Privatnost u rađaonici

[linolina]

Zadarsko rodilište, nema privatnosti, nema vrata, samo zavjesa. Ali nije mi ni smetalo. na zadnjem porodu imala sam pravo gledalište-u boksu 4 ili 5 žena, što babice, što anesteziologinje, asistentice, praktikantice.. preko puta naslonjeni gledaju nekih 5,6 doktora i isčekuju onako uživljeno. baš mi je bilo super, uz njih sam se osjećala pozitivno i imala sam pravu podršku. nekome bi ta ista situacija možda bila priča za novine, o manjku privatosti. Ja nemam problema s tim. ne mogu se sjetiti kako je bilo na prošlim porodima. Mislim, jeli mi smetalo to što boks nema vrata ili nije. Ma ja imam puno povjerenja u doktore i sestre i uz nji hse dobro osjećam, tako da meni to nije ništa.

Mogla bih potpisati.
Ja se uopće ne sjećam kako je bilo po tom pitanju.
Dosta vlastitih reakcija me je iznenadilo kad sam došla na porod-uvijek mi je bilo glupo i bezobrazno zašto muža puste samo na izgon, no, u predrađaoni mi je bilo najbolje samoj, tu sam baš htjela mir i samoću, i dobila sam je.
Kad sam ušla u boks i kad su me polegli na leđa...sve je to bilo gotovo, adrenalin i željela sam što više ljudi oko sebe, pogotovo na izgonu-da sam mpgla zvati grupu studenata iz hodnika da navijaju i prenose stanje na terenu, mislim da bih puno bolje tiskala.
Moja babica nije rekla ni riječ, da ne govorim o nekom ohrabrenju i slično. MM je šutio, valjda se prepao, ma osjećala sam se ko neki tvornički stroj koji treba izbaciti proizvod...nekako, bezveze.