo drugom nivou od: da li gladna, sto je bilo u skoli..itd
razgovori koji se prvenstveno bave dubinskim stvarima, razgovori u kojima nas djeca mogu pitati sve zivo, od toga da li si imala idole u muzici, do toga kako ste se ti i njen tata upoznali, preko snova o buducnosti, strahova od te iste buducnosti, njenog dozivlajja svijeta i sire, knjiga i filmova koji ih diraju (moja mi redovno daje poneku od svojih knjiga koje su joj super da procitam) o smrti, zivotu, ljubavi, politici, ma o svemu.
kod toga je bitno ne biti samo roditelj, nego naprosto otvoriti i onu svoju ljudsku stranu, svoje dubinsko bice, pricati i o svojim snovima i tugama, euforijama i strahovima. (to sad sve naravno ovisi o zrelosti djeteta)
ali to ne smije biti prodika, to treba biti dijalog, da se ona otvori i prica, objasnjava i slicno. na tebi je da suspregnes vikanje, pokazivanje uzasnutostiako kaze stvari na koje ti se sve dlake najeze.
nego, ono: hm ti to tako mislis. interesantno stajaliste, ja recimo mislim ovako, ali ima nesto u tome sto kazes...itd,itd
to je proces, koji traje, ali se isplati.
drugo
kakve god materijalne zelje dijete izrazilo, ja bih se suzdrzakla od izjava: jesi li ti nooormalnaaa! to je skupo, ludo, ovakvo..onakvo
nego
to zaista zelis? da li si razmislila kako bi to ostvarila? posao preko ljeta, razvijanje appa, stednaj, bilo sto, sto zelju i njeno ostvarenje vraca u njene ruke.
pa kom obojci, kom opanci.![]()
apri, sori, al ni slova ti ne vjerujem
iako, niti ja u takvim prilikama ne šutim.
bez obzira na 15-minutni odgoj, uglavnom im držim monolog![]()
ja razumijem sto apri zeli reci, ali se ne slazem s njom.
imam sjecanja iz djetinstva takve vrste (ne vezanio na materijalno, nego nesto drugo) na koja mi se i dan danas (a tako ce biti, bojim se, do kraja), stisne cijeli solarni pleksus. htjela bih, ali mislim da necu nikada ni zaboraviti, ni oprostiti.
poniziti dijete nije rjesenje.
oni sada rastu, razvijaju se, formiraju se. i imaju pravo na greske.
pa pitaj muza da li on sebi kupuje na hrelicu?
te ako kupuje, da li je zbog toga bolji covjek?
da me se ne bi krivo razumjelo, ja sam isto zgranuta na taj princip cirlica koje si opisala obleku, maniju marki, novca za rodendane i slicno.
samo mislim da rjesenje lezi negdje drugdje.
ps. mozes joj dati djelove knjige "mit o ljepoti" da procita
ja se slažem da imaju pravo na pogreške
one jednokratne, ne fundamentalne
tu se sada razvio cijeli jedan sustav druženja
cijeli weltanschauung
ok, moguće je da je to samo faza, pojma nemam, iako doma imam dijete samo godinu dana mlađe (i zahvaljivat ću sudbini kada prvi put poćeli ući u neki šoping centar ili saznati da postoje zara ili mango)
kako nena gore reče, ne možemo mi odgajati cijelo njezino društvo, ali možemo svoje dijete
jer me baš zanima kako bi to druženje nastavilo da jedna od njih postane "izopćenica" u roba - s - placa stilu
"ljubav" prema markiranoj odjeći ne bih nikako svrstala u fundamentalne pogreške, sori.
to je fundamentalno - pogrešno![]()
to se slazem.
ali taj weltanschauung nije nastao preko noci, pa se preko noci ne moze ni promijeniti.
nego korak po korak.
pri tom je dodatni problem, ako sam dobro shvatila, da je cijeli razred takav.
dijete po defaultu zeli biti prihvaceno u toj sredini. u kojoj je. drugu nema. ovo nije opravdavanje nje, nego naprosto pokusavanje gledanja na situaciju ocima djeteta.
seni, vjerovala ili ne, a znam da ćeš vjerovati, s obzirom na moje postove na ovoj temi i milijun filozofskih dosad napisanih na drugima, da se kod nas vode razgovori, razgovori i razgovori. I kako se živjelo, i mislilo i radilo, i kako sam ja stekla prijateljice, koje su mi i danas prijateljice, još iz srednje škole, i cimerice iz studentskog doma, i sve što je bitno i važno u životu, sve što čovjeka diže u život, pa makar ti od kuće ne ostao kamen na kamenu, a hrana se svela na pučku kuhinju,zna ona vrlo dobro što je meni bitno, što je "nama" bitno....I uporna sam u tomu, to shvaćam kao neki možebitni kredit za budućnost, nešto će se jednom (možda) iz dubina svijesti uspjeti probiti ispod skupocjene fakin krpice koju će si kupiti od prve plaće
...
Nisam tip koji baš ludi i šizi, ne da ne bih, mislim da to nekad uopće nije lošeLOL, ta šok terapija, naročito kod uspavanih, ali nisam se baš rodila s visokim tlakom.
Ali dogode se epizode kad fakat na prvu reagiram jer ostanem u šoku, kad mi iz čista mira krene - "gle, ovaj moj mobać je fakat sranje jer nema dobre performanse za kameru, i nedovoljno mega piksela i ne mogu uopće razmijeniti glazbu s curama, i zašto mi ne idemo na izlete u inozemstvo, Plitvice su fakat bezveze, ta, ta i ta su išle u Austriju, onda su bile u Italiji, i ja bih htjela u Pariz...
seni, ja sam šokirana, šta ti ne bi bila šokirana nad ispucavanjem takvih stvari pod normalno...gledaš Linića na TV-ju, ko će vratiti te dugove i pokrpat deficit:LOL, a ova, umjesto da priča kako će ići u park ili nešto, ispucava gdje je tko bio za produženi vikend ili za praznike, u inozemstvu.
Koje šugavo inozemstvo?!
Naravno da poslije toga pričam i objašnjavam (baš sam suzdržana s riječima ,jel), ali ono što mi prvo padne na pamet je- gdje ti, mala, živiš, gdje živi taj tvoj kokošinjac, tko je tu lud, a tko normalan?!
naravno. Alate i slično, što god uspije naći i što mu treba. hrelić je zakon. tamo ima svega. Ne bi ništa gore postupio prema njoj nego prema sebi, dapače. Naravno da kupuje stvari u dućanu, pa ne može na hreliću kupiti odijelo i kravatu za posao, ali da može, kupio bi rado, zašto se rasipati novcem.
No, nema tamo toga. Ima sportskog , i za svakodnevno, ali ne za posao, ne ono što on nosi.
Ali za nju bi se našlo, itekako.
Radi se o mentalnom sklopu, zašto se rasipati, zašto ne reciklirati ako se može i gdje se može. No, ona bi umrla da netko od tih curi sazna da mi rado odemo na hrelić. Samo, ovo je bila šala, simbol, rekacija na psri, ono što mislimo da bi joj nekad trebalo, i svima njima za pouku, ne bih dijete poslala kao beskućnika, ali da neku vrstu pouke trebaju dobiti, trebaju.
Žive u snovima. beverly hills snovima.
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 07.10.2013. at 13:02
ama kako je to moguće ako to nisu djeca iz imućnijih obitelji?
možda lažu? ja sam za neku malu iz našeg kvarta recimo skužila da non stop laže o tome gdje je bila i kud će ići
mislim, nemoj se ljutiti, nisam neka stalkerica ali sam iz jedne tvoje teme zapamtila u kojem kvartu živiš, jer je to kvart u kojem sam odrasla, pa ako ti djeca tamo idu u školu onda fakat ne kužim kakvo se to društvo skupilo - ja znam sigurno desetak djece iz te škole i stvarno nitko od njih nije u takvom điru.
ne haluciniraš
jer su kod nas toliko velike ratlike od razreda do razreda, da je to nevjerojatno
pita se čovjek: kako je moguće?
dva su razreda u generaciji
jedan "markirani", drugi "nemarkirani"
jedan ambiciozan, drugi "truo"
ko da ih je netko pincetom odnekud izvlačio i sparivao
ma kuzim aj tebe, naravno da bih bilasokirana.
ali...
ali...
prvo, mislim da su te nase vrijednosti njima vazne, i da je super da ti to stalno ponavljas. i sigurna sam da dubinski primaju to sto im pricamo.
ali oni su sad u dobi (plus hormoni, sjecam se ja jos dobro kako je bilo kod nas pred koju godinu) kad ispituju, traze, propituju..itd
drugo, pokusj njena pitanja sagledati s druge strane.
ona pita zasto ne idete u inozemsvo? da li je to pitanje zlocin? da li je njena zelja zlocin? ne.
pa kad te pita, ti joj lijepo, iskreno odgovori: nemamo novaca, ili vremena, ili ne zelimo, ili sto god.
mozete nastaviti pricu, zasto bi ona zeljela putovati, gdje bi zeljela, itd... da ce te mozda za nesto godina, kada kriza prode moci, ili ce ona u svom zivotu ako to bude jako zeljela, mozda uspijeti, ili nesto slicno...itd
ili ako ti ne volis putovanja, reci joj to.
oprosti ali ja zaista ne mislim da jedno prosjecno 12.godisnje dijete mora shvatiti konzept krize, linica itd...
oni svoju solidarnost, empatiju, (ili nesolidarnost, neempatiju) izrazavaju u drugim kontekstima, u malim mjerilima svog bliskog okruzenja, u svakodnevnim situacijma koje cine njihov zivot.
ako meni recimo dijete ematicno prica o kolegi iz razreda koji ima raznih problema, na nacin da vidim da cijeni njegovo bice, da razumije njegove propleme i reflektira na jednom dubljem nivou, to mi je znak da dijete dozivljava i shvaca ljude i njihove sudbine. da je to dira, da je spremna pomoci, dijeliti..itd
u tim godinama ne ocekujem od njih da su to u stanju na nekom makro nivou, drzave, krize i slicno.
eto njen mobitel, ne moze razmijenjivati glazbu.
no, odgovor je jednostavan.
taj drugi mobitel je preskup za vas. (ili u financijskom, ili vrijednosnom smislu, svejedno)
ili da mislite da se taj novac moze bolje upotrebiti za nesto drugo,..ili vec neko trece logicno objasnjenej ja-porukpom.
i to je to.
onda mozete fokus prebaciti na to da ona zeli razmijenjivati glazbu, te razglabati o tome da li postoji nacin na koji to moze postici.
uz put se moze pripomenuti da izbor rijeci "sranje" nije bas nesto sto vi u kuci podrzavate.
ne bih sada htjela zvucati kako propovjednikili ne daj boze soliteljica pameti.
moje je iskustvo naprosto takvo, da kada roditelj promijeni paradigmu (i ne upotrebljavau tim situacijam opce mjesta tipa "znas koliko djece nema sto za jesti, koliko je roditelja bez posla, a ti se tu razmeces sa besramnim zeljama...", nego se koncentrira na specificne situacije) da su rezultati bolji.
jasno je da stvatko tu i tamo plane i izgubi zivce. to je i ljudski i pozeljno. no mislim da 80% tih rasprava mora proci u smirenom tonu. tada se mi i djeca mozemo i puno bolje razumijeti. i puno bolje jedni na druge utjecati.