Nisam gledala emisiju,samo bih htjela komentirati da ne znam zašto postoji uvriježeno mišljenje da treba dizati spomenike posvećenim očevima.Meni je ta činjenica normalna.
Odrasla sam kao dijete rastavljenih roditelja,s majkom.Koja je radila sve "muške" poslove,tako da za mene ne postoji ta podjela.I normalno mi je kada MM kuha ručak,pere veš..Nažalost,imam takav posao da relativno često idem na put po nekoliko dana,radim uglavnom noću.Tako da MM puno puta bude i mamai tata.Na bolovanje za djecu gotovo uvijek ide on.Sada sam se sjetila zgode s početka mog posla,dok susjedstvo nije znalo za moja s.putovanja (do 2. g mlađe nisam radila i tada sam u šetnji s klincima bila najčešće ja).Stoji on na ogradi,klinci se igraju na cesti,prolazi susjed:I susjed,kako je,gdje je žena?"On:Ne pitaj,ostavila mene i djecu...Ne moram govoriti da je za 2 dana susjedstvo brujalo kako sam ga ostavila!(inaće,što bi radio muškarac sam s 2 djece 2 dana)
Hoću reći da jednako sudjelujemo u svim poslovima oko kuće i djece,a tako i naši prijatelji.I svima je to normalno.
Osim trgovkinjama u dućanu,susjedstvu i sl. gdje stalno moram slušati kako imam diiiiivvvnoooooooooog muža.
Slažem se,ali ne zato što zna upaliti veš mašinu(drukčijeg ne bih niti htjela

)