Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.
Moje dijete ima nesreću učiti pjesmice iz Alfinog udžbenika na čijem se CD-u čuje samo nemušta siromašna pratnja sa syntha, a po "bananama" i "šljivama" treba shvatiti visinu i trajanje nota (što joj ionako ne pomaže jer je posvađana sa sluhom) te ih sama otpjevati. Pa mislim stvarno...da je bar cijela pjesma s tekstom na CD-u pa je dijete zapamti nakon 3 slušanja.
Najbolji dio mi je što udžbenik sadrži i neke popularne klasične skladbe kojih na CD-u uopće nema, samo se spominju u udžbeniku. Vjerojatno su ih nasnimili na poseban CD koji se uz metodički priručnik prodaje posebno za učitelje.
Sve je to igra i ušteda izdavača. Navodno bi udžbenici bili preskupi kad bi se plaćala izvođačka prava.
Na pedagoškoj akademiji postoji nastava klavira, doduše ne znam što s onim učiteljima koji nemaju sluha.
 |
|||
Odgovori s citatom