Zašto radne bilježnice?

[abcdefgh]

Čemu to služi?

Već dugo vremena želim s nekime raspraviti o ovome pa koristim ovaj trenutak nesanice da otvorim temu. Zanima me roditeljska, a još više učiteljska, perspektiva u vezi "radnih knjiga", koje za ovu priliku ne moraju biti striktno vježbenice već i redovne knjige koje su koncipirane tako da se unutra nešto piše, reže, lijepi i sl. - čime knjiga postaje de facto nemoguća za koristiti sljedećoj generaciji.

Cijene školskih knjiga su astronomske, a trend je baš takav da se ide prema što više tih radnih knjiga, prema cjepkanju u više svezaka ono što može biti jedna knjiga, i prema onom teškom papiru umjesto običnog - što sve skupa dovodi do još viših cijena. Mene zanima zašto to prolazi? Je li obrazovni benefit zaista takav da opravdava razliku u cijeni?

Ja vidim kao razlog da je to možda *praktično*, u smislu imati sve zadatke na jednom mjestu, ali mi se i dalje čini kompletnim bacanjem novaca. Navest ću primjere.

Radna bilježnica iz povijesti - zašto se ta ista pitanja, samo bez crta, ne otisnu na 10x manje papira u redovnoj knjizi, pa da djeca odgovaraju u bilježnicu? Recimo posvetiti jednu stranicu nakon svake lekcije, a djeca da odgovaraju u bilježnicu?
Geografija - zašto učitelj ne bi imao file na računa s priručnim praznim kartama, pa da škola mora nabaviti 1 file koji se može koristiti stalno, pa onda samo isprintati, a učenike košta ravno 1 mala košuljica / fascikl za takve materijale? A za pitanja koja su opisnog tipa, vidi pod povijest - ista stvar.
Matematika - otkad se u knjige uopće piše? Uvijek smo imali jednu knjigu i jednu zbirku. Čije smo zadatke riješavali u bilježnicu, pa se zbirka naslijeđivala isto kao knjiga. Matematika mi je najnelogičniji predmet da išta bude "radno".
Jezik - OK, ovo je zeznutiji teritorij. Premda u teoriji profesor može raditi i svoje zadatke za nadopunjavanje i sl. pa samo printati iz nekog svog filea, ili se više zadataka može koncipirati tako da se mogu riješavati u bilježnicu.
Vidim da po novome postoje radne bilježnice iz književnosti?! Čemu tek to?
Fizika, kemija - vidi pod matematika i povijest, ovisno o tipu pitanja.

Dakle, ne kužim. U čemu je štos (osim u profitu)? Zašto "radne knjige" ne samo da opstaju, već šire svoje područje postojanja i zahvaćaju sve više predmeta - a istovremeno se svi žale na cijenu školskih udžbenika? Ne bi li bilo višestruko jeftinije da se odustane od radnih knjiga, eventualno malo prošire redovne s ubacivanjem tih istih zadataka, no da riješavanje ide u bilježnicu i da se skoro svi školski materijali mogu naslijeđivati? Koji je točno obrazovni benefit od radnih knjiga *a koji se ne može dobiti* ovakvom koncepcijom koja bi praktički prepolovila (ili barem pretrećila ) cijenu školskih knjiga?

Ili možda sam ja u krivu a praktičnost tih materijala *opravdava* razliku u cijeni? Kakva su vaša iskustva?

[čokolada]

Štos je isključivo u profitu, u čemu bi drugo bio? Gledam udžbenik, radnu b. i zbirku iz matematike, skroz isti zadaci, samo su brojevi drukčije posloženi.
Ponekad su te radne b. pomalo uvredljive za dječje glave (bar iz mog kuta gledanja) - još mi je prihvatljivo kad postoji pitanje i očekuje se da dijete smisli, oblikuje i napiše rečenicu-dvije kao odgovor, ali kad je RB sastavljena od hrpe izjavnih rečenica u koje treba umetnuti po jednu riječ, ili kad je postavljeno pitanje, a očekuje se odgovor od opet jedne riječi...
Naravno, u udžbeniku na kraju poglavlja postavljena su ta ista pitanja.

[ani4]

Nama je uciteljica rekla da radna sluzi kako bi oni doma ponovili malo gradivo rjesavajuci je za domacu zadacu.
Ali da im je zbirka ( iz matematike) potpuno nepotrebna. OK kors, morali smo je svejedno kupiti. Isto kao i udzbenik iz likovnog. I radnu iz likovnog. Koje je nisam kupila...

[maria71]

preadjem fiziku i nije mi jasno što tebi nije jasno glede radne bilježnice iz fizike ?

[Matilda]

Geografija - zašto učitelj ne bi imao file na računa s priručnim praznim kartama, pa da škola mora nabaviti 1 file koji se može koristiti stalno, pa onda samo isprintati, a učenike košta ravno 1 mala košuljica / fascikl za takve materijale? A za pitanja koja su opisnog tipa, vidi pod povijest - ista stvar.
Matematika - otkad se u knjige uopće piše? Uvijek smo imali jednu knjigu i jednu zbirku. Čije smo zadatke riješavali u bilježnicu, pa se zbirka naslijeđivala isto kao knjiga. Matematika mi je najnelogičniji predmet da išta bude "radno".
Jezik - OK, ovo je zeznutiji teritorij. Premda u teoriji profesor može raditi i svoje zadatke za nadopunjavanje i sl. pa samo printati iz nekog svog filea, ili se više zadataka može koncipirati tako da se mogu riješavati u bilježnicu.
Vidim da po novome postoje radne bilježnice iz književnosti?! Čemu tek to?
Fizika, kemija - vidi pod matematika i povijest, ovisno o tipu pitanja.

Misliš da je printanje jeftinije?
Treba uzeti u obzir da nisu sve škole u RH opremljene i imaju printere i fotokopirke za takav način rada.
Npr. moja fotokopirka je već dva tjedna pokvarena i neće se popraviti jer je rečeno da previše kopiramo. Ok, koliko para, toliko muzike.

Za radne udžbenike imaš pravo.
U matematiku (3.r.) piše se i udžbenik, i u zbirku i u radnu. Iako se matematika (i sl. predmeti) moraju vježbati, vježbati i imati puno primjera zadataka.

[piplica]

Mene isto jako ljute radni udžbenici,
čemu to kada imamo radne bilježnice?
Ne vidim tome nikakve svrhe osim što prazne naše, a pune nakladničke džepove, jer takvi se udžbenici ne mogu naslijediti, nego se svake godine mora kupiti novi...

[maggie34]

Mene isto jako ljute radni udžbenici,
čemu to kada imamo radne bilježnice?
Ne vidim tome nikakve svrhe osim što prazne naše, a pune nakladničke džepove, jer takvi se udžbenici ne mogu naslijediti, nego se svake godine mora kupiti novi...

mene radni udžbenici izluđuju!!
ja djeci, doduše, dopustim da koriste stari udžbenik (a uglavnom su to djeca slabijeg imovinskog statusa), ali u njemu mora biti sve izbrisano. no, gospoda tiskala udžbenike masnih stranica tako da je i to brisanje nemoguće (ispod ostaje trag).

a radna bilježnica je muss, meni je nastava neizvediva bez nje.
na stranu činjenica da bih i sama mogla sastaviti zadatke (ilustracije malo teže), pa printati/fotokopirati, ali onaj tko ne radi u školi vjerojatno ne zna da je 80% naših škola potpuno neopremljeno za suvremenu nastavu.
u mojoj školi nastavnici sami kupuju papir, za fotokopiranje imamo svak svoju šifru i limitirani smo mjesečno. da ne govorim da sami kupujemo i kredu, jer ove koje škola kupuje su nekakvo jeftino smeće i njima se ne može pisati po 50 godina starim školskim pločama.

printam i fotokopiram samo kada je u pitanju test.

[Mima]

Hm, tko bi plaćao printanje, škola? Ne zvuči baš realno.

Mislim da su radne bilježnice iz nekih predmeta opravdane - npr. matematika, fizika; u svakom slučaju bolje da imaju tiskane zadatke nego da moraju prepisivati sa ploče, posebno djeca u nižim razredima, iz drugih predmeta stvarno više služe za ponavljanje gradiva kod kuće. Pisanje po udžbenicima je u svakom slučaju glupost.

[Peterlin]

abcdefgh, kakav ti to imaš problem???? (Da pojasnim, čitam tvoje postove o školi i na drugim topicima, a nisam primijetila da imaš djecu školske dobi.)

Svi mi znamo da škola nije idealna, da bi sustav mogao biti i bolji itd, ali brate mili, ovo mi OPET miriši na generaliziranje.

Imam djecu u petom i šestom razredu. Radne bilježnice korisne su im za ponavljanje gradiva, naročito iz matematike, hrvatskog jezika (pravopis), neophodne iz stranih jezika i slično.

Vidim da su korisne i iz geografije i povijesti, pogotovo kad su u pitanju razne karte i slično, tj. kad dijete treba steći percepciju prostora.

Uostalom, ja ima 50 godina, a sjećam se da smo i mi imali radne bilježnice iz brojnih predmeta. Nije bilo dvadeset izdavača (e, TO mene smeta, ne radne bilježnice kao takve, nego nered u izdavaštvu - to je generator profita) nego samo jedan i moj brat je dosta godina kasnije sve udžbenike mogao koristiti moje, a radne bilježnice je dobio nove.

Što se tiče korištenja radnih bilježnica općenito, mojoj djeci to je dobrodošao materijal, pogotovo kad zapnu jer nisu pročitali lekciju, pa ih argumentirano vraćam da nauče propušteno (objektivno, i sami to polako uviđaju, a to i jest svrha - da dijete s vremenom nauči samo prepoznati kad je gradivo naučeno, a kad bi trebalo još raditi...)

[NanoiBeba]

Mene bi manje smetale da ih ostavljaju doma a na satu učitelji kažu što je iz njih za zadaću. Ovako, kada vidim koliko stvari nose u školu i koliko je to teško, stvarno si mislim tko je tu lud.

Peterlin, malo , ali samo malo sam mlađa od tebe i je ne pamtim nikakve radne bilježnice tijeko svog školovanja.

Čak se sjećam da mi je teka iz matematike (srednja śkola) bila glavna pomoć na faksu i to tehničkom.

Slažem se sa konstatacijom da je riječ o profitu

[maggie34]

Mene bi manje smetale da ih ostavljaju doma a na satu učitelji kažu što je iz njih za zadaću.

Nije sve baš tako crno-bijelo. Pa ne služi radna samo za zadaću.
Ja ponekad vježbam uz pomoć radne na satu, ponekad dajem zadaću iz knjige/časopisa.

Ako pišemo test ili ćemo raditi nešto gdje neće biti potrebna niti knjiga, niti rb, uvijek kažem djeci da je ostave doma.

Inače, ja s punih 40 sam radne koristila...Ne znam što se između mene i Peterlin dogodilo.

[Peterlin]

Mene bi manje smetale da ih ostavljaju doma a na satu učitelji kažu što je iz njih za zadaću. Ovako, kada vidim koliko stvari nose u školu i koliko je to teško, stvarno si mislim tko je tu lud.

Peterlin, malo , ali samo malo sam mlađa od tebe i je ne pamtim nikakve radne bilježnice tijeko svog školovanja.

Čak se sjećam da mi je teka iz matematike (srednja śkola) bila glavna pomoć na faksu i to tehničkom.

Slažem se sa konstatacijom da je riječ o profitu

Isto ovako... Bilježnice iz matematike (druga generacija Šuvara) bile su i meni glavna pomoć na faksu i to tehničkom, zamisli... (offt. ima tu dosta baba s tehničkih fakulteta... Ne znam zašto, ali zasmetalo me to što si ovdje to tako istaknula... sorry, možda je pretjerano)

U osnovnoj školi smo imali radne bilježnice. Nisu bile ovako lijepe u šarenim bojama kao danas, ali bilo ih je.

Radne bilježnice pripadaju u osnovnu školu. Mora da imaš amneziju iz tih godina... Ni ja se ne sjećam baš svega (jer su mi bile bitnije knjige iz glazbene) ali znam da je bilo tih radnih bilježnica, za hrvatski jezik sam sto posto sigurna. Iz srednjoškolskih godina sjećam se odličnih zbirki iz matematike i fizike. Nebitno...

I ne znam čemu se tako čudiš. I moj sin koji je u petom razredu na donjoj granici rasta isto nosi torbu svaki dan. I gablec u njoj jer ne želi ni primirisati u školsku blagovaonicu.

Uostalom, stvarno bi trebalo ovako kako je Ifigenija rekla -djeci dati pločicu i spužvicu i nek čuvaju kravu.

[Šuška]

A on topic - i ja mrzim radne udžbenike, ali bez radne bilježnice ne bih mogla raditi.

[maggie34]

Izračunah: moji udžbenik i rb (Project, EJ, 5. razred) zajedno teže 435 g.

[NanoiBeba]

Ja bih se opet
Vratila na težinu torbe koje djeca svakodnevno nose u školu. Kada bi netko napravio analizu zdravlja i držanja djece a sve zbog korištenja radnih bilježnica iz baš svakog predmeta. To je ono što me najviše muči. Uz trošak, naravno. Mislim da imaju previše kniga i gotovo.

[flopica]

Ja bih se opet
Vratila na težinu torbe koje djeca svakodnevno nose u školu. Kada bi netko napravio analizu zdravlja i držanja djece a sve zbog korištenja radnih bilježnica iz baš svakog predmeta. To je ono što me najviše muči. Uz trošak, naravno. Mislim da imaju previše kniga i gotovo.

potpisujem
ako je u redu da dijete u prvom osnovne ima samo iz hrvatskog 4 knjige uistinu nemam što reći

[Ifigenija]

Možemo im mi dati i pločice, kredu i spužvicu, to je najjeftinije, a i nije teško za nositi. Mogu i odijelo od lana, frulicu u ruke, pa prije škole pričuvati i kravu.

[NanoiBeba]

Kada vidim odnosno dignem torbu djeteta u 5 razredu, ifigenija, ovo mi nije nimalo duhovito.

Neću spominjati udžbenik iz glazbenog i likovnog. Dobro da i za njih nemamo radne bilježnice.

Baš me zanima koliko je skolioza učestala kod osnovnoškolaca. Ne znam jel netko napravio poveznicu.

[NanoiBeba]

Još je dobro dok su u boravku pa ne nose knjige doma do petka , ali ovo u petom razredu stvarno nije normalno. Ne mogu to riječima niti opisati.

[Šuška]

Kod nas klinci od 5. do 8. razreda imaju skoro sve u blok satu.
Tako u jednom danu imaju npr. po blok sat hrvatskog i matematike
i još recimo glazbeni i tjelesni.
I njihove torbe nisu preteške
(neki osmaši već polako glume studente pa nose samo jednu bilježnicu - svaštaru).
U nižim razredima su torbe same po sebi teške i
još većina klinaca nosi baš sve predmete
(uopće ne gledaju raspored).

[Peterlin]

Kod nas klinci od 5. do 8. razreda imaju skoro sve u blok satu.
Tako u jednom danu imaju npr. po blok sat hrvatskog i matematike
i još recimo glazbeni i tjelesni.
I njihove torbe nisu preteške
(neki osmaši već polako glume studente pa nose samo jednu bilježnicu - svaštaru).
U nižim razredima su torbe same po sebi teške i
još većina klinaca nosi baš sve predmete
(uopće ne gledaju raspored).

Istina je ovo, nisam obratila pažnju. Moji sutra imaju po 6 sati, ali nose 3 odnosno 4 predmeta. Podnošljivo.

[nine]

Mislim da je ipak bit svega profit... po meni je dosta udžbenik iz svakog predmeta u koji se ništa ne upisuje tako da ostaje sljedećim generacijama, pogotovo kad uz to imamo radnu bilježnicu koja se može spojiti s radnim zadacima.... po dvije knjige znaći dovoljno.
I po meni su skupe jer ne vidim po čemu jedna tanašna knjigica s hrpom slika košta 60kn, i još mi se 1. dan pokidala, odvojile se korice od ostatka, a da ne govorim o masnom papiru zbog kojeg mi je jedan crtež na listu preslikao 3 lista unaprijed ono oštampano, tako da kad mala crta, ispada kao da ima 3 crteža jedan preko drugog (a ne upire i koristi 2B olovku)..... znaći dogodine sve neupotrebljivo....
i još da sve to usporedim s radnim bilježnicama (za ponavljanje gradiva) koje su donacija za tal. manjine, cca 5€ po komadu, lijepe tvrde korice, a4 format, kvalitetni papir koji se teško pokida kad brišu... ma nebo-zemlja.... daleko od ploče i frulice... budimo realni

[maggie34]

Ne bih o teškim torbama, a ponajmanje o udžbeniku iz likovne. Kod nas se on ne kupuje.
Moja kolegica iz likovne skupi na početku godine 50 kn po djetetu i kupi sav materijal, mape ne nose doma. Moraju li dovršiti rad, dođu 7. sat.
U hrvatskom se točno znaju dani kada se radi jezik, a kada književnost.
Nije problem napraviti neki dogovor s djecom pa da i te torbe ne budu preteške.

Nikada mi se djeca nisu požalila da su im torbe teške...ne znam, oni očito drugačije gledaju na to od nas odraslih.
Skolioza može biti i posljedica dugotrajnog sjedenja, ne samo teških školskih torbi.

I što se profita tiče- ne može mene nitko na ovome svijetu natjerati da nešto koristim samo da bi on imao koristi od toga. Ja radne bilježnice koristim iz razloga što je to dobra stvar za djecu i njihovo usvajanje znanja.

[ježić]

Problem nisu radne biljeznice nego radni udžbenici. Ja sam jezičar i klincima odobravam da imaju posuđene knjige, ali moraju biti izbrisane. E sad, provlače li se knjige kroz 2 generacije, to još nekako funkcionira, ali sve više od toga je problem. S onih masnih papira se ionako teško briše, a iz iskustva znam da većina ima tendenciju samo napisati/spojiti/zaokružiti/precrtati ono što "vide" da je pisalo prije, bez previše razmišljanja, a time se gubi smisao rješavanja zadataka. Mi zato pokušavamo maksimalno iskoristiti bilježnicu. One zadatke koji su u knjizi pogledamo i prokomentiramo, a umjesto da pišu u knjige, prepisuju s ploče primjere koji su slični onima iz knjige. Nije ni to idealno rješenje, zahtjeva više vremena, ali barem moraju razmišljati o onome što rješavaju.
Nažalost, u sve više predmeta udžbenici su počeli sve više sličiti radnim bilježnicama. Nekad je udžbenik bio udžbenik, a radna - radna. No, kako bi onda izdavači zarađivali. O knjigama za predmete tipa likovni ili tjelesni neću ni govoriti.

Što se tiče težina torbi i blok satova, u redu je gdje može funkcionirati, za predmete koji imaju veću satnicu ili su, recimo, manje zahtjevni. Ali npr. za jezik ukoliko je 2 puta tjedno u rasporedu, blok sat nije baš dobro rješenje. Isto vrijedi i za neke druge predmete.

[NanoiBeba]

Naši nemaju puno blok satova i dolaze doma umorni od nošenja torbe. Žale se sva djeca iz razreda.
Što se tiče skolioze, pišem o tome jer nekoliko meni bliske djece ju ima i doktori, osim rasta za nju " okrivljuju" teške torbe.

Petrlin, sorry al nisam skužila što ti smeta. U srednjoj je matematika i profaćica bila toliko dobra da su mi zabilješke iz škole jako pomagale, jer dok sam. Ja studirala tada su knjige bile problem jer ih nije bilo.

Po ifigenijinom potpisu zaključila m da gleda sam iz pozicije svoje struke, baš me zanima hoće li sama tražiti pločicu i kredu kada ćke imati dva ili više školaraca.

I koliko kużim izbor količine potrebnih udžbenika nije u rukama pojedinog nastavnika, već tu ima više upliva sa strane

I još mi nešto upada u oči - na temi o ŠUPu su se svi roditelji složili kako su učitelji potplaćeni, a isti ti učitelji se sprdaju kada se spomene cijena udžbenika, radnih bilkežnica, zbirki, mapa, radnih listova i tko zna čega što je potrebno kupiti početkom svake školske godine.

[Šuška]

I koliko kużim izbor količine potrebnih udžbenika nije u rukama pojedinog nastavnika, već tu ima više upliva sa strane.

Kod nas nema upliva sa strane (za druge škole ne znam).
Nas 4 koji predajemo isti predmet lijepo sjednemo
i dogovorimo se po kojem udžbeniku je najbolje raditi.
Nitko nam ništa ne sugerira.

Onaj dio o sprdanju neću komentirati.

[NanoiBeba]

vidim da pišeš u jednini. Baš gledam popis naših knjigha za 5 razred. Iz hrvatskog imaju udžbenik, čitanku i dvije radne bilježnice, i još bilježnicu.
Iz svega drugog imaju udžbenik i radnu (plus naravno bilježnicu), osim iz likovnog i glazbenog, - tu uopće ne znam zašto moraju imati udžbenike iz tih predmeta.

A da ne velim da se i u neke udžbenike piše tako da drugo, treće, i svako slijedeće dijete ne može naslijediti ništa osim vjeronauka.

No očito je preveliki jaz između roditelja i učitelja, svatko priča o svom.

[Peterlin]

vidim da pišeš u jednini. Baš gledam popis naših knjigha za 5 razred. Iz hrvatskog imaju udžbenik, čitanku i dvije radne bilježnice, i još bilježnicu.
Iz svega drugog imaju udžbenik i radnu (plus naravno bilježnicu), osim iz likovnog i glazbenog, - tu uopće ne znam zašto moraju imati udžbenike iz tih predmeta.

A da ne velim da se i u neke udžbenike piše tako da drugo, treće, i svako slijedeće dijete ne može naslijediti ništa osim vjeronauka.

No očito je preveliki jaz između roditelja i učitelja, svatko priča o svom.

Tako imaju i naši u petom i šestom razredu. Iz hrvatskog jezika cijela hrpa knjiga + radna bilježnica + obična bilježnica koja mora biti A4 + bilježnica za sastavke isto A4 + bilježnica za lektiru, debela A4.Ali NIKADA se sve to ne nosi istovremeno. Zna se kad se radi književnost, kad lektira, kad se čitaju sastavci... Prof. kaže "idući put donesite čitanke" ili "radit ćemo pravopis, donesite udžbenik i rb". Osim toga, izgleda da imate i loš raspored kad nema blok satova. Naša djeca se sele svaki sat tj. svaki predmet, pa se gleda da im se to smanji na najmanju moguću mjeru - blok satovi + što više nastave u istoj prostoriji (štajaznam, petkom su samo jezici - hrvatski, engleski, njemački + tjelesni ili srz, tako da nema seljakanja i natezanja torbi).

Što se tiče nasljeđivanja knjiga, nije tako nepovoljno - za djecu u istoj školi odabrani udžbenici se smiju (ali ne moraju) mijenjati tek nakon 4 godine, dakle mogu se nasljeđivati. Ja za mlađeg sina nisam kupila ni jedan udžbenik. Sve ima od brata. Čak i iz matematike, iako koriste radni udžbenik. Profesorica nije dala da se u njega pišu domaće zadaće, nego su morali prepisivati zadatke u bilježnice. Obrisali smo ono što je stariji pisao u školi (nije toga bilo puno) i sve pet.

Iz likovne kulture prof. ne traži udžbenike, nego samo likovne mape. Ja bih se mogla žaliti na to što djeca nemaju ormariće, pa se npr. oprema za tjelesnu kulturu mora tegliti u školu 2x tjedno i cijeli dan po školi, ali znam da fizički nema mjesta, pa je to recimo objektivna okolnost.

Popiši sve te stvari na koje imaš primjedbe, pa pitaj svog predstavnika roditelja u Vijeću roditelja kad je sjednica (iako se može dogoditi da vam je jesenska već prošla) i neka to kaže ravnatelju/ici i ostalim članovima VIjeća. Možeš i otići na sjednicu - to je dozvoljeno, sjednice su otvorenog tipa, bar kod nas. (Roditelji koji nisu članovi ponekad dođu u zamjenu ili ako je nešto bitno dođu i kao podrška.) Možda se što uspije promijeniti, pogotovo ako i drugi roditelji te stvari smatraju problematičnima. Ako ne znaš tko vam je predstavnik, pitaj razrednika. MOžeš i razredniku reći prije nego se to iznese na vijeću. Moglo bi se dogoditi da se iznenadiš kako puno imaš istomišljenika, a to je način da se stvari promijene.

[Dijana]

Iz matematike (3r) imaju udžbenik, radnu bilježnicu i zbirku zadataka, između zadnje dvoje ja ne vidim nikakve razlike, prema tome moglo se
to po meni spojiti u jedan svezak. U udžbenik se isto piše, kao što je već rečeno na temi.
Ja se sjećam da smo iz matematike imali udžbenik i zbirku zadataka. Ne sjećam se da smo pisali u tu zbirku, već smo
zadatke prepisivali i rješenja pisali u bilježnice, tako da je to bilo "nasljedljivo". Većina knjiga jest bila "nasljedljiva",a danas
nije skoro ništa. Što reći, nego da nas je pregazio kapitalizam.

[josipal]

mi smo prebogata zemlja
poznam jednu prvoskolku u Norveskoj gdje nijedna crtica se ne pise nigdje jer za to imaju biljeznice (imaju dio nekakvih listica) i sve knjige su prenosive, dobiju se na pocetku godine besplatno, neke stare i nekoliko godina (ovisno koliko su djeca cuvala; ne placaju se osim ukoliko se bas uniste)
valjda zato oni imaju a mi nemamo

[Kosjenka]

Moj malac(1r) je nasljedio sve osim matematike s time da zbirku nosi doma i u njoj ima zadaću,a radnu ostavljaju u školi i tamo vježbaju.
Možda je ok za prvi, drugi razred da imaju radne zbirke ali zar od trećeg razreda ne bi trebali biti u stanju prepisati zadatak u bilježnicu?
Inače za ostale predmete mi je ok imati radnu bilježnicu, osim za vjeronauk, radna i udžbenik iz vjeronauka su mi totalno nepotrebni.

[josipal]

HJ prvi razred dvije radne biljeznice i dva udzbenika
u radnoj biljeznici za zadacu imamo pola reda znakova za upisati; e pa ta tri znaka koja upisu sigurno ce im dati neupitnu sigurnost pisanja...

matematika 3 komada: radna, zbirka, udzbenik
al nikakve ama bas nikakve razlike nema izmedju primjerice te tri matematicke knjige!!

[branka0112]

Ma ja ne bih baš rekla da nema razlike između udžbenika, RB i zbirke iz matematike. U zbirci su uvijek malo teži zadaci nego u radnoj i udžbeniku, u udžbeniku ih je samo par jer služi za obradu NJ, a u radnoj su prosječni zadaci za vježbu jer znamo da mat. treba puuuno vježbati

[NanoiBeba]

Zaboravila sam napisati da početkom svake školske godine tema bude količiina kniga ali kako se ništa ne mijenja, polako roditelji odustaju od iznošenja primjedbi.

[čokolada]

U školu sam krenula 1975. i sjećam se radnih bilježnica (hrvatski, priroda, povijest, zemljopis...), ali nikako iz svih predmeta, a udžbenici naravno nisu bili radni, kao ni zbirke zadataka. Nitko me ne može uvjeriti u pedagoške razloge pisanja po istima.
Danas se događaju apsurdne situacije da roditelji plaćaju i ispite znanja (testove) jer je tako škola odredila.
Moje dijete iz HJ i matematike ima po 4 komada knjiga+bilježnice (jer su iz matke još i nastavni listići).

[Peterlin]

U školu sam krenula 1975. i sjećam se radnih bilježnica (hrvatski, priroda, povijest, zemljopis...), ali nikako iz svih predmeta, a udžbenici naravno nisu bili radni, kao ni zbirke zadataka. Nitko me ne može uvjeriti u pedagoške razloge pisanja po istima.
Danas se događaju apsurdne situacije da roditelji plaćaju i ispite znanja (testove) jer je tako škola odredila.
Moje dijete iz HJ i matematike ima po 4 komada knjiga+bilježnice (jer su iz matke još i nastavni listići).

Nama je rečeno da se dodatni ispiti znanja mogu naručiti samo ako svi roditelji PRISTANU na to. Jest da nas se uvjerava da je to potrebno i korisno (znam ja odakle vjetar puše - obično se naručuju testovi koji imaju odobrenje Ministarstva, a na taj način se učitelji štite od napada roditelja kakve to testove sastavljaju - ima svega...).

Ali nitko te ne može natjerati da kupiš garnituru testova ako to ne želiš. Ne može. Za to treba roditeljski pristanak. Ako jedan roditelj ne želi, ništa od kupovine testova, iako se kod nas ljudi u većini slučajeva slože da se to kupi, jer smatraju da je to u interesu djece. Za većinu to i jest tako.

Offt. ja sam znala svojoj djeci kupiti ispite znanja od drugog izdavača, da doma vježbaju. Materijal se pokazao izuzetno korisnim (npr. pid, prva četiri razreda) i moja djeca su to voljela doma rješavati, ali to je samo moja odluka.

[Mima]

Točno, evo moja danas ima 4 predmeta a nosi 12 knjiga + bilježnice.

[NanoiBeba]

kod nas je na zadnjem vijeću roditelja baš bila ta tema o ormarićima za više razrede - ali meni je i dalje apsurdna količina potrebnih stvari za školu.

Moje drugo dijete je sada treći razred i kada sam odvajala knige vidjela sam da se čak i u knjigu iz glazbenog nešto upisivalo. I ako se to briše, tragovi ostaju. S time da mi djeca govore sa se koriste i različiti papiri i ima neki papir s kojega se jako teško briše, pa i oni ako pogriješe u školi, imaju s tim problema.

Sada teško reći, ali trebati će vidjeti na kraju školske godine koliko je ispunjenost radnih bilježnica i velikih teka koje moraju imati.

[lukab]

a iz čega bi trebali raditi glazbeni ako nemaju udžbenike? ne kužim... to je očito ona percepcija - ah, glazbeni, predmet na margini, tamo se samo pjeva... ako netko i ima takvu omalovažavajuću percepciju neka mi odgovori - iz čega bi klinci trebali pjevati ako ne iz udžbenika?
ne volim takvo omalovažavanje bilo kojeg predmeta a pogotovo svog i borim se s tom percepcijom u glavi i kod svojih učenika i bome i kod svojih kolega... ne smatram da predajem najvažniji predmet na svijetu ali bome ne dam pljuvati po svojem radu zato što "ah to je glazbeni..."
pokušavam usaditi u djecu osnove glazbene kulture, ponašanja i odnosa prema radu bilo koje vrste, ne dozvoljavati omalovažavanje bilo čijeg rada, a onda ti dođu roditelji i sve potkopaju rečenicom: ne kužim zašto bi uopće trebali imati udžbenik iz glazbenog?
e pa ljudi moji - glazbeni je predmet kao i svaki drugi, na njemu djeca uče slušati, tolerirati, percipirati, vježbaju koncentraciju i motoriku... vama možda izgleda kao cingulanje ali ne studiramo mi 4-5 godina da bi pjevušili s dječicom tak eto da nam prođe vrijeme... ako želite omalovažavati predmet onda ga prvo upoznajte, pročitajte zadatke i ciljeve glazbene nastave pa se možemo razgovarati...

a to da bi mogli ostavljat udžbenike iz glazbenog u školi - mogli bi, ionako im doma ne trebaju, zadaću (barem kod mene) nikada nemaju, jedino ne znam gdje bi ja strpala preko 600 udžbenika (koliko imam učenika) jer mi fizički ne stanu nigdje...
profa iz likovnog s kojom dijelim učionicu drži kod sebe njihove mape i toga ima preko dva zida u ormarima... a to je teže nosit nego udžbenik iz glazbenog...
i da - udžbenici su i kod nas većinom koncipirani kao radni što meni užasno ide na živce i ja ih tjeram da sve odgovore pišu u kajdanke a ne šaraju po knjizi...

uf, baš me ovo naljutilo...

[tanja_b]

a iz čega bi trebali raditi glazbeni ako nemaju udžbenike? ne kužim... to je očito ona percepcija - ah, glazbeni, predmet na margini, tamo se samo pjeva... ako netko i ima takvu omalovažavajuću percepciju neka mi odgovori - iz čega bi klinci trebali pjevati ako ne iz udžbenika?
ne volim takvo omalovažavanje bilo kojeg predmeta a pogotovo svog i borim se s tom percepcijom u glavi i kod svojih učenika i bome i kod svojih kolega... ne smatram da predajem najvažniji predmet na svijetu ali bome ne dam pljuvati po svojem radu zato što "ah to je glazbeni..."
pokušavam usaditi u djecu osnove glazbene kulture, ponašanja i odnosa prema radu bilo koje vrste, ne dozvoljavati omalovažavanje bilo čijeg rada, a onda ti dođu roditelji i sve potkopaju rečenicom: ne kužim zašto bi uopće trebali imati udžbenik iz glazbenog?
e pa ljudi moji - glazbeni je predmet kao i svaki drugi, na njemu djeca uče slušati, tolerirati, percipirati, vježbaju koncentraciju i motoriku... vama možda izgleda kao cingulanje ali ne studiramo mi 4-5 godina da bi pjevušili s dječicom tak eto da nam prođe vrijeme... ako želite omalovažavati predmet onda ga prvo upoznajte, pročitajte zadatke i ciljeve glazbene nastave pa se možemo razgovarati...

Evo, ja bih komentirala udžbenik iz glazbenog, s time da imamo samo dvogodišnje iskustvo. Ali taj udžbenik je mom sinu jedan od dražih Dakle, za svaku pohvalu je što udžbenik sadrži tekstove pjesama, nije predebeo ni pretežak. Nemam pojma kakvi su udžbenici za više razrede, pretpostavljam da su korisniji od ovih za niže (mi smo svojedobno imali itekako sadržaja za učenje iz glazbenog - od instrumenata, do glazbenih oblika).
Ali imam velike primjedbe na pripadajući CD (Školska knjiga). Prvo, iako je jako korisno imati pjesmice na CD-u, u našoj školi na kraju djeca uče te pjesmice pjevati s CD-a, a ne od učiteljice, što smatram velikim minusom (ja još pamtim svoju učiteljicu iz nižih razreda kako nam pjeva, učenje od žive osobe je nemjerljivo u usporedbi s aparatom). Drugo, dječji glasovi koji pjevaju te pjesmice su očajni, naročito dječak koji viče, ima mjestimice krive intonacije, a neke pjesmice imaju i greške u trajanju doba
S tim da naši minimalno koriste bilježnicu za glazbeni, gotovo im i ne treba. Ali to je tek 2. razred.

[lukab]

da, problem u nižim razredima je što učiteljice nisu sve glazbeno obrazovane i onda se kod većine to pjevanje svede na pjevanje uz CD... kod nekih se potrefi da učiteljica ima par razreda glazbene škole ili čak samo veliki interes za glazbu pa onda i nastava bude drugačija... ali to je nažalost teško za promijeniti... problem je u obrazovanju učitelja na pedagoškoj akademiji o čemu bi se mogla otvorit cijela nova tema...
u višim razredima (tj. od 4-tog nadalje) dođu predmetnom učitelju koji je obrazovan za to, a onda i CD postane drugačiji (nema više pjesmica iz knjige nego su slušni primjeri koji se obrađuju na satu) - ja sad pričam o profilovim udžbenicima jer po njima radim, ostali mi nisu nikad baš sjeli... ovi za više razrede barem...

[LIMA]

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

... problem je u obrazovanju učitelja na pedagoškoj akademiji o čemu bi se mogla otvorit cijela nova tema...

Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom . Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.


A nastava GK ima u mom slučaju i drugu stranu. Kod mene nije neobično da učenik ima zaključeno 3 iz glazbenog jer je GK za mene predmet kao i svaki drugi. Onda ih u 4. razredu preuzme nastavnik-stručnjak iz GK i svi imaju zaključeno 5. Meni to smeta jer u očima roditelja ja ispadnem oštrokondža. Kad ih pitam što rade na glazbenom ispada da više s njima radim ja - nestručnjak.

Da, netko je pitao, kada sam išla na prijemni osim testova provjeravali su nam sposobnosti iz likovnog, tjelesnog i glazbenog. Nisi smio niti iz jednog područja dobiti 0 bodova, dakle, kandidati koji nisu bili u stanju crtati, otpjevati pjesmu ili primjerice preskočiti kozlić bili su odmah eliminirani.


Natrag na temu: ja sam protiv radnih udžbenika ali za kvalitetne radne bilježnice.
Za matematiku ni meni nije jasno zašto toliko svezaka, ma nije baš da su zadatci nešto drugačiji, barem ne u ovima po kojima ja radim.
Ali mi tu nemamo pravo glasa, učitelje nitko ništa ne pita.
Mene još više ljuti to što se materijal iz MAT po kojem radim tiska već godinama i nitko se nije udostojio ispraviti more grešaka u njemu. Imam osjećaj da kada se udžbenik jednom odobri nitko se više na njega ne vraća.

Još nešto. Zadatci u radnim bilježnicama su mi jako loše sastavljeni, na najnižoj razini reproduktivnog znanja. Rijetko gdje ćete naći zadatke koji zahtijevaju malo više razmišljanja, povezivanja, proširenja znanja.
Pitanja su uglavnom na razini razumijevanja pročitanog (rečenica iz udžbenika preformulirana u pitanje).

[lukab]

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom . Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.

ja sam mislila na sustav obrazovanja koji smatra da se glazba može naučiti/priučiti u nekoliko kolegija na faksu, da je to dovoljno da svaka učiteljica ima dovoljno znanja da može kvalitetno pjevati/svirati/plesati i time svoju nastavu glazbenog učiniti stručnom... smatram da je glazba nešto s čim se rodiš, što ne možeš samo polagati na faksu jer je jedan od predmeta koji ti trebaju, da su učitelji prisiljeni u vrlo kratkom roku usvojiti znanje i vještine koje se usvajaju godinama...
ja ne omalovažavam struku, nimalo, samo smatram da je to teško, da je to nešto što bi trebali raditi oni koji usko to studiraju i time bi se riješio problem pjevanja uz CD-eve i sve što se ovdje navodilo kao loše i problematično u nastavi glazbenog (razrednoj)...
ne mislim ja da ste vi nesposobni naučiti svirati neki instrument da možete pratiti djecu dok pjevaju, naučiti pjevati pjesmice i ne znam što sve ne - samo smatram da bi bilo puno lakše i kvalitetnije (čast iznimkama) kada bi to radio profesor glazbene kulture
to je bila moja poanta

[Peterlin]

Evo, ja bih komentirala udžbenik iz glazbenog, s time da imamo samo dvogodišnje iskustvo. Ali taj udžbenik je mom sinu jedan od dražih Dakle, za svaku pohvalu je što udžbenik sadrži tekstove pjesama, nije predebeo ni pretežak. Nemam pojma kakvi su udžbenici za više razrede, pretpostavljam da su korisniji od ovih za niže (mi smo svojedobno imali itekako sadržaja za učenje iz glazbenog - od instrumenata, do glazbenih oblika).
Ali imam velike primjedbe na pripadajući CD (Školska knjiga). Prvo, iako je jako korisno imati pjesmice na CD-u, u našoj školi na kraju djeca uče te pjesmice pjevati s CD-a, a ne od učiteljice, što smatram velikim minusom (ja još pamtim svoju učiteljicu iz nižih razreda kako nam pjeva, učenje od žive osobe je nemjerljivo u usporedbi s aparatom). Drugo, dječji glasovi koji pjevaju te pjesmice su očajni, naročito dječak koji viče, ima mjestimice krive intonacije, a neke pjesmice imaju i greške u trajanju doba
S tim da naši minimalno koriste bilježnicu za glazbeni, gotovo im i ne treba. Ali to je tek 2. razred.

He he he, dobro ste prošli sa Školskom knjigom.... Da tek vidiš Alfine knjige za prvi i drugi razred - banane i jabuke umjesto nota....katastrofa! Od trećeg ili četvrtog razreda kreću normalni notni zapisi i sve je bolje. CD-i su također bolji (bar mi se čini) jer ima više klasike, a manje mačje derače (tak moj mlađi sin zove dječje pjesmice kvalitete kakvu si opisala... ufff...). Njima profesorica svira, što je za svaku pohvalu, ali to kreće tek od četvrtog razreda. U prva tri je stariji sin čuo pjevanje i tražilo se od njega da pjeva, ali mislim da su kod mlađega samo slušali cd-ove. Ocjenjivao se ritam i znanje teksta, što mi je ok jer ne mora nužno svako dijete imati sluha. Ocjenjivalo se i prepoznavanje djela (dosta toga slušaju i uče o vrstama djela), što mi se čini jako dobrim za opću kulturu, jer velikom broju djece to je gotovo jedina prilika da se sretnu s nekim klasičnim glazbenim djelom. Uče klinci kasnije i notne zapise, bar kod nas, ali čini mi se da to nije svuda tako... Čula sam od kolegice pred koju godinu da su njezine kćeri samo pjevale u osnovnoj školi na glazbenom, pa su se šokirale kad su u srednjoj otkrile note, a nisu pojma imale kak to ide. Ne kažem da treba učiti u detalje (tko želi, ide u glazbenu školu) ali da raspoznaju ključeve, dobe i pauze, to mi spada u razinu opće kulture i fakat ne vidim načina kako da se to obradi bez udžbenika.

[Riječanka]

lukab, potpuno te razumijem i slažem se s tobom (iako ne predajem glazbeni), po meni uopće nije upitno da je potreban i udžbenik iz glazbenog. ono što mi je uvijek smetalo je to podcjenjivanje određenih predmeta (uz tvoj i likovnog, tjelesnog...) i znam kako se moj tata ljutio što se od njega uvijek očekivalo da diže ocjene djeci da im popravi prosjek (likovni je predavao), jer to je ionako, tek tako, malo šarab-baram.
znam da postoji propisani (hm, predloženi?) maksimum težine školske torbe, a s obzirom na težinu djeteta (ne bi smjela prelaziti određeni postotak), ne sjećam se detalja ali kad sam tada izvagala torbu Mudraca ta je težina jaaaakooo puno prelazila predloženu.
radne bilježnice bi, po meni, trebale imati odvojive listiće i ne bi se nosilo sve, već samo određene stranice, po potrebi, u biti bi to bili radni listići.

[čokolada]

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

[lukab]

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

to bi bilo normalno da su nase skole opremljene normalno... ja imam srecu pa radim u skoli koja je jako dobro opremljena, ali veeeeeelika vecina nije... lakse torbe ce po mojem misljenju biti moguce kad:
- opremimo skole tako da nastavnici u ucionicama imaju komjutere i projektore, nastavne zadatke onda uopce nije problem napraviti
- opremimo skole tako da svaki ucenik ima svoj ormaric za stvari tako da knjige moze ostavljat u skoli

a do toga smo jos jedno 10 svjetlosnih godina daleko...

[Peterlin]

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

Tja, ja sam imala sreće da je učiteljica starijeg sina bila organizirana i jako se trudila (nije bez razloga bila učitelj mentor, sad je savjetnica ). Lijepo nam je žena odmah na prvom roditeljskom sastanku rekla "takva i takva stvar" i kod nje se nije naručivalo. Sve je radila sama, ali nam je napomenula da mnogi kolege naručuju testove Ministarstva iz spomenutih razloga. Uvjerih se da je u pravu već slijedeće godine kod mlađeg sina, sva sreća da sam prije doznala kako stvari idu...

Inače, i meni je bedasto da svi moraju imati isto, pogotovo ako u razredu imaš djecu s različitim potrebama (i mogućnostima). Neki učitelji se lijepo potrude krojiti testove po mjeri učenika čak i bez ikakvih papira, a drugima ni pet papira o obveznoj individualizaciji ne pomogne jer "svi moraju imati isto" .

[nahla]

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

naša učiteljica to i radi baš iz ovog razloga. mislim na testove. i baš je rekla , vama svaka čast al uvijek uspijete nabavit testove.
meni nisu glupe rb al me neopisivo nerviraju radne knjige, jer jednostavno to nema smisla.
neko je gore spomenuo o pitanjima ispod svake lekcije na koja djeca odgovaraju u bilježnicu. to je odličan ideja, sjećam se da smo mi tako imali

[čokolada]

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

Moje dijete ima nesreću učiti pjesmice iz Alfinog udžbenika na čijem se CD-u čuje samo nemušta siromašna pratnja sa syntha, a po "bananama" i "šljivama" treba shvatiti visinu i trajanje nota (što joj ionako ne pomaže jer je posvađana sa sluhom) te ih sama otpjevati. Pa mislim stvarno...da je bar cijela pjesma s tekstom na CD-u pa je dijete zapamti nakon 3 slušanja.
Najbolji dio mi je što udžbenik sadrži i neke popularne klasične skladbe kojih na CD-u uopće nema, samo se spominju u udžbeniku. Vjerojatno su ih nasnimili na poseban CD koji se uz metodički priručnik prodaje posebno za učitelje.
Sve je to igra i ušteda izdavača. Navodno bi udžbenici bili preskupi kad bi se plaćala izvođačka prava.

Na pedagoškoj akademiji postoji nastava klavira, doduše ne znam što s onim učiteljima koji nemaju sluha .