Ja sam pak u Petrovoj operirala miom, i nisam doživjela ovakve stvari, dapače.

Naime, kao 14-godišnja curica sam operirala bruh na Rebru, i tada sam grozno prošla: sestra me klistirala i brijala u predvorju WC-a kroz koji su prolazili ljudi, nakon operacije su me prali u sobi punoj ljudi uključujući mlade dečke na praksi, a kad bi vidjeli da se sramim rekli su mi da je ovo bolnica i da se tu ne smije sramiti - sve u svemu grozno, ponižavajuće iskustvo.

No, u Petrovoj, na odjelu na kojem sam bila je sve bilo drugačije, bili su vrlo diskretni i baš su pazili na privatnost.
Na kontrolnom pregledu nakon operacije mi je bio student, ali ga je doktor predstavio i pitao me za dopuštenje da me pregleda.

(generalno mislim da ponašanje osoblja u bolnici jako ovisi o stavu šefa tj. glavnog liječnika, a na ovom odjelu se vidjelo da je šef strah i trepet i da ga se sluša, a on je imao vrlo korektan odnos prema pacijenticama - ne pretjerano ljubazan, ali korektan.)