Pa je, ali to je njegov osobni trening. I on ga odrađuje svojim tempom, o tome se radi. Naravno da smo mi tu i da imamo svoj neizravni utjecaj, ali o tome je seni već napisala šta se ima napisat, ja sam samo htjela dat ilustraciju.
 |
|||
|
|
|||
Pa je, ali to je njegov osobni trening. I on ga odrađuje svojim tempom, o tome se radi. Naravno da smo mi tu i da imamo svoj neizravni utjecaj, ali o tome je seni već napisala šta se ima napisat, ja sam samo htjela dat ilustraciju.
ajme ajme ahahahaha pa ovo sam ja u tinejdžerskim godinamavertex prvotno napisa
Joj...nemate (neke) pojma o čemu pričate
Ma na silu ili ne na silu, nema smisla taj pristup "ja bi je obukla".
Gledam svog jadnog momka u kojem se već četvrtu godinu vodi unutarnji konflikt oko Biebera. Sviđa mu se taj Bieber, a ne bi mu se "smio" sviđati. Sviđa se curama, a muškima je peder, i peder ko ga sluša, pardon maj frenč. Pa je tajio da mu se sviđa. Pa je sebe uvjeravao da mu je odvratan i sipao uvrede na račun jadnog Justina. Pa je bio grub prema prijateljici koja je na njegovom rođendanu htjela puštat njegove pjesme (sad imam deja vu, negdje sam već ovo pisala, barem do ove kronološke točke). Pa je gledao film o njegovom životu, koji valjda nije bio baš lak, i suosjećao do daske. Pa priznao sebi da mu se pjevač sviđa, slušao ga doma, ali dobro pazio da to ne kaže javno. I konačno, nekidan, priznao javno. Rekao mi je: Ajme, sutra će bit pakal u školi...:D. Ali nije bilo pakla, bar zasad, vidjet ćemo za dalje.
Tako da, potpis pod seni, od početka do kraja. Teške su to i krajnje osjetljive godine. I stvarno pravo vrijeme da napustimo ideju "upravljanja" njima i lagano se prebacimo u ulogu promatrača, sugovornika na istoj razini (s nešto malo više iskustva) i podrške.
voljela sam blondie i michaela jacksona a morala sam se praviti da slušam pink floyd
ja sam našla super stvar...jedna teta u mojoj blizini radi one decoupage drvene kutijice...za 60kn je dobijem...a maltene se sjetim sad je trebam i čim je nazovem napravi mi , nakasnije za sutra sa motivom kakvim želim i imenom ofkorrs!
Tako da mi je to super personalizirani dar, ne moram ići nikud tražiti a nije skupo!
Eto, Mima, ti ga razumiješ!
hm...moja bi htjela lutke monster haj. rekla sam da nema sanse.
jer znam da nit gleda crtic, nit ista, al ih imaju svi u skoli i van skole, pa bi i ona.
i ne dam.
jer znam da je to samo zato jer imaju i drugi pa bi i ona.
mozda jednog dana ona bude slusala blondie i ne sramila se toga :D :p
ja niti na svadbama ne poklanjam novce - odnosno ako je netko blizak onda odnesem poklon i novce. Moja djeca nemaju puno familije i ne dobivaju novce. Ne bih dozvolila da traže novce za svoj rođendan. imaju dobre mobitele (iz jednog od gore navedenih razloga) nose second hand odjeću djece naših prijatelja i to baš vole, i isto tako njihovu odjeću prosljeđujemo dalje. I idemo na Hrelić i tamo kupujemo svašta, išli bi i više samo da je vremena.,Bili su u parizu i možda su im najdomljiviji tamo bili beskučnici- nisu prestajali o tome pričati.
A utjecaja druge djece ima - kod nas više kod mlađeg djeteta
Naravno da ne moraš dati sve što imaju drugi, ali iskreno, ne vidim u čemu je problem s time da dijete želi igračku kojom se igraju sva druga djeca. A ne vidim baš ni zašto je ne može dobit...
jer kosta puno previse para da bi postojala samo za "pokazivanje i kolekciju".
da me trazi nesto sto zaista zeli jer voli (iako ima tonu toga, poput LPS) i cime se zaista od srca igra, drukcije bi se postavila.
al samo zato jer imaju drugi, meni nije (prihvatljivi) argument.
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.10.2013. at 14:35
bome ni ja, vertex. rekla bih da se tu sad malo ide u krajnost.
hahaha, mima & michael!
ja sam ga obožavala s 11 i slušala i ljepila njegove slike i nisam imala pojma da pink floyd uopće postoji!
Jesam, i zbog salame, 1 x tjedno jedu salamu (čemu!?) a sokovi im stoje na dohvat ruke uz objašnjenje da neka djeca neće piti vodu, pa ajmo onda kvarit zdrave jabuke, tako je valjda bolješafran, jesi li stvarno htjela dignut upravu vrtića na noge zbog sokova?ja ne znam kako ćeš onda preživjet sve što tek dolazi...
a ovo drugo, to se bogami i ja evo pitam
jer onda bi joj i mobitel tako mogla dati.
trazila me je. kad sam je pitala sta ce joj, rekla je da moze pricati. jer imaju i drugi.
frendicina mama je rekla kako ona ima i ima neku tarifu i sad zove kad hoce.
ja sam joj rekla da u skoli i onako ne moze pricati, da u to doba niti ima koga zvati za pricu, a kad je doma, uvjek joj nazovem koga ona treba i dam joj. i da ima moj mob.
frendici sam dala svoj broj i rekla neka je zove na moj.
nije krajnost.
postoji razlika zbog cega nesto zeli.
i nije mi isto jer nesto zeli jer to ONA zeli i voli i zeli radi sebe ili zeli jer to netko drugi voli, pa eto, ona zeli imati nesto sto joj nije napeto radi nje same vec radi drugih.
izmedju ostalog, gdje povuci liniju s time?
uvijek ce izabrati novih 10 LPS za iste novce za monstericu.
i po tome znam koliko joj sta znaci.
LPS bi bile sto?
moje svake godine smisli nesto sto zeli za rodjendan i kaze to kad je pitaju sta bi zeljela. prosle godine je zeljele Lego friends, pocela se igrati nedavno s tim, a ove godine je zeljela Bretz. kad ce se igrati s njima pojma nemam.
zsto je to zeljela i od kud joj nisam niti pitala niti me zanima. samo sam joj rekla da ne moze traziti od ljudi da joj kupe tako nesto skupo, jer to nije bas nesto sto je jeftino. dobila je iste od ljudi koji bi joj i inace tako nesto kupili, samo bi prije dobila barbi (s kojom se isto ne igra), a sad je dobila bretz.
http://www.hasbro.com/littlestpetshop/loc_selector.cfm
ja kod svoje tocno znam zasto nesto zeli i koliko zaista to zeli. ne moram je cak niti pitati, sama mi kaze.
Ajme... moj mlađi je volio Bratz u jednom periodu. I Laru Croft (ima lutku). Prošlo ga je. Zapravo mislim da ga je prošlo. Da pitam bi li prodao Laru Croft, nisam baš sigurna da bi je lako prepustio...he he he...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.10.2013. at 14:50
edit: @ leonisa
Ako imaš dobar razlog da ne daš, ne daš. Ako je skupo - ok, skupo je.
Mobitel - ima li još koji razlog zašto joj ga ne želiš kupit? Jer ako se tvoji razlozi svode na to da ne smije dobit te stvari jer ih želi samo zato što ih drugi imaju - onda su ti bezveze razlozi, po mom mišljenju.
Mi smo svojima bili nabavili smartphone. Puno toga ne smiju što drugi smiju, ovdje sam htjela A. dat šansu, to je nekako stvarno predmet njihove generacije. Ali kad smo ga našli više puta kako čubi pored kafića i kladionica ne bi li se prištekao na njihov wi fi i gledao videa o minecraftu...shvatili samo da je za njegov ovisnički potencijal smartphone jako loš potez. I povukli smartphone i nabavili najobičnije mobitele sa dobrim performansama za slušanje muzike. I prihvatili, bez bunta, uz jedno pismo u kojem predlažu da im damo šansu jer će to biti jako dobro za naš odnos, naime, uvjerit ćemo se da možemo imat povjerenja u njih, hahaha :D.
Sad čitam - pa zapravo, ona i ne želi jako te lutke, nego to samo onako kaže? Pa to je druga stvar. Ali ako nešto stvarno želi da bi se poistovjetila s generacijom, to je ok razlog, po meni.
Posljednje uređivanje od vertex : 10.10.2013. at 14:51
ja se sjecam kad su te Bratz izasle ja u americi u ogromnom Toy R Us i stojim i gledam sta da kupim necakinji, a svi se vrte oko njih. meni ruzne, ali sta sad, ako je to IN onda i ja kao teta koja se vratila iz amerike stigla stim. djete me pogledalo i reklo ajme teta spajalica ovo je ruznooo. razocarna.
Kad smo već kod smartphones, zanimljiva stvar se dogodila u našoj školi - na vr smo razmatrali prijedlog da se školska mreža zaključa, ali ni osoblje škole ni mnogi roditelji baš nisu sretni s tim. Nisam inzistirala - istina je da je manje nasilnog ponašanja dok je tome tako. A minecraft se i kod nas igra samo vikendom, NAKON što se zadaće završe.
nema potrebe za mobitelom. razlog: drugi imaju, da bi pricali, meni je neprihvatljiv jer pricat moze uvijek s mog ili muzevog. a nije bas ni da prica.
ne zelim da joj ijedna stvar bude statusni simbol.
mislim da ima puno svojih kvaliteta i da ne treba bildati samopouzdanje ili ucvrscavati status sa stvarima. mislim da bi time cinila medvjedju uslugu.
da mi kaze JA to zelim, i nakon toga uslijedi "kako svi drugi mogu/imaju" nije mi isto kao i zelim jer to svi drugi mogu/imaju.
Drago mi je da si spomenula ovisnički potencijal. Taj se zaista razlikuje od djeteta do djeteta. Na žalost, moj sin ima poveliki ekrano-ovisnički potencijal
Apsolutno ovisi o djetetu. Moja je dobila tablet za rođendan, što mi se čini bolja opcija od smartphona, danima ga niti ne uključi, jedino kad joj se prijateljica pohvali na kojem je nivou nekakvog blesavog jajeta onda i ona malo igra.
S druge strane, ako si ti stava da je za njeno samopouzdanje nužno da nema mobitel i ako pridaješ previše važnosti stvarima koje se smatraju statusnim simbolima, dođeš do medvjeđe usluge iz drugog kuta. Eto, samo to sam htjela reći.
edit: opet leonisi...
Posljednje uređivanje od vertex : 10.10.2013. at 15:04
isto mislim.Ako imaš dobar razlog da ne daš, ne daš. Ako je skupo - ok, skupo je.
Mobitel - ima li još koji razlog zašto joj ga ne želiš kupit? Jer ako se tvoji razlozi svode na to da ne smije dobit te stvari jer ih želi samo zato što ih drugi imaju - onda su ti bezveze razlozi
mislim da je seni već to napisala, ali ja ću ponoviti: pa zar je grijeh željeti?
evo, sad vidim vertexin komentar da tvoja l. to niti ne želi, samo pita...
nije im grijeh željeti, a na nama je im objasnimo kako mi stojimo s time. onako iskreno, bez filozofiranja i moralnih prodika.
i da ne zaključujemo naprečac da žele nešto samo zato što ima pero i marko. do vraga, pa negdje moraju ta djeca vidjeti taj svoj predmet želje.
Za izraz "ovisnički potencijal" sam od tebe čula, tj. u mojim očima ti si mu autor :D. Meni je odlično legao na obiteljske prilike. I vidljivo je da je to baš potencijal, D. uopće nema taj problem. On se zapravo rado riješio svog mobitela, nije mu se na kraju sviđao ekran na touch. Pridružio se pismu samo solidarnosti radi :DDrago mi je da si spomenula ovisnički potencijal. Taj se zaista razlikuje od djeteta do djeteta. Na žalost, moj sin ima poveliki ekrano-ovisnički potencijal
ok, tu se slazem.
edit, odgovarala sam vertex.
AM, pa naravno da o svemu tome razgovaramo, nisam herr flick :D
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.10.2013. at 15:08
leo
znaš, ja sam se davno stiltala na tu temu.
moj sad ima 21, a kada je bio mali, mali, isto smo imali tako neke primjedbe na želje: ne plastično smeće od igračaka, ne glupo kinder jaje, ne.. bla, bla
jednom sam pošla negdje i usput ga pitam: jeli, bi ti ti nešto htio?
a on me pogleda onako milo i kaže: pa, znaš...
ali, moraš mi reći što, ne znam!
ma, znaš! one gluposti što vole djeca!
meni su bile gluposti, a on ih je žarko želio
<3
sve ja to kuzim i zato vodim fajt doma s muzem (njemu je sve to kinesko smece :D), jer on bi joj pola sobe pobacao i nikad joj vise nista ne kupio jer dobi dovoljno za rodjendan, a ja joj vidim onaj pogled u oku i tocno znam kad je neka zelja od srca.
jos cu se javit na temu da sam joj kupila monstericu :D
al ako to i bude bit ce jer sam vidjela taj pogled
Raznježio me, sunce malo (punoljetno na više kontinenata)ma, znaš! one gluposti što vole djeca!
Bilo bi lakse, pogtovo u ova krizna vremena, kada bi se ugledali na nase susjede. Naime, cini mi se da su ti veliki i skupi pokloni dio naseg folklora. Od frendova stranaca uvijek smo dobivali skromne poklone, max 10 eura. U Hrv, sjecam se frendice od koje je dobila (ne u doba snizenja) prekrasne Benetton hlace i majicu. Mi takvim poklonom nazalost nismo mogli tada uzvratiti.
Što se tiče djece, evo moja je došla kući i kaže, mama kupiš mi Bladera?
Ok, dijete, a što je to i zašto da ti kupim?
Slijedi objašnjenje što je to i na kraju: ali ne zato jer Petra ima nego zato jer JA to hoću!
Evo, mala kraljica manipulacije
Posljednje uređivanje od oka : 10.10.2013. at 15:40
možda je čitala forumŠto se tiče djece, evo moja je došla kući i kaže, mama kupiš mi Bladera?
Ok, dijete, a što je to i zašto da ti kupim?
Slijedi objašnjenje što je to i na kraju: ali ne zato jer Petra ima nego zato jer JA to hoću!
Evo, mala kraljica manipulacije
a kaj je to?
Joj nemoj molim te, to mi je bolna točka, ni Njemci nisu više što su bili, a tek ovdje drame sa tim rođendanima, ovo što slušam i gledam, jeza me hvata, to se glat po 500 eu i više slupa za jedan rođendan i to više nije fora pozivat doma, tj. ako pozivaš doma onda to mora biti nešto super duper jer dijete idući dan u školi svi komentiraju kako je bilo bezveze, a to je samo blaža verzija komentara, više ni mađioničar nije fora, to se ide u kuglane i pored restoran u sklopu kuglane sa čitavim meniem, pa ovo pa ono, a tek pokloni, ne zezeam se stvarno ono što gledamo oko sebe starije klince po školama, roditelji su već polu ludi, tako da ta famozna amerikanizacija nas sve polako papa, nije to samo do našeg hrvatskog folklora. Ja se osjećam ko posljednji mohinakac kad odlučno pričam da to tako kod nas neće ići, pa mi se smiju i kažu, aha, samo pričekaj malo, tako da, en znam više ni sama što reći i kako ću se posaviti kad dođe vrijeme za to.
Ali veliko ali, moram primjetiti da je tako samo izgleda u gradovima, na selima nema toga, prijatelj, kolega i još jedan poznanik žive na selu i toga tamo nema, tamo je to sve skromno, glavno da se djeca podruže, mame spreme nku torticu, malo sendviča i to je to, a ovo ovdje u gradu pa nea čovjek više riječi.
Ne nego mi se već obija o glavumožda je čitala forum
A samo smo imale razgovore da tuđe nije najnužnije najljepše i najbolje itd itd.
Njoj dovoljno da shvati koje je moje mišljenje i da se trudi biti korak prije mene da ja ne skužim,
eto ti medveđe usluge, neznam kako ću preživjeti pubertet ako nastavi baviti se mudrolijama.
Što se tiče rođendana, normalno je da je u manjim mjestima i manje ponude, ne možeš očekivati da će djecu roditelji voziti u neki gradić da se zabave u igraonicama, kao niti nije realno da gradska djeca izbjegavaju igraonice i sve što one nude. To je jednostavno tako.
Ne znam, ne bi baš rekla da je to jednostavno tako. Ako se svi prepustimo toj stihiji, onda se nemamo što niti žaliti niti čuditi. Ja samo znam da sigurno neću iskeširati hiljadarku eura za 2 rođendana godišnje, radije ću im plačati za tu lovu satove klavira i još jednog jezika, pa kome pravo kome krivo. Sigurno na uštrb rođendana i razno raznih marki neću štedjeti na edukaciji, pa makar me mrzili u pubertetu, a da sve to pokrivam nije stvar samo love, već i principa.
Šafran, nije mi se dalo dalje pisati, ali naravno, slažem se s tobom, ovo što si ti nabrojala mađioničari itd, nema šanse da bih to plačala, niti izdvajala velike količine novaca. Nisam mislila uopće da poržavam to, samo da je tako i teško da će biti drugačije.
Ma ne sve ok, to ja više u stvari samu sebe uvjeravam da ću ostat kod toga jer smiju mi se čovječe, kažu da sam nerealna i da ću tek vidjet kad klinci porastu, a ja se ne mislim savijati pred tim budalaštinama, a niti djecu učiti da se savijaju, znam da će biti teško, evo čitam ovdje, ali sve to skupa mi više nema smisla.
Mislim da je jako važno dopustiti sebi da rastemo s djecom... Tako da ove... ja hoću ili neću... I mislim da je utjecaj društva jak u tom teen ili predteen razdoblju i da to prođe. Nekako činilo bi mi se nezdravim da moj 12-godišnjak misli da je ljepše s prijateljima kartati nego igrati Minecraft... I jednako tako čini mi se izglednim da će to proći, kao što su prošli Gormiti. I da ne treba obraćati preveliku pozornost, aliniti dozvoliti dda to upravlja našim životima. I ako su roditelji jako osviješteni ( em socijalno, em ekološki) jedina moguća pobuna je biti napirlitana navijačica. Znam da bi mene puuuno više nerviralo da moj sluša narodnjake, nego da bude punker... I sa žaljenjem konstatiram, da su jako mali izgledi da moj sinak u pubertetu zabrije na punk... jer to ne bi bila nikakva pobuna....
joj, super postovi am, vertex, seni, casa...
ne i apri.
one koje su duže na forumu, u više navrata su imale priliku pročitati, al hbg, sori, došlo je vrijeme za ponavljanje moje traume iz djetinjstva.
svi u školi imaju superga tenisice sa onako širokim vezicama, mašnama. (ok, ne svi, naravno, al kul cure).
mama s kolegicom ide u trst.
ja i kćer od kolegice naručimo te tenisice. jedino to.
i, njih dvije, pametne, apri i leo
i kupe te. falše. s nekakvim šugavim vezicama. ni s od superge.
isss, razočaranja, nikad takvo, kad sam vidjela što mi je donijela.
i to još uz tu vašu priču, koje marke, ti bi marke, šta fali, iste su, marke u životu ništa ne znače, ne moraš biti kao svi truć blać truć, ko da kineski priča, ništa ne razumijem, kakve veze imaju tenisice koje želim sa mojim životom, mojim karakterom, budućnosti, o čemu ova
da je bar rekla, ne dam pare i gotovo. nee, nego te još uvjerava kako ja u stvari to ne želim i nemam pojma zašto želim i želim samo zato što svi imaju. đizs. i sad se nanerviram
ista priča je bila i kod mene, samo sam ja željela original starke. koje je to razočarenje bilo kad mi je mama donjela neke falše. taj osjećaj neću zaboraviti nikad. ono silno uzbuđenje očekujući staru da se vrati s puta i onda hladan tuš.
možda se zato danas u ovim godinama skoro ni ne izuvam iz starki. štaš, trauma do kraja života
a nemoš ništa drugo ni očekivati od žene koja je za beneton prvi put čula (ok, možda sam i čula, ali tad sam prvi put skužila što je to), sa 21 godinom, na nekom apsolventskom u španjolskoji, njih dvije, pametne, apri i leo
Ajd ne pretjeruj, ja sam nosila benetton majicu jos u svom 3-4 osnovne, a nisi bas sad toliko starija od mene.
A mrzila sam je jer je bila ona vunena koja pikaaa. I tad sam mislila majko moja koji shit od majice, a starija sestra joj sae divi
Ja pak nikad nisam bila takva, ustvari i dan danas mi je ono što masa ima meni nije privlačno.
Starke nisam nikad nosila jer mi nisu bile ugodne, adidas sam si kupila u sedmom - osmom, jedino kad sam podlegla masi bilo je nošenje Levis 501.
Meni je moja pernica bila lijepa, ne najljepša, ali meni posebna. Sebe samu sam uvjek doživljavala dovoljno posebnu da sam takva kakva sam, dok su se drugi trgali za fensi šmensi, ja sam bila u svojim oblacima
I eto mi danas kćeri kojoj njezino nikad nije dovoljno lijepo i dobro. Možda je razlog tome da ima previše i predobro pa joj je pa je i rezultat takav ili su ipak u pitanju geni po baki
Posljednje uređivanje od oka : 11.10.2013. at 07:47
ajme u što se pretvori tema o rođendanima
Moja trauma iz djetinjstva se veže uz odjeću.
Strina iz švicarske nam je stalno donosila rabljenu odjeću, a ono što je falilo morali smo izabrati iz dućana u kojem je mama radila.
Tako da su mi snovi bili ispunjeni levisicama i starkama. Najkice sam kupila prvi put s 18 , kad sam sama zaradila za njih( i onda ih ubrzo , greškom , oprala u perilici na 95).
Zato sam ( još onda ) odlučila da će moja djeca imati novu i modernu odjeću.
Još se toga držim , iako ,moram priznati, mom sinu je svejedno što oblači , može i vreću od krumpira što se njega tiče.
Kćer je već druga priča....
Postoji realna mogućnost da će njihova djeca opet nositi rabljeno jer nemaju traume koje imam ja.
majke mi, ne pretjerujem
pa hodala sam ja i po italijama i po njemačkama i austrijama i engleskama... ma svugdje
ali znaš kad nikad ne digneš pogled da vidiš ime firme
jer ti je to nešto najsporednije u životu
ono, ko što masa ljudi ne raspoznaje marke automobila, a pred nosom su nam svaki dan
ajde za utjehu vidis da nisi puno ni porpustila, mene je moja pikala, a ove danasnje se brzo razvuku, plava izgubi u tren boju
Posljednje uređivanje od spajalica : 11.10.2013. at 08:08
E, na ovima 501 sam i ja ispekla "Trst" školu i na prvom i jedinom paru shvatila da moja guz*ca nije za taj tip hlača. Roditelji me nisu uvjeravali, dali su mi novac da raspolažem s tom svotom za hlače kako želim (1. razred srednje). Tatina sestra mi je donijela željene hlače iz Trsta. Bile su mi očajno preširoke u struku, ništ nije valjalo... Nekako sam uspjela suziti što je trebalo (u ono vrijeme mi vještine za šivaćom mašinom nisu bile bogznakaj) i to loše, tako da se jedna nogavica cijelo vrijeme izvrtala, a druga je bila recimo ok. Nosila sam ih cijelu godinu, pregrizla jezik, ali nisam tu glupost ponovila nikad više.Ja pak nikad nisam bila takva, ustvari i dan danas mi je ono što masa ima meni nije privlačno.
Starke nisam nikad nosila jer mi nisu bile ugodne, adidas sam si kupila u sedmom - osmom, jedino kad sam podlegla masi bilo je nošenje Levis 501.
Meni je moja pernica bila lijepa, ne najljepša, ali meni posebna. Sebe samu sam uvjek doživljavala dovoljno posebnu da sam takva kakva sam, dok su se drugi trgali za fensi šmensi, ja sam bila u svojim oblacima
I eto mi danas kćeri kojoj njezino nikad nije dovoljno lijepo i dobro. Možda je razlog tome da ima previše i predobro pa joj je pa je i rezultat takav ili su ipak u pitanju geni po baki
Isto, pravilo u kući je bilo - ako nešto izgubiš, drugo ne dobiješ. Pa sam tako ostala bez jeans jakne na nekom plesnjaku (ukralo mi, nisam pazila), bez bicikla i slično. Nije to bilo u prvom redu iz pedagoških razloga, nego jednostavno nije bilo para za nadomještanje. Pa sam brzo silom prilika naučila paziti na stvari i pažljivo birati ono što se može kupiti.
Imam mušku djecu koja eto nekim čudom do svoje 13. i 14. godine nisu bila zahtjevna što se tiče garderobe. Jedini kriterij im je udobnost, pa često ispadne da dobivene isprane traperice više vole nego nove. Nikad im nismo solili pamet. Odijevali smo ih i s placa i iz običnog dućana i vrlo često iz h&m jer su djeci odgovarali njihovi krojevi, ali još mi se nije dogodilo da zahtijevaju neke marke. Dapače... Mlađi sin ima Fila originalne tenisice i neće ih nositi jer kaže da su mu neudobne (razumijem, imam Reebok trenutno i isto iskustvo, ufff, tvrde i neudobne). Našao si je neke gležnjače od brušene kože na provincijskom placu, za svoje novce (bilo je pred plaću, ja nisam imala, ali on ih je silno želio).
Da li će se što promijeniti s godinama, nemam pojma. Njima je odjeća samo to - krpe kojima pokrivaš tijelo i za koje je bitno da budu udobne. Eh, sad, smartphone je druga stvar - to žele, ne branim, ali ne podupirem iphone. Kao i za neke druge stvari, djeca od donacija članova obitelji skupljaju lovu i kupe ono što žele, ali bez pretjerivanja. Trenutno je u razmaranju kupovina tableta. Novac bi čak i imali (svoj, iz čarape), ali ja baš nisam oduševljena jer mislim da im to fakat ne treba kraj jednog smartphone-a, jednog običnog touch screen mobitela i dva laptopa. Previše je previše. Ali načeli su me ozbiljno s pričama da se tablet može koristiti i kao ebook reader. Tja, bumo vidli.
Slažem se, i mi smo bili po Sloveniji, Austriji i uvjek sam radije gledala neke dobre koturaljke ili u Njemačkoj sam kupila divan bicikl, a odjeća (ca, hm) cipele, samo udobne
Pa nisam niti ja znala da su mi majice iz benettona dok to u srednjoj školi nije postalo važno.
Ili Lacostice - tata mi je donio jednu sa nekog službenog puta, jer je valjda vidio da mu to kolege kupuju, a ja nisam znala da je to nešto extra sve dok se u školi nisu počeli prebrojavati krokodilčići.
Ali mi smo bili djeca samoupravnog socijalizma, željna svega, današnjoj djeci benetton valjda nije nešto posebno kad ga ima na svakom koraku.
Ja na mojim nećakinjama koje su već velike cure vidim da se jako maštovito i lijepo oblače, ali ne nose po sebi nikakve markice i reklame.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
