Da, imala sam privatnost. Rađaona je imala vrata koja su bila zatvorena.
Uvjeti za privatnost su postojali (rađaona je imala vrata), ali ih je osoblje držalo otvorenim.
Nisu postojali uvjeti za privatnost, nije bilo vrata , samo paravni i sl. .
Ne znam.
Potpisujem.
I pitam se priušte li to liječnici i na drugim odjelima, osim na ginekologiji, pacijentima takvo nešto.
Nisam baš bila po bolnicama, osim na operaciji krajnika, ali ne pamtim da bi i kod liječnice opće prakse netko samo tako uletio u ordinaciju. A obučena sam i sjedim.
Ne kužim zašto, zaista ne kužim, tamo gdje su žene najizloženije, ne znam gdje bi drugdje bile, ponašaju se ko da su krpene lutke. Čudo mi je vidjeti i kad one lutke u izlogu kratko vrijeme ostave gole (dok ih ne obuku),
a to je njima najnormalnije, žive žene
izložiti pogledima prolaznika.
Rijeka. Svaka žena je u svom boksu. Boksovi povezani vratima koja su bila otvorena. Vrata prema hodniku zatvorena.
Nismo se mogle vidjeti ali smo se dobro čule
Cimerica mi je rekla da me čula kad sam rađala, a ja : " i, kako sam zvučala?" ona : "pa dobro"![]()
Sve bi bilo puno bolje kad bi ljudi polazili od samih sebe i stavljali se u tuđe pozicije, općenito. Ne bi bila garancija za uspjeh, ali vjerujem da bi pomoglo.
Ne moraš biti žena da bi znao što znači privatnost na porodu, lako si i muškarci mogu dočarati sve te grozne osjećaje koji bi ih preplavili da im netko bulji u međunožje. Ma ne mora uopće međunožje biti u pitanju, ni kod zubara ne bih voljela da mi netko gleda u otvorena usta. Zapravo sam to jednom i doživjela na oralnoj u Dubravi: nitko me nije pitao želim li hrpu studenata oko sebe i stvarno mi je bilo jako neugodno. A samo su usta bila u pitanju!!!
Užasno je tužno čitati sva ova ružna iskustva. Baš ostavljaju osjećaj jada i bespomoćnosti. Pretužno.
A gle,uvijek mozete otici privatno.iako,mislin da se zamarate sa glupostima.vazno je da sve prođe ok,a tko je unutra manje je vazno
Sto je jedna mudra doktorica rekla "Kad bi se prema svakoj rodilji ponijeli kao da nam je kcer ili sestra, bilo bi sve u redu. Samo to one i traze."
Dostojanstvo i pomoc u trenutku u zivotu kad je zena jako ranjiva.
Su1, ne znam kako bih uopće komentirala tvoj post.
Znači, minimum pažnje, dostojanstva, humanosti se mora platiti? Privatno?uvijek mozete otici privatno
Platitli smo mi to svi izdvajanjem za zdravstvo pa ako već netko nema zrno obzira, u krajnjem slučaju bontona, malo empatije iz čiste ljudskosti, e bome onda mora sve to skupa odnekud iznaći, jer smo to platili!!! Izdvajanjem iz naših plaća!
I, ne mogu sve žene ići privatno!!! Neke jedva spajaju kraj s krajem! I što bi zbog toga trebale, šutjeti i trpiti poniženje?
Civilizacija…ma, kakva civilizacija!
Naravno da je važno. Podrazumijeva se. Ali ovakva rečenica samo pokušava izazvati grižnju savjesti, jer je eto neka sebičnjača poželjela da joj prolaznici ne bulje u najintimniji dio njenog tijela. U najintimnijim trenucima života.vazno je da sve prođe ok
Skopirat ćemo ponovno, nije problem:
Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj provodi se na načelima humanosti i dostupnosti. Načelo humanosti zaštite prava pacijenata
Članak 4.
Načelo humanosti zaštite prava pacijenata ostvaruje se:
– osiguravanjem poštivanja pacijenta kao ljudskog bića,
– osiguravanjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta,
– zaštitom osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora te moralnih i vjerskih uvjerenja.
Pravo na privatnost
Članak 28.
Pri pregledu, odnosno liječenju, a naročito prilikom pružanja osobne njege pacijent ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.V. KAZNENE ODREDBE
Članak 41.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:
1. uskrati pacijentu pravo na obaviještenost iz članka 8. ovoga Zakona,
2. uskrati pacijentu pravo na podatak o imenu te specijalizaciji osobe koja mu izravno pruža zdravstvenu zaštitu (članak 12.),
3. uskrati pacijentu pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka protivno članku 16. – 18. ovoga Zakona,
4. postupi suprotno odredbama članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,
5. obavlja znanstveno istraživanje nad pacijentom protivno odredbama članka 19. – 21. ovoga Zakona,
6. obavlja zahvat na ljudskom genomu protivno članku 22. ovoga Zakona,
7. uskrati uvid u medicinsku dokumentaciju protivno članku 23. i članku 24. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,
8. povrijedi pravo na povjerljivost podataka iz članka 25. ovoga Zakona,
9. uskrati pacijentu pravo na održavanje osobnih kontakata ili povrijedi zabranu posjete određenoj osobi ili osobama (članak 26.),
10.uskrati pacijentu pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove protivno članku 27. ovoga Zakona,
11.uskrati pacijentu pravo na privatnost (članak 28.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u trgovačkom društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost.
Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 3., 4., 5. – 8. i 11. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i privatni zdravstveni radnik.
Eto, osnovna prava. Crno na bijelo. U teoriji. Praksa je, očito, u većini slučajeva, zakazala.
I da to pocnemo zahtjevati svaki put kad osjetimo da nam je uskraćeno.
Pa, da, JA znam, ali neki s ovog topica to valjda smatraju pomodarlukom.
A još jedna od grešaka je što se žene ne žale. Pismeno. Ali, vjerujem da je sve to iz razloga, jer vjeruju da u startu od toga ne bi bilo ništa. Procesi dokazivanja, torture. Pa onda pregrme i žele što prije zaboraviti.
I ja sam bila u jednoj groznoj situaciji. Debelo sam mogla tužiti ginekologa. Ali, nisam. Bila sam jadna i frustrirana. Moja riječ protiv njegove. I sve frustracije koje bi došle nakon toga. Išla sam linijom manjeg otpora.
Ostao je odvratan osjećaj poniženja i liječničke nadmoći. Ali sam pustila glas o njemu. Loš glas ga je već pratio, ali ja to tada nisam znala.
Dobrodošli u Hrvatsku!
Ovo za privatne sam napisala jer vidim da ovdje na forumu vecina dijeli gin na socijalne( tko god ij je tako nazvao) i privatne.obzirom koliko zena svaki pregled leti kod privatnika dalo bi se zakljuciti da si dobra polovica moze priustiti porod kod privatnika: po svojoj mjeri". I kao sto sam prije navela,treba postivati privatnost,ako su za istu ispunjeni svi uvjeti,ali nadalje,treba pojam privatnosti u javnoj ustanovi kao sto je bolnica razlikovati od privatnostti u vlastitom domu.
Odlazak kod privatnika tijekom trudnoće na preglede je daaaaaleko jeftiniji od poroda kog privatnika.
hahaha, kao da bi kod privatnika (jednog jedinog) mogle dobiti prirodni porod. utopija![]()
Ovo je zakon za zdravstvene ustanove. I možeš li mi objasniti tvoje tumačenje privatnosti? Po čemu se pojam privatnosti razlikuje u domu i zdravstvenoj ustanovi. Pa valjda je potpuno normalno očekivati da se u zdravstvenoj ustanovi osigura minimum privatnosti ?
a ovo "ispunjeni svi uvjeti" se koristi kao izlika ze sve. kakvi su to tocno uvjeti? kucati na vrata? uvjet kucnog odgoja?![]()
I uvjete nije teško ispuniti: vrata, zastori, pregrade, ljudi koji ZAISTA tamo trebaju biti + pravila lijepog ponašanja (bonton). Slobodno me nadopunite, ali i ovo bi bilo već nešto, a dostupno je (valjda).
ma i lijepo ponasanje, cak i bez vrata, mislim ljudsko ponasanje bi za pocetak bilo sasvim ok.
recimo, ono kako je dr, odgovorio Tanci da zeli vecu placu.. to je nedostatak ljudskosti, nista drugo.
su1, ovdje se prica o dostojanstvu.
ili je ono toliko naruseno da je zaboravljeno sto uopce je.
da, zena kad postane trudna prestane biti vlasnik svoga tijela i postane drustveno vlasnistvo.
mislim, to je temeljno ljudsko pravo.
nije hir, nije privilegija.
Mislim da bi sve djelatnike rodilišta koji ne paze na dostojanstvo zena trebalo staviti jedan dan raskrečene na stol u rađaonici da ih drugi gledaju pa bi brzo promijenili ploču.
i da bi svaki doktor trebao traziti pristanak trudnice zeli li biti objekt koji ce samo lezati, gola, dok studenti na njoj uce.
Posljednje uređivanje od leonisa : 15.05.2013. at 23:09
ovo je iz 2007.
prije 5g.
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=13789&sec=156
a prica je i danas ista![]()
Dok god ima ljudi koji imaju "bitno da je sve prošlo OK" stav, ne možemo ići naprijed. Pretužno i prejadno.
Meni je jedna od najgorih stvari tijekom boravka u rodilištu bila mjerenje temperature. Tad sam se stvarno osjećala oskvrnjeno, a čak nisam ni bila gola.Sestra ulijeće u sobu, bez pozdrava, bez obavijesti o tom to slijedi i zašto je tu.. Samo doleti do mene i zabije mi neki klinac (toplomjer, ispostavilo se) na čelo. Ostala sam... ono... wtf
I tako svaki dan.
![]()
I da, ja MASNE pare svaki mjesec dajem za zdravstvo + 130 kn za dopunsko, a onda faking brufen (na recept!) moram platiti 4,60 kn. Mislim da zaslužujem barem 10 krasnih poroda s poštovanjem mog dostojanstva, s obzirom na to koliko im novca dajem.![]()
Kao prvo, kao sto je netko vec napisao, svi pregledi kod privatnika tijekom trudnoce placaju se 10 puta jeftinije od poroda kod privatnika.
Druga stvar, zasto idem kod privatnika koji cak ni ne radi u bolnici u kojoj cu roditi? Jer su u toj bolnici koja je drzavna, ginekolozi sebi uzeli za pravo da je privatiziraju, pa redovno da oprostis seru trudnicama koje dodju na ctg u bolnicu ako ne idu i privatno kod njih, odbijaju im rastumaciti nalaz, itd.
Treca stvar, za ono sto mi ovdje trazimo i zelimo potrebne su tri stvari - zastor oko kreveta, prekrivac preko nogu i topla ljudska rijec. Pa ako je cistacica bas toliko i neophodna u sobi tijekom izgona, osjecat cu se kao covjek, pokrivena i okruzena ljubaznoscu i toplinom.
A ne kad nas kao krave postroje, jednu do druge, gole do pasa i rasirenih nogu i hladno zaviruju i komentiraju.
Glasala sam da nisam imala privatnost, iako zapravo nisam ni došla do boksa, rodila sam u predrađaoni. Doktor je pritrčao kad je izgon već počeo.
Vinogradska,boksovi sa navucenim zastorima...Badnje jutro...sama sam samcata. U boksu pired mojeg jos jedna zena rađa. Uz nju je muž . Ne urlam,ali cupam si kosu i ramena. Zovem babicu,ona me s vrata poglefa i veli:“Je gospođo tp su vam porođajne muke“ (btw meni je prvo dijete). Sam porod prođe bez problema,2 babice i doktor. Ono što je tragikomično jest ta luda vizita od njih 10-ak što doktora što studenaza i prije njih ide sestra i otvara širom vrata i viče :“Skidajte gaće ide vizita!“ ko neki mali od palube ili vojnik pred generalom
I onda se cijeli copor nalukava u tvoje medunozje dokl lezis tamo kone ki izlozbeni primjerak
Posljednje uređivanje od Beti3 : 16.05.2013. at 17:37
znaš na kaj je mene taj toplomjer podsjećao? na onaj pištolj za ubijanje svinja.
meni je bilo koma jer su stalno ostavljali vrata otvorena, ti dojiš, izdajaš se, nekako moraš izvaditi sisu van da nahraniš djete, a vrata se ne zatvaraju, kad šećeš hodnikom samo redovi golih sisa, kao u izlogu. još kad hraniš za vrijeme posjeta, a ljudi prolaze onuda, baš sam se osjećala jadno.
već sam spomenula i tuširanje nakon poroda pored otvorenih vrata, ti gola, a svi šeću onuda.
ma to je samo mali vrh sante.
Citam vasa iskustva i ne vjerujem. Stvarno mi je zao sto su neke od vas morale proci i ne mogu vjerovati da se u tolikoj mjeri ne postuje, necu napisati privatnost, nego ljudsko dostojanstvo u nekim rodilistima. Bas me to i rastuzuje i ljuti.
Ja sam tri puta rodila u Rijeci i jednom prisustvovala porodu i ne mogu se pozaliti....
Izmedju radjaona su vrata koja su ponekad zatvorena, ponekad otvorena ( ipak osoblje mora prolaziti tuda), ali su kreveti tako smjesteni da ne vidis drugu rodilju. Nisam bila potpuno gola nego u spavacici koju sam dobila kada sam zaprimljena, a podignula sam je do struka na krevetu. Medjutim, pokrili su me onom zelenom plahtom. Sa studentima nisam nikada imala susret, tako da ne zna kakva je procedura sto se toga tice.
A to cekanje vizite s rasirenim nogama......ajme....ja to nisam dozivjela. U Ri bi sestra pregledala rez kome treba prije vizite i to na taj nacin da diskretno pomaknes gacice i ulozak. Ja nijednoj cimerici nisam nista vidjela dok se to radilo. A vizita proseta sobom, pita svaku kako se osjeca i to je to.
Vrata od sobe su nam bila zatvorena, tako da nisam osjecala nedostatak privatnosti ni sto se tice dojenja.
Jedino mi je malo smetalo sto vrata od wc-a i tusa nemaju kljuc, ali moramo razumjeti da ne bi bilo dobro da kojoj rodilji bude slabo ili se srusi, a zakljucana je u wc-u.
pokušavam se sjetit jesu li postojala vrata na rađaoni ili ne....zbilja nemam pojma, ako su i bila, bila su širom otvorena, cijelo vrijeme. U rađaoni dva svemirska kreveta, bez paravana. Bila sam sama u sobi dok sam rađala, eto, slučajno u to vrijeme nije ni jednoj drugoj došlo.
Ali neću nikad zaboraviti par sati prije, dok sam u trudovima šetala hodnikom gore - dolje, dvije cure su rađale otprilike u isto vrijeme, svaka na svom krevetu. kako nije bilo vrata/ili su bila otvorena, našla sam se na ulazu u rađaonu u trenutku rađanja obje bebice (pola sata, sat razlike), jednoj mami sam mahnula i nasmijala se. Meni je to bilo interesantno, ali njima vjerojatno nije bilo taj tren do slučajnih promatrača
Nažalost, u nekim je rodilištima rečenica: "Kravo, šta se dereš?" sasvim uobičajena.
Pa ti imaš sreće. Nama ih je 30-ak došlo u vizitu. Ne šalim se.
E baš to!
No, nisam spomenula da ja barem nisam morala biti gola. Bila sam u svojoj spavaćici. Tijekom trudova sam bila pokrivena plahtom, a maknuli su je samo za vrijeme izgona. Pazi mene čime se tješim.
Meni jako smeta još jedna stvar, ali to kod nas nije vezano samo za rodilišta - nitko se ne predstavlja. Kad sam bila klinka, puno sam bila po bolnicama i svim doktorima i sestrama smo (mi, klinci) znali imena. Sad pojma nemam kako se tko zvao. Ne znam ni kako se zove doktorica koja mi je bila na porodu. No, znam kako se zove ... doktor koji mi je probušio vodenjak bez pitanja.![]()
Posljednje uređivanje od mishekica : 16.05.2013. at 23:10
Apsolutno mi je jasno da u mnogim bolnicama ne postoje uvjeti za privatnost i da u porodu ona nije najvažnija stavka. U svoja tri poroda nemam što prigovarati, puno, i kad sam prije 12 godina rodila prvo dijete u Petrovoj dan nakon poroda sam se srušla na odlasku na wc na drugi kraj hodnika. Žena iz obližnje sobe je pozvala sestru koja me digle i pomogla mi da dođem do kreveta u sobi u kojoj je bilo još 8 žena. Legla me i skinula me golu, pregledala mi ranu, stiskala trbuh da vidi koliko krvarim, zaključila da to nije ništa strašno, rekla mi da ustanem, gola i krvava, i da uzmem spavaćicu i čiste gaće dok ona ode po plahtu. Kad se vratila, digla je plahtu i dok je stavljala čistu rekla mi da zategnem na svojoj strani, ja sam ju poslušala i rasplakala se, na što ona: Šta hoćeš, rodila si zdravo dijete, a tu cendraš, a kako je ovoj do tebe kojoj je dijete mtrvo? Kako je njoj? Šta plačeš? Pa ako je to normalno... Cura je samo plakala i plakala... Porod je ništa u usporedbi s tih 10 dana babinjača... I ležanje na Patologiji, i u predrađaoni... Taj mesarski stav...
Posljednje uređivanje od casa : 17.05.2013. at 00:28
Joooj ta Petrova je stvarno priča za sebe. 89´ sam imala spontani i tamo su mi učinili kiretažu. Tri dana nakon sam dobila visoku temperaturu, završila u Petrovoj na hitnoj. Doktor viče na mene da zašto ne krvarim?!? Daje mi antibiotike i šalje me doma. Sutradan opet kurim preko 40, trbuh me boli za poludit i naduta sam kao da sam 5 mjeseci trudna. Oblačim maminu suknju jer ne stanem u ni jednu svoju i opet na hitnu. Sad je drugi doktor. On me špota zašto ne ležim i mirujem i šalje me doma. Sutradan opet isto, loše mi je i idem na hitnu i sad mi treći doktor govori da ujutro odem u Siget u dom zdravlja na uzv i javim se s nalazima. Nije mi htio napraviti uzv u bolnici. Ujutro sam otišla u Siget i dr mi govori da imam ostataka u maternici, da me nisu dobro "očistili" Dolazim u Petrovu, kad su vidjeli nalaz svi se ustrčali, hitno sa mnom na odjel. Nemam spavačicu, nemam ništa, uspijem namoliti da mi daju da telefoniram mami i da mi donese stvari. Kreveta nigdje slobodnih nema. Smjestili me na odjel za neplodnost. Nas tri u sobi: lijevo i desno žene čekaju ivf i u sredini ja. Naravno da su zaboravili na mene. Od uplae i groznice buncam, zapomažem, cimerica zove sestre i doktore u pomoć. Oni dolaze i čude se kaj radim na tom odjelu. daju mi nekakvu infuziku i kaže mi dr ako do jutra ne izađe to iz maternice da idem na ponovnu kiretažu. Ujutro idem na wc i izleti mi nešto kao veći komad jetrice. Zovem doktora. On navlači rukavicu i iz školjke izvadi "jetrica" Bez riječi odlazi. Dolazi sestra, kaže mi da idem na uzv. tamo me doktor gleda bez riječi. Molim ga da mi kaže što se događa. On šuti. Ignorira me. kad je završio bez riječi ustaje i napušta ordinaciju. Ja nabrzinu pobrišem trbuh od gela, spustim spavačicu i trk za njim. Doslovno ga lovim po hodniku. Naposljetku mi je rekao da je maternica čista i da mogu doma.
Epilog te priče je sljedeći: dva mjeseca sam pila antibiotike. Prvu sljedeću menstruaciju sam dobila teka nakon 6 mjeseci i to izazvanu lijekovima, a s tim nikad prije nisam imala problema. Iza toga su mi se dogodiula još dva pobačaja koja sam rješavala na Svetom Duhu i kasnije se prebacila privatno jer sa skužila da nikog nije briga i da ja tako nikad neću doći do djeteta. Jer je njima uvijek odgovor: to se događa, vi ste mladi, to je normalno. E pa nije normalno.
Ja sam isto cijelu trudnoću vodila kod privatnika i masno to plaćala, ali ne zato jer sam razmažena, već zato jer sam bila prisiljena na to.
TKo zna da li bi ikad postala majka da sam puštala i dalje da vrše pokuse na meni.
I da u Petrovu nikad više nisam kročila kao pacijent. Sramota za tu bolnicu koja je zapravo samo ženska bolnica.
Tanči pa nisu se u petrovoj ništa promijenili na bolje. mene su tamo kiretirali prije dvije godine. prvo su me uvjeravali da je normalno da krvarim i da me boli trbuh, nek si popijem lekadol za bolove. znala sam da nešto nije u redu, par dana nakon toga imala sam spontani pobačaj. kad sam došla u bolnicu jer je počelo ispadati sve iz mene, prvo mi je vrata otvorila sestra koja je bila toliko "ljubazna", da mi je došlo da joj se ispričam jer postojim i jer sam se usudila pokucati na njena vrata. kad sam joj objasnila u čemu je stvar samo je rekla: "ah, ionako ništa od svega toga". moja beba je "to".
dolazi doktor pogleda me na uzv, u ambulanti se stalno netko sprešetava, sestra priča s ljudima i drži otvorena vrata, a ja ležim polugola na krevetu i krvarim. onda i doktor zaključuje da ništa od "toga", i pita sestru zašto "to" već nije prije riješeno. sad će me kiretirati, ne objašnjava mi što i zašto, znam što je kiretaža i mislim da će mi bar skratiti patnju i dati anesteziju, molim ga da mi da nešto za bolove, ali njemu se žuri i radi mi zahvat na živo. guram si ruku u usta da ne vrištim na glas.
kad je završio, samo se pokupio u drugu sobu i ništa mi nije rekao, polegli su me u boks, i dalje se svi sprešetavaju, ja krvarim po krevetu, nitko me ne ferma, a doktor igra igrice u susjednoj sobi. na kraju balade su mu dali otpusno pismo i bez objašnjenja mi pokazali vrata.
jel moram napomenuti dok su me kiretirali da je sestra uredno uvodila druge pacijente u sobu, a onda sam se onako krvava i s golom riti šetala pred njima?