ajme apri...
pa znam te, vec smo veteranke na forumu.
pa nisam mislila da ces ti svoju orku, ponizavati u onom smislu mojih sjecanja na djetinstvo (ne mogu sad to opisivati, ja nisam tako slobodna na webu )
tvoja recenica, ono u stilu - ma pokazat cu ja njoj! - mi je posluzila kao slagvort.

potpuno si me krivo shvatila. ja ni u ludilu ne mislim da bi roditelji trebali prelaziti preko svojih stavova i vrijednosti da bi dijete bili "isto" kao i druga djeca u razredu, niti da je ista ponizavajuce u tom sto si obucen s hreljica, ili nemas mobitel ili bilo sto.
mislim da uvijek treba snaziti dijete u tome da bude sto jest i u tome da se nosi sa zivotom na odgovoran i karakteran nacin. no isto tako razumijeti da ti porivi nisu, takvi jer nam je dijete odjednom poludjelo, pretvorilo se u neko povrsno, egocentricno celjade, koje vise ne prepoznajemo....vec normalan proces (kod nekog ovakav, kod drugog onakav, neki malo blazi, neki eksplozivni) sazrijevanja, odrastanja, trazenja odgovora.
i to bome traje,traje, traje...
meni je sada razumljivo zasto se ovakve i onakve zelje pojavljuju, te da to ne znaci da je dijete "lose", ako pita ili zeli ovo ili ono.

(i nasa curka je mobitel dobila kad smo mi procijenili da je to ok, druga djeca su koda nas pila i jela ono sto mi jedemo, dakle nema ni fante, ni cole, ni pringlsa...osim za rodendan (al sam malo zlica, pa im kupim dvije male boce cole , doduse to vise i nije tema, cura je sazrela i sama razumije da je ok da mi jedemo ovako, a drugi onako, a i samia nije ljubitelj ni cole, ni slicnog junka)

ovo mi je bas super tema, pogotovo za nas roditelje pubertetske i prepubertetske djece, te ja to prosirujem na dalje od ovog neninog problema.
tocno vas razumijem, prije par godina su moje misli o "mehanizmima" bile vrlo slicne. i ja sam otvarala teme, gdje da kupimo odjecu, dijete je 10, stvari za kupit su koma, facebook da ne...sasvim iskreno, pred jedno dvije i pol godine sam mislila da smo sve, ama bas sve, promasili u odgoju , vec sam pocela traziti neke juulove radionice za roditelja, bespomocno gledala dijete koje je dnevno pet puta lilo gorke suze, lupalo vratima, i ponavljalo kako mi nju nista ne razumijemo..itd..itd
no onda mi se (i uz njenu pomoc) na srecu, puno toga prosvijetlilo.

rjesenja su nam vrlo slicna (ja bih postupila kao nena - na tvom rodendanu nema novaca, na tude rodendane mozes pokloniti novce ako dijete hoce.)
no moja reagiranje, razumijevanje situacije, proces pracenja djeteta, komunikacija je kako da kazem evaulirala i to poprilicno. o tome u nastavku..