Zašto radne bilježnice?

[lukab]

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

ja se slažem da djecu ne treba glazbeno opismenjavat, postoje posebne škole za to...

meni recimo moraju znat pročitat mjeru i tempo, inzistiram na poznavanju instrumenata, foklornih regija Hrvatske, glazbenim kulturama svijeta, slušnom prepoznavanju recimo tempa (to nije teško i ne treba ti neki poseban sluh i talent za to), instrumenata, ansambala, glazbenih oblika (iako je to isto pomalo upitno, ne čuju baš svi ali to ionako ne ocjenjujem) i sličnih stvari...
i pjesmica mi prvenstveno služi kao polazište za priču o nekoj glazbenoj kulturi, nekom skladatelju, nekom glazbenom obliku, ne obrađujem ju kao takvu... i koristim ju također kao osnovu za sviranje na udaraljkama (iznimno dajem melodijske instrumente onima koji idu u glazbene škole ili žele znati više)...

sve što obrađujem potkrepljujem video primjerima koje sama pronalazim - ako obrađujemo npr. violinu da im pokažem vizualno kako se to svira (ako imam priliku onda im dovedem učenika koji recimo svira taj instrument na sat)... ali ja to mogu jer imam opremu za to, većina profesora može nažalost samo sanjati o takvoj logistici...

[lukab]

Da, za djecu koja bi malo probala...ne za učiteljice. Evo, nova dilema: moraju li učiteljice imati dobar sluh ako je glazbeni jedan od predmeta u predmetnoj nastavi? Kako će inače pjevati djeci pjesmicu?

misliš u razrednoj nastavi?
po meni - ne bi trebale...
glazbeni bi od prvog razreda trebao ići specijaliziranom učitelju i onda bi to imalo smisla... kao jezici ili vjeronauk...

[tanja_b]

Ima jako različitih mišljenja o nastavi glazbenog u OŠ. Jedan od autoriteta koji obrazuje studente za nastavnike gl. odgoja tvrdi napr. da je glazbeno opismenjavanje u OŠ potpuni promašaj (dakle učenje visine i trajanja nota, pjevanje po notama i sl.). Drugi tvrde da to spada pod opću kulturu.

Čitanje nota moglo bi spadati pod opću kulturu - ali, objektivno: koliko ljudi koji su note učili samo u redovnoj školi (dakle, nisu išli u glazbenu) kao odrasli zaista znaju pročitati te note?
Bez primjene, takvo znanje odumire. Onda se na kraju gubi smisao i nota u školi.
To je nekakvo moje laičko mišljenje, gledajući ljude oko sebe i prisjećajući se svoje osnovne škole u kojoj je glazbeni bio najomraženiji predmet jer se moralo pjevati po notama za ocjenu, a bilo je zaista djece posvađane sa sluhom. Šteta, na taj način se dijelu djece glazba gubi kao sadržaj u životu, otprilike isto kao što dio djece prestane crtati kad krenu ocjene iz likovnog

[nahla]

Slažem se, Peterlin, samo kad dođu roditelji prvašića na 1. roditeljski sastanak, nemaju pojma ni o čemu.

Meni bi bilo normalno da učitelj i sam na računalu sastavlja materijale za dodatno vježbanje i test (i isprinta ih naravno u školi), bez da ikome padne na pamet optužiti ga da je ovakav ili onakav (ta "demokracija" će nas uništiti).
Ovako se dogodi da mogu pitati susjedu iz paralelke što je bilo jučer u testu (jer "svi moraju imati isto"), ili još ljepše, mogu naći test na internetu ili u dućanu .
A možda sam preentuzijastična kako za sebe tako i za druge...

naša učiteljica to i radi baš iz ovog razloga. mislim na testove. i baš je rekla , vama svaka čast al uvijek uspijete nabavit testove.
meni nisu glupe rb al me neopisivo nerviraju radne knjige, jer jednostavno to nema smisla.
neko je gore spomenuo o pitanjima ispod svake lekcije na koja djeca odgovaraju u bilježnicu. to je odličan ideja, sjećam se da smo mi tako imali

[Danci_Krmed]

U Kanadi nismo nikad imali radnu bilježnicu, nikad.

Udžbenici su bili školski, i nismo smjeli u njima pisati. Nego smo imali bilježnice (koje smo dobivali u školi), napisali smo lijepo datum, naslov neki (iz udžbenika za tu lekciju), stranicu udžbenika (da se kasnije može referirati) i onda riješavali. Za matematiku bismo morali često i prepisati zadatak (ako se radilo o kraćem zadatku, tipo 4+4=), ovisilo je od učiteljice do učiteljice.

I tako od početka škole. Recimo da bismo u višim razredima napunili do kraja godine za matematiku i engleski 3-4 A4 bilježnice max.

[branka0112]

Kad sam ja upisivala Učiteljski fakultet prije puno god. (ne znam je li još uvijek tako) mi smo na prijemnom imale provjeru slušnih sposobnosti i osnova glazbenog

[Danci_Krmed]

I, ako smo slučajno dobili fotokopiju ili imali test, to bi se uredno u bilježnicu moralo zalijepiti.

[flopica]

vezano za težinu torba - moje dijete kad ima 5 sati u 3. razredu nosi
hrvatski - 4 knjige
matematika - 3 knjige
engleski - 3 knjige
vjeronauk - 2 knjige
pid - 2 knjige

+ bilježnica za svaki predmet

+ užina
pa njoj treba nosač da to savlada

[Danci_Krmed]

Meni isto nije jasno zašto barem neki osnovni ormarić im ne nabave, kako to moraju tegliti sve :/

[flopica]

nekidan su imali sastavak na temi što je veseli u školi
njezin odgovor je bio -" ništa me ne veseli jer mi je torba preteška i mi nismo učenici. mi smo mučenici".

[Peterlin]

Meni isto nije jasno zašto barem neki osnovni ormarić im ne nabave, kako to moraju tegliti sve :/

Ne znam za druge, ali kod nas fizički nemaju mjesta. Čak su dio hodnika pregradili da bi napravili dodatnu učionicu, a to je recimo bilo mjesto gdje se moglo napraviti garderobe, barem za tjelesnu kuluturu.

Eh, sad, zašto je to tako? Zato jer je dio školskog prostora prije xy godina ustupljen na korištenje vrtiću (koji je i dalje u tom prostoru) a taman taj dio fali da se lijepo sve organizira. Budući da znamo kakva je situacija s vrtićima i slobodnim mjestima u vrtićima, nema nade da se to riješi. Objektivno, ovo je vjerojatno manje zlo. Uostalom, većina škola je loše održavana, ruinirana i minimalno opremljena. Dovoljno se prošetati po gradu i pogledati škole po kvartovima - zjape prozori, fasade se gule, oluci truli itd.

Uostalom, kad ste zadnji put čule da se negdje u Zagrebu otvorila nova škola? Znam samo za one u Sesvetama i Kraljevcu koje su građene uz nova pos-ova naselja. Ostalo je sve još od Jugoslavije.

Ali da se vratimo na topic o radnim bilježnicama i teškim torbama - sviđa mi se ona ideja s radnim listovima koji se mogu pojedinačno nositi u školu, bez potrebe da se nosi cijela knjiga.

[Danci_Krmed]

Kod nas su učionice prilično velike, da je malo volje dalo bi se tih 3-4 kvadrada prostora napraviti

[Peterlin]

Kod nas su učionice prilično velike, da je malo volje dalo bi se tih 3-4 kvadrada prostora napraviti

Predloži na Vijeću roditelja. Pa nije to svemirska tehnologija... Ako ima prostora, zašto se ne bi riješilo?

[čokolada]

Na našem VR rečeno je da se unutar jedne učionice može napraviti sve za što roditelji imaju volje i novaca (govorimo o razrednoj nastavi). Unutar hodnika nije moguće jer bi to trebala platiti škola, a izrada ormarića je preskupa. Nije moguće ni da roditelji plate izradu jer je preskupo, a ako se ormarići kasnije polome, tko će platiti štetu itd.

[maxi]

kod nas su novi ormarići za 5-8 razred. vidim da ih djeca uredno rabe. ali je potrajalo dok se to nabavilo, roditelji su davali donacije, ostalo je dala škola.

[LIMA]

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

... problem je u obrazovanju učitelja na pedagoškoj akademiji o čemu bi se mogla otvorit cijela nova tema...

Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom . Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.


A nastava GK ima u mom slučaju i drugu stranu. Kod mene nije neobično da učenik ima zaključeno 3 iz glazbenog jer je GK za mene predmet kao i svaki drugi. Onda ih u 4. razredu preuzme nastavnik-stručnjak iz GK i svi imaju zaključeno 5. Meni to smeta jer u očima roditelja ja ispadnem oštrokondža. Kad ih pitam što rade na glazbenom ispada da više s njima radim ja - nestručnjak.

Da, netko je pitao, kada sam išla na prijemni osim testova provjeravali su nam sposobnosti iz likovnog, tjelesnog i glazbenog. Nisi smio niti iz jednog područja dobiti 0 bodova, dakle, kandidati koji nisu bili u stanju crtati, otpjevati pjesmu ili primjerice preskočiti kozlić bili su odmah eliminirani.


Natrag na temu: ja sam protiv radnih udžbenika ali za kvalitetne radne bilježnice.
Za matematiku ni meni nije jasno zašto toliko svezaka, ma nije baš da su zadatci nešto drugačiji, barem ne u ovima po kojima ja radim.
Ali mi tu nemamo pravo glasa, učitelje nitko ništa ne pita.
Mene još više ljuti to što se materijal iz MAT po kojem radim tiska već godinama i nitko se nije udostojio ispraviti more grešaka u njemu. Imam osjećaj da kada se udžbenik jednom odobri nitko se više na njega ne vraća.

Još nešto. Zadatci u radnim bilježnicama su mi jako loše sastavljeni, na najnižoj razini reproduktivnog znanja. Rijetko gdje ćete naći zadatke koji zahtijevaju malo više razmišljanja, povezivanja, proširenja znanja.
Pitanja su uglavnom na razini razumijevanja pročitanog (rečenica iz udžbenika preformulirana u pitanje).

[cvijeta73]

j u petom razredu ima iz matematike dvije knjige - udžbenik i radna bilježnica zajedno, jedna za prvo polugodište, jedna za drugo polugodište.
ne znam koji je izdavač, al mi se čini ok pristup.
nije radni - ništa ne pišu u njega, samo u bilježnice.

[lukab]

lukab, malo me nasmijalo to što te jako zasmetalo i naljutilo generaliziranje i omalovažavanje tvoje struke, a onda napišeš:

Ja sam učiteljica RN i uopće svoje obrazovanje ne smatram problemom . Metodiku GK sam obožavala, GK sam uzela i za diplomski, ispite sam položila s 5. Ovo je zanimanje koje sam oduvijek željela i studirala sam s užitkom. Isto tako, bilo je kolegica koje su jedva navlačile dvojke što je uostalom slučaj i na svakom drugom fakultetu.
No kada smo diplomirali svi smo se odjednom našli u istom košu i sve nas se generalizira, najčešće prema lošim primjerima.
I najbolje mi je kada oni koji nisu išli redovito na predavanja već se zezali okolo pričaju loše o profesorima koji ih nisu dobro naučili, a za svoje neznanje se brane riječima mi to nismo učili na faksu. Faks nije osnovna niti srednja škola, ne mora te tu mama ili učiteljica šibom tjerati da nešto naučiš.

ja sam mislila na sustav obrazovanja koji smatra da se glazba može naučiti/priučiti u nekoliko kolegija na faksu, da je to dovoljno da svaka učiteljica ima dovoljno znanja da može kvalitetno pjevati/svirati/plesati i time svoju nastavu glazbenog učiniti stručnom... smatram da je glazba nešto s čim se rodiš, što ne možeš samo polagati na faksu jer je jedan od predmeta koji ti trebaju, da su učitelji prisiljeni u vrlo kratkom roku usvojiti znanje i vještine koje se usvajaju godinama...
ja ne omalovažavam struku, nimalo, samo smatram da je to teško, da je to nešto što bi trebali raditi oni koji usko to studiraju i time bi se riješio problem pjevanja uz CD-eve i sve što se ovdje navodilo kao loše i problematično u nastavi glazbenog (razrednoj)...
ne mislim ja da ste vi nesposobni naučiti svirati neki instrument da možete pratiti djecu dok pjevaju, naučiti pjevati pjesmice i ne znam što sve ne - samo smatram da bi bilo puno lakše i kvalitetnije (čast iznimkama) kada bi to radio profesor glazbene kulture
to je bila moja poanta

[Danci_Krmed]

Na našem VR rečeno je da se unutar jedne učionice može napraviti sve za što roditelji imaju volje i novaca (govorimo o razrednoj nastavi). Unutar hodnika nije moguće jer bi to trebala platiti škola, a izrada ormarića je preskupa. Nije moguće ni da roditelji plate izradu jer je preskupo, a ako se ormarići kasnije polome, tko će platiti štetu itd.

Kod moje kume (učiteljica 7. razreda u najsiromašnijoj školi u Torontu, puna prekrasne djece i iznimnih učitelj(ic)a) imaju zid od knaufa koji im pregrađuje taj mali prostor u učionici, tamo imaju kuke za viješanje jakni itd. Oni drže svoje stvari unutar klupa (ima za to predviđen prostor), ali bi se moglo recimo napraviti police kao kocke (one kao što imaju u Ikeei ili u vrtiću), da svako dijete dobije jednu "kocku" te police za držanje svoje stvari. Nije skupo ni komplicirano, a nema se tu šta puno razbiti. Učiteljica onda zaključa učionicu kad nikog nema i riješeno.

Moja najstarija je u vrtiću, a i kad bude u školu krenula bit će ih samo 6 u razredu pa se ne brinem da će biti problem stvari ostavljati u školi.

[Peterlin]

Kod moje kume (učiteljica 7. razreda u najsiromašnijoj školi u Torontu, puna prekrasne djece i iznimnih učitelj(ic)a) imaju zid od knaufa koji im pregrađuje taj mali prostor u učionici, tamo imaju kuke za viješanje jakni itd. Oni drže svoje stvari unutar klupa (ima za to predviđen prostor), ali bi se moglo recimo napraviti police kao kocke (one kao što imaju u Ikeei ili u vrtiću), da svako dijete dobije jednu "kocku" te police za držanje svoje stvari. Nije skupo ni komplicirano, a nema se tu šta puno razbiti. Učiteljica onda zaključa učionicu kad nikog nema i riješeno.

Moja najstarija je u vrtiću, a i kad bude u školu krenula bit će ih samo 6 u razredu pa se ne brinem da će biti problem stvari ostavljati u školi.

Nije loša ideja, ali vrijedi samo za jednosmjensku nastavu. U dvo- ili višesmjenskoj nastavi kakva prevladava kod nas jednostavno nemaš dosta prostora u hrvatskim školama da se to organizira. Ne znam kako je u novim objektima, ali u starim... dobro da imaju onu policu ispod klupe. Moraš dobro paziti kakvu torbu kupiš djetetu, da mu bude kao "ormarić". Katastrofa...

[NanoiBeba]

Da, ali ja i dalje ne vidim da škola želi "djelovati" Naši svi u razrednoj nastavi imaju ormariće- kupili su roditelji svojim donacijama, tako da je za niže razrede riješeno.

No ono što sam isčitala ovdje je da količina udženika= vrijednost predmeta. Što meni nema smisla. To što sam osobno napisala da mi je knjiga za glazbeni i likovni bez smisla, ne znači podcjenjivanje predmeta, isto je i sa npr knjigom iz engleskog za niže razrede, koja izgleda kao slikovnica sa naljepnicama, bez previše teksta.

Isto tako, učitelji su debelo potplaćeni, ali bi valjda trebalo biti normalno platiti knjige između 1000-2000 kn po djetetu. Cure prosvjetne struke koje su tu pisale sigurno imaju djecu i zanima me kako one gledaju na stavku knjige+radne bilježnice+radni udžbenici+ radni zadaci+bilježnice+mape.

A o težini torbe neću više. I stvarno me niti jedan argument neće uvjeriti da trebaju toliko stvari za školovanje.

[larmama]

bez obzira koliko ima treba stvari za školovanje težina torbe utječe na njihovo zdravlje. Moja ima 26 kg , a njene torba je teška i meni a kamoli ne njoj. A nosi samo knjige po rasporedu. Kad sam ove godine vidjela čitanku iz hrvatskog pala sam u nesvjest. Težine je omanje enciklopedije.
Što se tiče nastave glazbenog mi smo imali sreću pa je našoj učiteljici leži taj predmet. Zajedno bi učili pjevati pjesmice uz male koreografije. A najbolje mi je bilo na jednom planinarenju kad su ona i prijateljica izvele cijeli repertoar penjući se uz brdo.

[vertex]

O težini školskih torbi, Slobodna Dalmacija, iz 2011.:

Jedan od angažiranih roditelja je i prof. dr. Antonio Šarolić sa splitskog FESB-a, inače predsjednik Školskog odbora OŠ Split 3, koji je u travnju ove godine proveo vrlo opsežno i zanimljivo istraživanje o tome nose li djeca preteške školske torbe. Bez najave, izvagao je 700 učenika škole od prvog do osmog razreda i dobio šokantne rezultate!
- Iznenadio me podatak da je prosječna težina školske torbe gotovo jednaka od 1. do 8. razreda! To je neprihvatljivo budući da se prosječna težina učenika od 1. do 8. razreda mijenja za 100 posto. Izvagane torbe težile su prosječno 5,3 kilograma za prvi razred, a 5,1 za osmi!
- Zamislite da mi odrasli moramo svakodnevno nositi torbe tolike težine. Ako danas djeca nose torbe koje su četvrtina ili trećina njihove težine, ispada da bismo mi morali nositi torbe od 20 do 30 kilograma. To bi doslovce podsjećalo na prisilni rad. No, djeca se ne bune jer misle da drukčije ne može - kaže prof. Šarolić, koji je rezultate istraživanja uputio nadležnim tijelima, no situacija se nije promijenila unatoč tome što ovih dana ministar Fuchs pozdravlja početak nove školske godine s napomenom da su torbe lakše.

[Danci_Krmed]

To će se desiti kad mi roditelji stanemo na loptu i kažemo da nećemo kupiti.

Aj da 40 ili 50 posto roditelja u Hrvatskoj to napravi, stvari bi se mijenjale. Ovako nažalost neće.

[NanoiBeba]

na prvom roditeljksom kod nas se načela tema, na drugom još malo, ali to izgleda oprilike ovako. par roditelja se buni, učiteljica ili čak i netko iz stručne službe škole ima odgovor na sve, i to tako da opravdava količinu stvari potrebnih za školu, aostali roditelji kolutaju očima i žele završiti sastanak i ići doma. Sljedeće godine možda nekih drugih par roditelja protestira, sve ostalo isto, a već treći put, svi šute jer vide da nema uopće smisla išta govoriti jer se ništa neće promijeniti.

Tako je s prvim djetetom, s drugim, trećim i svakim daljnjim si pametniji i prešitiš cijeli roditeljski. Kupiš što su ti rekli i onda lamentiraš na rodinom forumu, i pritom uvrijediš forumašice prosvjetarske struke (osim čokse).

[Dijana]

Eh, pa lakše torbe i zarada ne idu zajedno .