Rođendani na sve strane - kako izlazite na kraj?

[seni]

nisam procitala sto ste napisali, pa se mozda ponavljam.
najmanji problem i najlaksa opcija se je od mase izdvajati ili ne izdvajati odjecom.
prilicno jeftino rjesenje, ako me kuzite.

meni je stavrno potpuno svejedno da li ljudi oko mene nose hreljic, benneton ili chanell, dok sebe i druge u ljudskom smislu ne definiraju preko toga.
eto bivsi papa, je nosio pradu, marissa mayer obozava dizajnerske krpice, ali niti bivseg papu definiraju pradne cipele, niti ljudi mayer (niti ona sebe) (ceo yahoo) kodiraju preko oscar dela renta haljine.

socijalizacija djece i prepuberteljija i pubertetlija se odvija u njihovom mikrosvemiru. prilagodavanje grupi ili odvajanje od nje (prilagodavenje grupi, drustvenom kodeksu je evolucijska kategorija) se djelom odvija i preko vanjskih manifestacija, izgleda, ponasanja, govora, izbora skole, glazbe, knjiga, kazalista, nacina na koji se izrazavas..itd..itd
pa eto djeca nauce pristojno pozdravljati, izaci pocesljani i opranih ruku u svijet...ponasati se u grupi, cekati u redu i jos milijun sitnica i krupnica. i sasvim dobro oni kodiraju sve one znakove koje smo mi odrasli razvili da bi na neki nacin neverbalno izrazili svoj status, svoju grupaciju, svoje pripadanje nekoj skupini. (ovdje status ne mislim pejorativno)

potpuno je jasno da vrednovanje ljudi i sebe kroz to sto imas ili nosis, nije vrijednost kojoj tezimo.
medutim pridavanje takve paznje stvarima kao takvima, te misliti da ce to sto ce nam dijete s 10 godina uocavati koorelaciju (ako je uopce ima u tolikoj mjeri) izmedu ne podilazenju masi i grupi, u bitnim stvarima, ako grupa misli i djeluje, rasisticki, protiv zakona, samodestruktivno (droga, alkohol) je u mojim ocima prilicno naivno.

ta ce refleksija dolaziti polako, proces traje dugo, i treba ga u nekoj dobi dati djeci u ruke, a mi smo kao suvozaci sa dodatnim komandama. (vertex lijepo objasnila)
ja uopce ne razumijem, kako vi mislite da ce dijete to u dva dana razumijeti i usvojiti. cini mi se da od njih ocekujete brzinu koji oni naprosto ne mogu savladati.
a stupanj te refleksije te integritet i karakter koji zahtjevate od djece u toj, nemamo ni mi sami.
pa dajte im vremena.
i fokusirajte i naglasavajte ono sto je bitno, ono sto je dobro. i budite iskreni i prema njima i prema sebi.

cime se mi to silno izdvajamo iz mase?
isli smo do lampaduse u primili te nesretne izbjeglice nama doma?
bili smo sa sanaderom u NY-u, pa smo ga odmah prijavili uskoku?
osnovali smo novu partiju?
ponudili svijetu novi model razvoja bez konstantnog rasta?
kad nam muz/zena poklone nesto za npr. 20 godisnjicu braka, kazemo ne dragi/draga, uplatiti cemo taj novac gladnoj djeci u somaliji.
kad smo na nekoj sluzbenoj veceri, se lijepo nasmjesimo i uljudno nasam poslovnom partneru, ili nadredenom, kazemo da ja recimo njihova prezentacija bila cista katastrofa? (a bila je recimo)

dodemo na sluzbenu veceru bankovne koorporacije obuceni u gumene cizme, ispranu drvosjecnu kosulju, jer naravno mi smo tako individualni, te nikako ne radimo sto radi masa i ostali, a jelte gumene su cizme sigurno udobnije nego spicaste salonke. a posto je odjeca tako nevazna i bezvezna, sto nije svejedno u cemo cemo doci na veceru?
(i svejedno je u sadrzajnom smislu, ali smo mi nas svijet radi lakseg snalazenja, organiziranja, kodirali sa raznim meksim ili tvrdim kodeksima, kojih se manje vise drzimo, te ih rusimo kad postanu kontraproduktivni)

i sto vise mislim, ma skroz je cudnovato da mi svi tako zivimo u nekim manjim ili vecim stanovima, i kucama . ko i pero, ko i ana.
mislim da bi se super moglo zivjeti i u prikolici, pa imamo i krosnje drveca, i neke spilje u okolini, pa malo ovece kucice za pse nisu za baciti...

no znam, zabrijala sam...