 |
|||
Da, imala sam privatnost. Rađaona je imala vrata koja su bila zatvorena.
Uvjeti za privatnost su postojali (rađaona je imala vrata), ali ih je osoblje držalo otvorenim.
Nisu postojali uvjeti za privatnost, nije bilo vrata , samo paravni i sl. .
Ne znam.
Vukovarsko- kao u Ilici
2009. bas u vrijeme preuređivanja bolnice
staklo je bilo prema hodniku, mutno samo u donjem djelu
u radjaoni 3 kreveta bez zavjesa/paravana
niz hodnik je bio jos jedan odjel, ali se ne sjecam koji (ugl svi su prolazili pokraj radjaone)
takodjer i majstori koji su non stop nesto nosili (u sjecanju su mi ostale knauf ploce)
joj, beti.
postoji li možda statistika prema kojoj npr. varaždin ima lošije ishode od sv. duha?
Osim što se ne mogu složiti da smo na porodu uvijek , stalno i sve rodilje/djeca u životnoj opasnosti pa ništa drugo pa niti privatnost nije bitna...htjela bih skrenuti pažnju na jednu stvar. Mislim na pravo na privatnost žene kao građaninina države, mislim na privatnost koja je zagarantiran zakonima.Beti3 prvotno napisa
Naravno da nekad kod neke žene postoji trenutak hitnoće kada se zbog spašavanja života mora zanemariti to pravo, ali to su vrlo rijetke iznimke- nikako pravilo kao što se čini. Porod je fiziologija , a ne patologija (pogotvo ne hitna patologija) . Isto tako u slučajevima npr. planiranih operacija koje nemaju veze sa gineklogijom, kod pacijenata koji se pripremaju na zahvate većinom se poštuju pravila privatnosti pa ne dobivaju klistir , katetere i sl. pred drugim pacijentima u sobi. Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.
Postoji jedan zgodan zakon , zove se Zakon o zaštiti prava pacijenata http://www.zakon.hr/z/255/Zakon-o-za...ava-pacijenata
Nije tako nov, donešen je 2004 godine...
ova dva članka odnose se direktno na pitanja privatnosti
Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dostupnosti. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata
Članak 4.
Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:
– osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića,
– osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,
– zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.
a ako se to pravo ne poštuje , postoje i mjere protiv ustanove:Pravo na privatnost
Članak 28.
Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.
V. KAZNENE ODREDBE
Članak 41.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:
1. uskrati pacijentu pravo na obaviještenost iz članka 8. ovoga Zakona,
2. uskrati pacijentu pravo na podatak o imenu te specijalizaciji osobe koja mu izravno pruža zdravstvenu zaštitu (članak 12.),
3. uskrati pacijentu pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka protivno članku 16. – 18. ovoga Zakona,
4. postupi suprotno odredbama članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,
5. obavlja znanstveno istraživanje nad pacijentom protivno odredbama članka 19. – 21. ovoga Zakona,
6. obavlja zahvat na ljudskom genomu protivno članku 22. ovoga Zakona,
7. uskrati uvid u medicinsku dokumentaciju protivno članku 23. i članku 24. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
8. povrijedi pravo na povjerljivost podataka iz članka 25. ovoga Zakona,
9. uskrati pacijentu pravo na održavanje osobnih kontakata ili povrijedi zabranu posjete određenoj osobi ili osobama (članak 26.),
10.uskrati pacijentu pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove protivno članku 27. ovoga Zakona,
11.uskrati pacijentu pravo na privatnost (članak 28.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u trgovačkom društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost.
Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 3., 4., 5. – 8. i 11. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i privatni zdravstveni radnik.
Evo , tako da se ima o čemu misliti.
Zadarsko rodiliste, privatnosti je bilo samo zato sto sam bila sama u radjaoni tu noc. Babice bi navracale tu i tamo.. saaama saaama. uzas
Da se razumijemo možda ti jesi imala privatnost silom prilika , ali su ti nisu poštovali druga prava iz gornjeg zakona (virni malo). Daleko od toga da netko želi da mu se "poštuje" privatnost slom prilika na način da mu se uskrate druga prava.Zadarsko rodiliste, privatnosti je bilo samo zato sto sam bila sama u radjaoni tu noc. Babice bi navracale tu i tamo.. saaama saaama. uzas
imamo mi jako puno zgodnih zakona koji se uopće ne poštuju, ovaj jako lijepo izgleda na papiru, ali bojim se da se u praksi jako malo ili nimalo ne primjenjuje.
žao mi je ako sam van teme, nisam rodila, ali sam imala iskustvo spontanog pobačaja i nikakve privatnosti, humanosti, a kamoli poštivanja moje privatnosti i dostojanstva nije bilo.
bojim se da pitanje privatnosti i poštovanja pacijentovog dostojanstva i prava seže u puno širi krug od poroda.
Slažem se. Ali ako postoji zakon , i ako postoji pravo ljudi ga prvo trebaju znati prepoznati i biti svijesni da postoji (pravo, a ne zakon). Onda korak br. dva trebaju početi tražiti to pravo ili se početi žaliti kada im se to pravo prekrši . Postoje institucije kojima se može žaliti naknadno, ona te institucije mogu stisnuti ustanove/pojedince koji krše pravo. To je jedini način. Tako se stvari mjenjaju (ponekad sporo i polako, ali se ipak mjenjaju). I slažem se apsolutno da to uključuje i puno šire područje/lokacije i trenutke u životu žene od same rađaonice ( rađaonicu sam upotrijebila samo da započnem temu, svakako su dobrodošla i druga iskustva).
Posljednje uređivanje od sirius : 06.10.2012. at 21:26
Pa zato sam i napisala SAMO zato sto sam bila jedina s trudovima tu noc.. da se mala strpila da dodje nasa doktorica u jutarnju smjenu bio bi scenarij kao i kod trine..
beti, mozda ne smeta tebi, mozda smeta drugima?
mene je uzasno pogodila scena iz sobe preko puta mene. dan danas imam vrlo jasnu sliku pred ocima. a ne bi trebala.
okrenimo malo to tvoje nesmetanje na drugi stranu
x, nazalost
Nigdje drugdje tako nešto ljudi neće smatrati normalnim. Zamislite muškarce kod urologa,
pa da bi oni dozvolili da im netko ulazi, a kamoli prolaznici da virkaju. Ili kod pregleda rektuma i sl.
Sve se to nama događa tijekom poroda, i to ne mislim na onu fazu kad je žena toliko u bolovima i u transu da stvarno ne brine tko hoda, prolazi, dolazi jer nije moguće da to radi i prati i da ju je tada briga.
No, prije toga, i kad dođe "k svijesti" vidi da tu nešto nije normalno.
Načelno nije normalno.
Ne situacija strke-zbrke kad se spašava život, nego taj generalni stav da to ama baš nikome nije bitno, da to što je osoblje naviklo svakodnevno gledati te prizore,
ne znači da je ženama ikad, al' ikad, generalno, bilo prirodno i normalno,
društveno i kulturološki prihvatljivo,
toliko izlaganje intime neznancima.
U samom startu ne staviti vrata, ili staviti staklena, ili nikad ne koristiti paravan, ni pokrivalo,
ili šetati, piti kavu, ćaskati, ispunjavati papire dok žena leži na stolu za preglede (osobno sam to doživljavala svakodnevno na Sv. Duhu na Odjelu za patologiju).
To meni nešto neugodno vuče na omalovažavanje i ponižavanje žena (svjesno ili prije nesvjesno), nešto mi naprosto neugodno smrducka u cijelom tom indiskretnom pristupu.
Mogla bih potpisati.
Ja se uopće ne sjećam kako je bilo po tom pitanju.
Dosta vlastitih reakcija me je iznenadilo kad sam došla na porod-uvijek mi je bilo glupo i bezobrazno zašto muža puste samo na izgon, no, u predrađaoni mi je bilo najbolje samoj, tu sam baš htjela mir i samoću, i dobila sam je.
Kad sam ušla u boks i kad su me polegli na leđa...sve je to bilo gotovo, adrenalin i željela sam što više ljudi oko sebe, pogotovo na izgonu-da sam mpgla zvati grupu studenata iz hodnika da navijaju i prenose stanje na terenu, mislim da bih puno bolje tiskala.
Moja babica nije rekla ni riječ, da ne govorim o nekom ohrabrenju i slično. MM je šutio, valjda se prepao, ma osjećala sam se ko neki tvornički stroj koji treba izbaciti proizvod...nekako, bezveze.
Posljednje uređivanje od linolina : 11.05.2013. at 00:33
vinogradska - da skratim nikakve privatnosti nije bilo. jedino paravan koji su navukli kad sam rodila, ali to nije nimalo pomoglo.
Varazdin - velika radjaona, sa zatvorenim vratima
po tom pitanju stvarno sve 5
mrak mi padne na oci kad citam kako to u nekim rodilistima izgleda
SV.Duh- predrađaona prije 13 godina:
ležimo nas pet žena, ni jedna nema trudove, samo ja. Luđačke.
Iz rađaone se čuju urlici. Žena viče, užasno viče kao da umire u najgorim mukama. To slušam dva sata.
U jednom trenu čujem doktora kako govori po hodniku- idemo porodit ovu. Nakon toga još ženinog urlanja, plač bebe, tišina. Mislim si- Bože hvala ti.
Kod mene se tri sestre i dva doktora redaju na meni. Svi bi mi gurnuli ruku dole.
Mene rasturaju trudovi. Bez pauze, užasno jaki, najjači. Ja ne urlam. Ne mogu. Čupam si kosu.
Do mene dolazi mlada trudnica i sa užasom bježi kad me vidjela kako izgledam.
Druga cimerica kuka kak je gladna, trećoj je dosadno, a ja bih ih najradije ubila sve do jedne. Idu mi na živce, smetaju.
...da skratim; kateter su mi stavljali pred cimericama, brijali me do daske pred cimericama, a kad su me s kolicima dovezli pred operacionu salu, potpuno gola sam se morala ustati- dva dečka su mi pomogla i ušla sam u salu kao na klanje. Golu su me polegli na stol i desnu ruku zavezali za neku letvu.
Kad su obavili carski opet su me ta dva dečka iznjeli kroz vrata na kolica. Obrazloženje je bilo da kolica ne mogu proći kroz vrata.
Kasnije na intenzivnoj nije bilo tople vode. Ležala sam krvava sa sasušenom krvi ispod noktiju.
Namolila sam sestru da me opere s hladnom vodom...
Ima li ovo ikakve veze s privatnošću i pravima pacijenta?
Istina, spasili su mi dijete, mene. Žive smo i zdrave. Ali, ovaj horor pamtit ću dok sam živa.
Tanci
Vinogradska - i da i ne.
Ono, nema zatvorenih vrata, ali nije mi se nitko prešetavao, nisam gledala ni slušala druge.
vinogradska prije tjedan dana - teta čistaćica je došla gledati moj izgon
Očito je teta čistačica i dalje oduševljena čudom poroda, i svako novo biće na svijetu joj uljepša dan. Da li je i tebi ona uljepšala, e to znaš ti. I, čestitam ti na bebi!
Tanči, ovo što se tebi dogodilo i nema veze s privatnošću, to je čisto srozavanje dostojanstva čovjeka. Ni u najcrnjim scenarijima ne bih mogla pomisliti da će se netko tako ponašati prema drugome. Između ostalog, da gola golcata moraš hodati. Nikad na nešto takvo, ma ni približno, nisam naišla u mojim čestim boravcima na ginekologiji i u rodilištu.
Nadam se da su proširili ta vrata. A jako se nadam da su i svoje ponašanje popravili.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 12.05.2013. at 22:34
Tanci, uzas, uzas!!! uzasno mi je zao
Beti, praksa u petrovoj bila je (nadam se da nije vise) da se cure u sobi u prizemlju skinu, obuku im onu zelenu spavacicu, koja je prozirna, papirnata i oblace je tako kao mantil, a kako imas trbuh, ne moze te cijelu pokriti. i onda ides do sale da u jednoj ruci drzis kateter kojeg su ti stavili u sobi prepunoj drugih zena, a u drugoj infuziju. sala je na katu. ti do lifta prolazis hodnike i cekaonice u kojim a su...ljudi. muskarci i zene.
skoro 4mj sam imala nocne more, ne od CR vec od puta do njega.
na kraju sam zahvaljivala bogu sto su ostali bez zelenih papirnatih odjevnih krpica i do sale sam dosla u svojoj spavacici. naravno, s kateterom u ruci.
gole smo prije sale. i tako gole lezimo i cekamo, dok prolazi ostalo osoblje kroz taj dio bolnice i dok konacno ne zavrsis u sali.
Ta sala je bila na kraju prostorije s boksovima. Ne znam da li su je preuredili kad su preuređivali rodilište prije par godina.
Eh da, još jedan detalj. Kad sam ušla u salu unutra su već bile dvije sestre instrumetarke i anesteziolog. Ljutili su se se što čekaju doktore jer im je javljeno da je jako hitno i da su beba i mama lošea ja sam tu i slušam ih.
Sestre su imale plastične pregače do poda doslovno kao u klaonici. radila sam davno u Zagrepčanki i tamo je bila klaonica i mesari su tako bili obučeni.
Jedina svjetla točka u tom trenutku je bio anesteziolog. On mi je pomogao da legnem i pokrio me zelenom plahtom. Još je i komentirao zaprepašteno: pa vi drhtite, pa vi imate trudove. Jake trudove, budem vam dao kisika, znate to je dobro za bebu. I stavio mi je masku. Malo poslije su me uspavali i dalje ne znam.
Taj doktor me i probudio i poslije obilazio na intenzivnoj. Jako često zbog mog tlaka. Njega sam i pitala za bebu jer nitko nije znao, ni što sam rodila, ni kako je beba.
Žao mi je što mu ne znam ime.
Dvojica ginekolga koji su me porodili su obavili svoje i gotovo. Došao me običi samo stariji i usput se ispričao jer je vikao na mene. Naime, u predrađaoni, kad više ni sami nisu znali kaj bi sa mnom jer tlak mi divlja, oni ga ne uspijevaju spustiti nikako, beba visoko, ja otvorena samo 4 prsta i gubim se jer satima imam luđačke trudove bez pauze, a porod ne napreduje...ja sam skužila da njih tri doktora viječaju kaj će sa mnom. Ja ih ne čujem i kažem sestri da želim znati, biti uključena u taj razgovor. Sestra neće, ne usudi se priči doktorima. Ja pristojno molim, zapomažem, da želim znati. Ignoriraju me, samo tu i tamo značajno pogledaju prema meni- kamenih lica. Što od strah, što od muke, viknula sam na sav glas da inzistiram da mi kažu što će sa mnom!!! U tom trenu je stariji doktor (namjerno ne pišem ime) bijesno domarširao do mene i viknuo- a ja inzistiram da dobijem veću plaću!!! I otišao, bez riječi o bebi, meni. A ja ne osjećam moju Reicu, ne miče se. Tako me bilo strah da joj se nije što dogodilo.
Odmah iza toga je došla sestra i kaže- da vas obrijem, ja njoj-zašto?- pa idete na carski??!!!
Eto, nije mi doktor to mogao reći, ali se zderao da hoće veću plaću. Poslije mi se na intenzivnoj ispričao za to.
Sestre su bile ok, ali su im uvijeti onda bili katastrofa. Intenzivna u prizemlju, bebe na drugom katu. Nemaju tople vode, ma užas.
Malu sam vidjela tek nakon dva dana i to zato jer sam gnjavila sestre ko uš.
Oko dojenja mi nitko nije pomagao. Hranili su malu s adaptiranim, iako sam ih preklinjala da ju ne hrane, već da mi ju donesu kad počne plakati. Lagali su da joj ne daju adaptirano, poslije se jedna sestra izlajala da ipak daju i da svaka beba kraj uzglavlja ima flašicu.
Preklinjala sam pedijatricu da me stavi u rooming in sobu. Nije htjela, stavila je ženu koja se rukama i nogama borila protiv toga. Molila sam da nas zamijeni jer ona neće, a ja hoću. Ništa.
Loše mi je bilo. Padala sam u zahodu, na hodniku. Kako? Pa sad vam je tlak dobar- čudili su se. A nije bio tlak krivac, već anemija. Previše sam krvi izgubila. Onda se napokon peti dan jedan dr u večernjoj viziti sjetio da mi provjeri krv i rezultat šokantan. Cijelu noć sam primala transfuziju.
I onda sam pukla. Peti dan sam pukla.
Plakala sam cijelo jutro i tražila otpust.
Svi s odjela su se sjatili oko mene i uvjeravali me da nije dobro da idem doma. Da me pere baby blues.
I nisam otišla. Izdržala sam još dva dana.
Eto, to je moje iskustvo sa slavnog Svetog Duha.
Užas.
O
Meni je bilo jako neugodno kada sam u trudnoći išla razgledati rodilište kada su me proveli kroz rađaonu i bez imalo ustezanja mi pokazivali otvorene boksove sa ženama koje rađaju, polugole i raširenih nogu. Bilo mi je neugodno zbog njih, jer su one morale trpjeti to da ih netko gleda kao u izlogu.
Inače, kako sam dio trudnoće vodila vani, i to u rodilištu u kojem je prirodan porod najnormalnija i uobičajena stvar, prilikom jednog pregleda babica me pitala dopuštam li da jedan student prisustvuje pregledu. A pregled nije bio ni vaginalni ni uzv, samo mi je rukama pipala trbuh! Dopustila sam. Onda me je pitala za dopuštenje može li mi i on tako ispipati trbuh dok mu ona objašnjava što je što. Naravno da sam dopustila.
Eto, to je ta kultura koju svi, vjerujem, želimo.
Moje iskustvo iz Petrove nije kao Leonisino.. Gore do sale išla sam normalno u svojoj spavaćici i tek tamo su me skinuli. Dok sam čekala na carski, ležala sam gola na krevetu, ali su me pokrili dekom. Jedino sam gola bila dok me anesteziolog pikao, bilo mi je hladno i malo neugodno, ali mislim da bi njemu smetalo da sam bila nečim pokrivena.
Tanci, prestrasno. Za ne povjerovat da tako sto postoji...
Ja sam oba puta rodila u boksu bez vrata, ali sam bila pokrivena cijelo vrijeme zelenom plahtom. Nisam se osjecala izlozeno zahvaljujuci plahti, jer je inace ispred boksa bilo dosta prometno. Druge rodilje i novorodjene bebe sam cula, ali ih nisam vidjela. Nije mi se nista posebno zamjerilo, mozda i zato jer sam oba puta izbjegla predradjaonu i rodila u roku 3-4 sata od ulaska u boks (radi se o SD).
Ne znam kako je sada na SD. Ja sam pisala moje iskustvo iz 2000. godine i u to vrijeme se rodilište u Vinogradskoj preuređivalo pa su sve rodilje koje spadaju tamo dolazile na Sveti Duh.
Gužva je bila očajna. Žene su ležale na pomočnim krevetima. Onim kojih se sjećam iz ratnog doba iz skloništa.
Šibensko rodilište-došla sam u noći kad su još 3 žene rađale. Lezala sam na ctg-u, vrata su bila širom otvorena, no bila je mrtva ura pa nitko nije prolazio. Onda su me smjestili u sobu gdje su ležale mame s bebama, ja u luđačkim trudovima, jedva dišem. Na hodniku isto ludilo, te tri žene šta su isto došle roditi, jedna puši u wc-u, jedna povraća. Ujutro su me odveli za stol, žena u boxu pokraj mene urliče, moj dragi ulazi, spustio glavu, čovjeku neugodno. Kod mene doktori, sestre,babice, vrata širom otvorena. Poslije kad su me šivali, svi se slobodno prošetavaju, čistačica čisti, priča samnom, doktor me šije i priča sa drugim doktorom o nekim nevažnim temama, neznam točno. Ono, luda kuća.
Ali, najgore mi je bilo kad sam kao trudnica ležala na patologiji trudnoće. Cimerica i ja u sobi, oko ponoći su doveli curu, mojih godina, da je imala spontani u 4.mjesecu trudnoće. MIslim da su joj dali nešto za trudove, a njena mama nam priča kako ionako nisu planirali to dijete??? I onda je došlo jutro, curu su odveli u ambulantu preko puta sobe, za nekih pola sata su se vratili, vozeći nju na krevetu, kako krevet nije mogao proći od drugih kreveta, sve su pomaknuli, zabarikadirali naše krevete da ne možemo nigdje i prebacili je na njen krevet. I onda su joj vikali da tiska, i na kraju se cura porodila, meni ispred očiju, mrtvo dijete, ležala je točno preko puta moga kreveta. Ja bih bila izašla da sam imala gdje, al su nas zagradili s tim krevetima, ma koma. SVe se dogodilo u sekundi, nisam se ni snašla, pokrila sam se plahtom preko glave da ne gledam to što se dešava. Žao mi cure, sigurno se grozno osjećala, tako bez privatnosti, a ja sam dan danas zgrožena tim činom. Užas!!!!!
Varaždin, prije 5 i pol godina. Skoro pa potpuna privatnost. Mene je recimo u tom trenutku smetala ljuznost doktora koji mi je malo došao raditi društvo. Znam hrpu žena kojima bi to bilo super. Ali meni nije. A društvena sam osoba, volim ljude i prilagodljiva sam. Ali za porod mi je trebao moj svijet i sve drugo ga je ometalo. I nekako mi nije lijepo kad žene koje nisu takve smatraju da smo mi razmažene ludače, koje ne znamo što je u porodu važno. Različite smo. Kod mene to nije bilo nešto na svijesnoj razini i bazi odluke - ono - ja zaslužujem privatnost. To je bilo biološki uvjetovano, moje tijelo je to tražilo.
Hvala na čestitkama!Očito je teta čistačica i dalje oduševljena čudom poroda, i svako novo biće na svijetu joj uljepša dan
Tanči, ovo što se tebi dogodilo i nema veze s privatnošću, to je čisto srozavanje dostojanstva čovjeka. Ni u najcrnjim scenarijima ne bih mogla pomisliti da će se netko tako ponašati prema drugome. Između ostalog, da gola golcata moraš hodati. Nikad na nešto takvo, ma ni približno, nisam naišla u mojim čestim boravcima na ginekologiji i u rodilištu.
Nadam se da su proširili ta vrata. A jako se nadam da su i svoje ponašanje popravili.
Bila sam u stanju takvom da me ne bi smetalo ni prisustvo samog Pape na mom porodu (iako ne znam što bi on radio na mom porodu
Uh, Tanči
Kad već pričamo o privatnosti, da li je još uvijek običaj da se prije vizite moraju skinuti gaće i s raširenim, izloženim međunožjem dočekati vizitu? I to u sobi sa još pet žena?
Na tome su inzistirali kad sam ja bila u rodilištu. Razlog je bio da doktori vide stanje reza i krvarenje.
Ja sam to odlučno odbila i svaki put dočekala vizitu uredno zapakirana i nitko me nije ni pogledao kao ni moje cimerice koje su poslušno čekale sa izloženim, izmrcvavljenim spolovilima.
Ali su se sestre jaaako uzrujavale oko toga kad netko nije poslušao i skinuo gaće. zapravo uzrujavale su se i kad su primjetile da netko ima gaće. Ne znam kako su zanmišljale da se nosi uložak bez gaća. Možda je zato i bilo stalno krvavih flekova po hodniku?
Joj, kad se ovog svega prisjećam nije ni čudo da imam samo jedno dijete.
je
jedan dan, kao i svaki drugi, je dosla sestra i vilkala: vizita, skidajte gace!
i sad, ok skinule, legle, pokrile se spavacicom...vizite nema i nema i nema. i moram se ustati, kad ono, poplava na podu.
uzimam papir, brisem, ulazi vizita, ne moze do mog kreveta od krvi...ma milina, ko u bajci <3
da, odvratno mi je to raditi na takav način. i dalje je tako, barem u vinogradskoj.
primalje, počevši od pripravnica su na dnu hijerarhije i itekeko dobiju po nosu ako ne pripreme sve rodilje na skidanje gačica. kužim ja da doktori žele uštedjeti svaku minutu vremena i da imaju puno drugog posla, ali i ovo mi je također u rubrici SREDNJI VIJEK.
prvi dan sam dočekala skinutih gaća i raširenih nogu dok mi sve kaplje i cijedi se po nogama, plahtama, spavaćici i po pol kreveta i tako čekam vizitu 20 min i još mi dijete plače jer hoće dojku (poslije čega mi nitko nije imao plahtu za promjenit i 3 dana sam ležala u sasušenoj krvi na posteljini u krevetu!!!) nakon tog dana sam se uredno skidala tek kad su ušli u sobu. moje dostojanstvo na prvom mjestu, zabolilo me više za njih i njihove protokole.
Tanci, kod nas su obavezne jednokratnr mrezaste gacice - one drze ulozak. I da, obavezno je docekati vizitu gol i raskrecen :rolleyes:.
Meni je bilo suludo sto bi dosla sestra prije vizite i upozorila nas da moramo imati cist ulozak i gacice, sto je neizvedivo prvih par dana poslije poroda. Uvijek bih vizitu docekala svjeze oprana, sa novim gacicama i uloskom, ali uzalud vam trud sviraci kada poplavim na putu od wc-a do kreveta.
ajme cure koje price, Tanci, fingertips, pa to je prestrasno
tretiraju nas gore nego stoku. ovo je ispod svakog ljudskog dostojanstva
Stvarno mi je neshvatljivo, ako ništa drugo, onda ta nesretna vrata na operacionoj sali kroz koja ne mogu da prođu kolica! Pa dobro koja je prostorija u bolnici gde očekuješ da pacijenti neće biti u stanju da uđu/ izađu na sopstvenim nogama, ček da razmislim
Za ono čemu je fingertips prisustvovala, nemam reči...
Da, tako je.
Ja nemam nikakvih problema s golotinjom. Ne sramim se svog tijela i ne skrivam se. Na plaži sam uglavnom bez grudnjaka (tamo gdje to mogu) i tako već godinama.
Ali nikako ne mogu prihvatiti golotinju na ginekološkim odjelima, osobito u rađaoni. Zašto? Zašto za Boga miloga žene moraju ležati, šetati gole?
Zašto žene koje krvare moraju gole, bez uloška satima čekati vizitu?
Zašto? Na taj način se može prehladiti, zaraditi infekciju. Ne vidim drugi "benefit".
nema benefita, to je cisto izivljavanje i smjestanje zena "na njihovo mjesto".
Kad sam ja bila na kiretaži poslije spontanog isto je čistačica bauljala po ambulanti. Doktor je radio svoje, a ona se pojavila od nekud i bulji i još nekaj komentira.Hvala na čestitkama!
Bila sam u stanju takvom da me ne bi smetalo ni prisustvo samog Pape na mom porodu (iako ne znam što bi on radio na mom porodu
Mene je užasno bolio zahvat i psihički sam bila loše zbog pobačaja i još mi je samo ona falila u tom trenutku da mi "soli"
Ali sam ja reagirala, rekla sam joj da ide van, da nema tu što tražiti. I otišla je.
Ali me još uvijek ljuti što doktor uopće nije reagirao pa se pitam jel´to njima normalno? Ta sprešetavanja osoblja koje nema što tu raditi? Jer čisto sumnjam da moraju čistiti ambulante dok su u njima pacijenti, odnosno za vrijeme zahvata??!!
Ovo sam doživjela opet na Svetom Duhu 93 ( jezuš, prošlo je 20 godina- fakat sam ostarila
ja sam u prvoj T bila hospitalizirana zbog "prenesenosti", isla na indukciju u cetvrtak, pa nije uspjela, pa su se dogovorili "pustiti me" do ponedeljka. za to vrijeme sam bila smjestena u sobi preko puta radjaona. kad bi zena rodila, svatko tko je prosao tim hodnikom je vidio raskreceno, kak si ono Tanci napisala, izmrcvareno spolovilo iz kojeg jos visi pupcana vrpca. to mi je bilo nesto prestrasno. onda sam kasnije razmisljala hoce li drugi gledati i moju, kao sto sam ja vidjela tudju. sigurno sam ih vidjela jos barem 10ak.
ja uopce nemam rijeci da opisem gadenje koje osjecam prema tom sustavu. ponekad mi se cini da zene idu u logor, a ne u rodiliste.
mikka, mene ti to podsjeća na onu scenu iz Schindlerove liste kad potrpaju žene, potpuno gole u "kupaonu" a one znaju, čule su da se u tim "kupaonicama" događa nešto strašno i sad one prestravljene čekaju. Gole, obrijanih glava, stišću se i grle međusobno od straha i neizvjesnosti...hoće li poteći voda ili smrtonosni plin? Strašno.
Dostojanstvo im je zgaženo.
Za one koji ne znaju, pišem o sceni iz logora Auschwitz iz filma Schindlerova lista koji obrađuje temu holokausta.
Joj, kaj ne misliš da malo pretjeruješ??
Da, strašno Tanči...Kad sam ja bila na kiretaži poslije spontanog isto je čistačica bauljala po ambulanti. Doktor je radio svoje, a ona se pojavila od nekud i bulji i još nekaj komentira.
Mene je užasno bolio zahvat i psihički sam bila loše zbog pobačaja i još mi je samo ona falila u tom trenutku da mi "soli"
Ali sam ja reagirala, rekla sam joj da ide van, da nema tu što tražiti. I otišla je.
Ali me još uvijek ljuti što doktor uopće nije reagirao pa se pitam jel´to njima normalno? Ta sprešetavanja osoblja koje nema što tu raditi? Jer čisto sumnjam da moraju čistiti ambulante dok su u njima pacijenti, odnosno za vrijeme zahvata??!!
Ovo sam doživjela opet na Svetom Duhu 93 ( jezuš, prošlo je 20 godina- fakat sam ostarila
Mene u ovakvim situacijama jako zanima - a gdje su im sad ti svi protokoli i zabrane za ovo, nemogućnost za ovo, ali sve to vrijedi samo za rodilje, nihove bebe i obitelj, oni i dalje mogu raditi i ponašati se "spontano".
Ne, ne pretjerujem.
Ako moramo biti gole, a ne znamo zašto. Ako moramo satima ležati gole s raširenim nogama i izloženim međunožjem svima uključujući i čistačicama, a ne znamo zašto.
Ako moramo hodati gole, čekati gole, a ne znamo zašto.
Ako nam rade koješta, a da ne pitaju i čak se ljute kad ih pitamo, a ne znamo zašto....niti ćemo ikad saznati
Zar to nije srozavanje ženinog dostojanstva poput ovog logorašicama iz filma?
Ja znam da može biti drugačije i znam da nije u svim rodilištima isto i znam da nemaju sve žene horor iskustva s poroda, ali ovdje ne pričamo o tome već baš o suprotnim iskustvima- povrede privatnosti u porodu.
Ma kakvi protokoli?
Čitam neki dan u mislim Jutarnjem kako su u Petrovoj jednoj bebi skoro otkinuli uho i kako su to zataškavali. Maltene je ispalo na kraju da je mama kriva, uvjeravali su je da je rodila bolesnu bebu...a mama je čula na hodniku sestre kako komentiraju da je beba ispla doktoru iz ruku i dok ju je ovaj lovio po zraku, zgrabio ju je za uho i skoro ga otkinuo. Tek na sudu kad su bili stjerani u kut su priznali krivicu, ali ne žele isplatiti više od 18 000kn jer po njihovom tako malena beba nije mogla pretrpiti veliku bol???!!!
Ja nisam imala takva grozna iskustva, pa sam se svejedno osjecala u nekim trenucima ponizeno i kao komad mesa. Mogu tek misliti kako je bilo vama
Uhvatile se tih cistacica ko pijan plota. Shvatite, one rade tamo, a svako malo se netko porađa. A da ne ociste onda bi na ovom postu pisalo nesto u stilu-ajme , fuj, bljak, krvav boks. Ta vas cistacica ne dozivljava kao sexualno bice niti nekakav objekt, tamo je je mora napraviti svoj posao.
Procitala sam negdje prije prestrasan post u stilu nisam imala privatnost bla, bla, bla(u stilu sve treba tuzit), al su me na kraju spasili kao i moju bebu.Molim!!!!Zar netko u ozbiljnoj situaciji ugrozenosti misli na svoju privatnost??
I da me ne bi krivo shvatile, neki postovi zaista stoje( kad su ispunjeni svi uvjeti za privatnost, a ona se ne postuje), iako rijec privatno u bolnici ima dr znacenje nego doma.
Su1, o čemu ti pričaš?! Što čistačica ima raditi u boksu za vrijeme izgona?! Posao joj je da očisti boks nakon što žena rodi i prebace je u sobu ili gdje god, a ne da bulji ženi u međunožje u trenutku izgona. To što sve mora biti čisto i pripremljeno za sljedeću rodilju ne znači da čistačice ili bilo tko drugi kome tamo nije mjesto imaju pravo paradirati po rađaoni dok je u njoj žena u porodu! Kakve veze i sa čime ima doživljava li te ona kao seksualno biće ili objekt?! Što ti to uopće znači?? Boli me dupe kako me doživljava - jedino što žene traže i što bi se trebalo podrazumijevati pod normalno je da nas se doživljava kao osobe koje imaju pravo na intimu, privatnost i očuvanje dostojanstva, što se nikako ne poštuje ukoliko se dozvoljava da nam pola bolnice, druge rodilje i njihovi muževi, pa i čistačice pod normalno vire u gaće! Grozota!
I kakve to veze ima s činjenicom da su npr. spasili rodilju i bebu? Što sad to znači? Da mogu s nama raditi što hoće jer nas mogu spasiti ukoliko dođe do komplikacija?! Ma hajde, molim te...
Sigurna sam da bi svo osoblje drugačije shvaćalo osnovu privatnosti kada bi sve sobe u kojima se rađa imale vrata i kada bi bio običaj da se kuca na njih kao da se ulazi u nečiji dom. Ne bi li tako nešto trebala biti normala? Soba sa vratima i poštovanje privatnosti na ulazu u nju?
izgleda da ovo "spasili su mamu i bebu" ili "sve je bilo u redu na kraju s mamom i bebom" opravdava jako puno toga što ne bi trebalo opravdavati. jako teška rečenica.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
