Privatnost u rađaonici

[Peterlin]

Sv. Duh. Nema vrata. Ono "nešto" ispred što dijeli bokseve od hodnika je ostakljeno pa tko voli nek izvoli. Boksevi su međusobno odvojeni fizički, ali čuješ rodilju u susjednom boksu kako diše, stenje, jauče...to me strašno deprimiralo, dosta mi je bilo i moga jada.

Ja sa Sv.duha imam samo pozitivna sjećanja... Na prvom porodu MM je bio u boksu sa mnom, dr. i babica su me povremeno obilazili, sve ok... Nije mi na pamet palo gledati okolo ima li još koga (pravi odmor u usporedbi s predrađaonom).

Drugi porod, na istom mjestu godinu dana kasnije - porodili su me iz cipela, bez brijanja i klistira, oko mene je bio cijeli čopor ljudi i baš me bilo briga za privatnost - bitno mi je bilo da s bebicom sve bude ok (i bilo je iako je uranio nekoliko tjedana).

Što se tiče urlanja sa strane, puno teže su mi pali dugim mjeseci ležanja i čuvanja trudnoće na ginekologiji - na preparu intravenozno, a ljeto i paklene vrućine, a ti svaki dan mjesecima slušaš žene kak urlaju u rađaoni... Čovječe, kakva privatnost??!!!... Otuširala bih se nasred gradskog trga samo da su mi dali (i jesu povremeno).