Šibensko rodilište-došla sam u noći kad su još 3 žene rađale. Lezala sam na ctg-u, vrata su bila širom otvorena, no bila je mrtva ura pa nitko nije prolazio. Onda su me smjestili u sobu gdje su ležale mame s bebama, ja u luđačkim trudovima, jedva dišem. Na hodniku isto ludilo, te tri žene šta su isto došle roditi, jedna puši u wc-u, jedna povraća. Ujutro su me odveli za stol, žena u boxu pokraj mene urliče, moj dragi ulazi, spustio glavu, čovjeku neugodno. Kod mene doktori, sestre,babice, vrata širom otvorena. Poslije kad su me šivali, svi se slobodno prošetavaju, čistačica čisti, priča samnom, doktor me šije i priča sa drugim doktorom o nekim nevažnim temama, neznam točno. Ono, luda kuća.
Ali, najgore mi je bilo kad sam kao trudnica ležala na patologiji trudnoće. Cimerica i ja u sobi, oko ponoći su doveli curu, mojih godina, da je imala spontani u 4.mjesecu trudnoće. MIslim da su joj dali nešto za trudove, a njena mama nam priča kako ionako nisu planirali to dijete??? I onda je došlo jutro, curu su odveli u ambulantu preko puta sobe, za nekih pola sata su se vratili, vozeći nju na krevetu, kako krevet nije mogao proći od drugih kreveta, sve su pomaknuli, zabarikadirali naše krevete da ne možemo nigdje i prebacili je na njen krevet. I onda su joj vikali da tiska, i na kraju se cura porodila, meni ispred očiju, mrtvo dijete, ležala je točno preko puta moga kreveta. Ja bih bila izašla da sam imala gdje, al su nas zagradili s tim krevetima, ma koma. SVe se dogodilo u sekundi, nisam se ni snašla, pokrila sam se plahtom preko glave da ne gledam to što se dešava. Žao mi cure, sigurno se grozno osjećala, tako bez privatnosti, a ja sam dan danas zgrožena tim činom. Užas!!!!!