Spremam se tražiti istu, ali poznavajući sebe (tremaš, brrrrrrrrr) i svoje nadređene (gužva, histerija, nervoza) planiram to učiniti pismeno, rukom ispisanim pismom.
Što mislite?
 |
|||
|
|
|||
Kako tražite povišicu?
Spremam se tražiti istu, ali poznavajući sebe (tremaš, brrrrrrrrr) i svoje nadređene (gužva, histerija, nervoza) planiram to učiniti pismeno, rukom ispisanim pismom.
Što mislite?
To je pravi način. Sretno ti bilo!
sretno ti... u današnje vrijeme tražit povišicu.... evo nama je jutros direktorica javila da će nam od danas biti manje plaće jer nemamo toliko posla...mamasch prvotno napisa
Uh...nikad nisam uspjela u tome...ustvari jesam jednom, kada sam došla dati otkaz, jer sam imala drugu, bolju ponudu, koju je onda moja šefica "mečirala", pa sam ostala.
Inače, uvijek sam izašla, da oprostiš "posrana" s takvih razgovora.
odem do šefa u sobu i otvoreno pitam. kažem šta sam napravila u zadnje vrijeme (malo reklame), itd itd.
evo baš sam nedavno to odradila, po APP (ako prođe, prođe) principu
samo se potrudi da on ima vremena da te sasluša.
Zbog manjak vremena i beskrajnih izbivanja nadređenih iz ureda sam i planirala pismeno, rukom, u koverti.odem do šefa u sobu i otvoreno pitam. kažem šta sam napravila u zadnje vrijeme (malo reklame), itd itd.
evo baš sam nedavno to odradila, po APP (ako prođe, prođe) principu
samo se potrudi da on ima vremena da te sasluša.
pa evo ja ti mogu reci kako mi u njemackoj trazimo povisicu, nikako. ovdje je nepisano pravilo ako hoces bolju placu moras promjeniti firmu. ovako i deset godina mozes raditi u istoj firmi da ti placa skoro pa ne prati cak ni godisnju stopu inflacije. prednost je jedino sto u drugoj firmi, promjenom posla, ako imas dugogodisnje iskustvo i jos neko i doskolovavanje uzgred, certifikate itd..uglavnom ti placa skoci i do 30%, cak i 40%, jest da potraga moze potrajti, ali se uglavnom isplati.
sto se tice usmeno ili pismeno uvijek je bolje usmeno. ne samo sto je osobno, nego pojava, rijeci, tok razgovora, fluid sve to igra vaznu ulogu. rijec na papiru je samo rijec na papiru. ako si toliko tremas cugni 2-3 votke prije razgovora i pojedi nesto prije toga, ali ja bi pismo bacila u smece da me moj zaposlenik tako trazi povisicu.
Posljednje uređivanje od moia : 01.10.2012. at 10:55
osim toga svi smo mi ljudi od krvi i od mesa podlozni trenutnim utjecajima prema kojima i donosimo odluke, a jedna osobni razgovor moze uciniti cuda. jer niti tvoj sef nece samo sjedit i buljit u tebe kao u papir vec ce krenuti razgovor gdje ti mozes uciniti puno vise nego listom papira.
Da, mislim da je bolje da usmeno zatražiš povišicu, a s obzirom da su ti šefovi često izvan ureda, da npr. e-mailom ili porukom kod tajnice zatražiš vrijeme za razgovor.
Ukoliko će ti biti lakše, na papir si stavi natuknice i argumente, i vježbaj sa npr. mužem ili prijateljicom tok razgovora.
...ili može upropastiti priliku ako je taj dan konstelacija zvijezda nepovoljna ili je nadređeni ustao na lijevu nogu.
Pismeno mogu crno na bijelo napisati dugu, dugu listu svoji zaduženja i odgovornosti, a ta lista se u 4,5 godine koliko sam u firmi, nekoliko puta povećavala. Lista i pismo se može u miru, nekoliko puta iščitati, i onda donijeti zaključak, a razgovor je one time opportunity i što ako bude u krivom trenutku, odnosno što ako bude prekidan mobitelima i telefonima, kao što je prekidano 99% razgovora sa mojim prezaposlenim šefovima. Zato često i izbivaju iz ureda jer ponekad lakše rade od kuće nego u uredu...
U razgovoru sa dosta ljudi iz moje branše saznala sam da su plaće za ta zaduženja i dogovornosti, pa čak i za manje od toga, barem 1500 kn veće. I to me kopka već jako dugo. Ne želim promijeniti firmu jer sam ovdje zadovoljna svime osim sa plaćom, a opet ako se negdje drugdje nudi više para za istu muziku... hmmm, ali tamo drugdje možda ta plaća neće biti svakog 1.u mjesecu kao ovdje, i možda neću moći na pauzu kad želim, niti ležerno bez stresa funkcionirati sa ostatkom kolektiva...
ja sam samo došla pitat - povišica? kaj je to?
to je ono sto kod privatnog sektora mozda postoji, a u javnom i drzavnom ne
mamasche zelim ti srecu u bilo kojem obliku ti to trazila.
Posljednje uređivanje od spajalica : 01.10.2012. at 11:35
uzmi u obzir da je pismo/mail nešto preko čega se također može samo preletiti (ako je šef zauzet).
pogotovo dugački mail-ovi / pisma koji uzimaju vremena, ljudi ih u prosjeku ne pročitaju do kraja.
po mome iskustvu, usmeni oblik komunikacije je uvijek davao najviše rezultata.
Samo da pitam, zašto rukom pisano?
Ako je pismeno, nije li bolje e-mailom?
Rukom pisano mi je nekako osobnije.
Ipak ne tražim odobrenje da naručim još nečega za ured nego tražim nešto što je meniosobnojako važno i temelji se na mojim osobnim vrijednostima.
Možda previše filozofiram i izbjegavam jednostavno ući na vrata i žicat pare? No eto bojim se da bi takav nastup možda uništio sve dobro što sam gradila 4,5 godina.
Dnevno u inbox stigne barem 200 mailova.
Na stol bude stavljeno možda 1-2 koverte, pogotovo su rijetke rukom pisane, od strane zaposlenika. Mislim da poslodavac u tom trenutku pomišlja ili na ostavku ili na povišicu koja se sktriva u koverti.
e pa onda moras prije svega odrediti prioritete jer ovce inovce, hm, ali nikad ne dobijes sve.
i mm je bio radio u firmi koja je stabilna ko njemacka valuta (misli se na DM u tom kontekstu), kad jednom udjes u tu firmu otkaz ne dobijas, a ako ga i dobijes otkazni rok je bio 6 mjeseci za inzinjere, radno vrijeme potpuno klizno, mogao je doci na posao kad je htio i otici kad je htio glavno da ispuni mjesecnu satnicu, izlasci iz posla no problem, nije trebao ni pitati, a bilo ih je jedno dvije godine puno, prvo moja trudnoca svaki pregled je isao sa mnom (moglo nam je biti, ne), pa mala beba, vise nije radio nego je radio, nitko nista nije pitao, sta da ti kazem socijalizam u srcu munchenai jos mu je posao bio udaljen 7 min. voznje od stana. medjutim placa mu nije isla gore 8 godina. u jednom periodu nam je tako odgovralo, nakon toga vise nije i promjenio je firmu. placa mu je skocila 35% pri samom probnom roku, a ostalo je povijest. naravno da u ovoj firmi nema bas tako socijalisticke pogodnosti, ali zato ima lovu.
dakle ti prvo sa sobom moras rascistiti koji su ti to tocno prioriteti i onda ces znati tocno sto i kako ces sto izvesti i poduzeti.
i js jedan tip, iskusni sef itekako njusi da li ce ostati bez tebe, mislis li ozbiljno ili ne, ako si sa sobom ipak u nekom miru da ces ostati i za manju placu, budi bez brige se ce to jako dobro znati i nista od povisice.
da, i ovo je tocno, potvrdjujem ovo osim toga i iz iskustva nadredjenog koji donosi takve odluke.
Ja bih onda radije isprintano, kratak tekst. Ne znam za druge, ali meni su rukom pisani dokumenti užasno iritantni i vjerojatno mi se ne bi dalo ni čitati. Neko vrijeme sam sudjelovala u izboru novog zaposlenika u firmi i rukom pisane molbe, bilo kakve, kak god su uredne, teže je čitati.
kazu da samo hrabre prati sreca
ti znas dobro u kojem stanju vam je firma, pa pretpostavljam da ne trazis kruha preko pogace, znaci mislis da je realna povisica s obzirom na prihode i rashode koje imate. tako da koverta moze dovesti do nesporazuma koje cesto imamo tu na forumu, neko nesto kaze a nespretno se izrazi u pisanom obliku. tako da i ta jedna dvije na stolu mogu dovesti do aktastrofe, samo ne tebi direktno u lice u tom trenutku.
Vrlo je tesko davati savjete kad netko ne poznaje korporacijsku kulturu, ali iskreno - meni osobno bi rukom pisano pismo bilo totalno van kategorije "uobicajeno" ili "standardno". U stvari, rukom pisano pismo mi je van kategorije "poslovno". Ti i sama kazes da trazis nesto sto je tebi osobno vazno i temelji se na tvojim osobnim vrijednostima, no to sto trazis je poslovna kategorija (iznos place, povisica) i za tvog sefa po meni ne bi trebalo biti osobno nego poslovno. Ne znam kakav je vas odnos, ali recimo meni bi bilo ok i da dobijem e-mail s poslovnim argumentima zasto osoba zeli povisicu (povecani obujam posla, povecana odgovornost, porast kvalitete obavljenog posla zbog stecenog iskustva i sl.). I onda zatraziti osobni razgovor temeljem tog e-maila, pa se sef valjda stigne pripremiti za razgovor (vecina mislim ne voli te razgovore s vrata o temi koju mozda treba budzetirati na vrijeme, proci kontroling, odobrenje nadzornog itd itd itd) Ali opet - ja to gledam iz kuta mog radnog iskustva, netko drugi ima sigurno sasvim drugacija iskustva.
Uh, dakle pronać cohones i zakucat na vrata...
i jos jesna sitnica, treba znati otsacati svoju realnu vrijednost u toj firmi.
ako doista smatras da si potplacena i imas jake argumente za to i sto je bitnije tvoj sef ne zeli ostati bez tebe, imas velike sanse, cak i bez obzira na oblik zahtjeva, makar velim pismeni se u takvim slucajevima prema prije svega nekom poslovnom bontonu nikad ne preporuca.
OK, ovako kad mi netko objektivno prokomentira rukom pisano pismo, shvaćam da je možda neposlovno. Slažem se.
Nekako mi se kombinacija maila sa opisom što se traži, i željom da usmeno prokomentiramo i porazgovaramo napisano, čini najprihvatljivijom.
silly me, uopće nisi silly you.
tnx
Da pojasnim... ok mi je pismeno izraziti zelju za razgovorom na tu temu, i u par crtica (recenica) zasto, no sve dalje mislim da bi trebalo raditi usmeno jer je pismena komunikacija neusporedivo losija i podloznija krivom shvacanju (pogotovo jer je u svojoj biti jednosmjerna) nego razgovor u cetiri oka.
ne znam kako je u tvojoj firmi, kod nas su važne i preporuke kolega i vanjskih korisnika (ako ih ima) - one se također uzimaju u obzir.
da i ovo tu u biti obavezno, jako bitno je jasno iskristalizirati misli sto zelis reci i kako ces to reci i kako to zvuci, samo ovo je vec pola puta do uspijeha, a pogotovo za tremase.
upravo to, to se tako i radi ili putem maila ili preko sekretarice zatraziti privatni razgovor.
čak ponekad i bez nazanke o cemu se tocno radi, ali to opet sad ovisi o vlasitioj procjeni nadredjenog
Bila sam u sličnoj situaciji i strpljivo sam čekala da me šef priupita kako mi je u firmi (naravno da sam obilazila posao.hr u međuvremenu
Inače, kad smatram da zaslužujem povišicu, napravim kao i ti listu zadataka koje obavljam, rezultate koji su vrijedni spomena i čekam pravi trenutak. Nije dobro samo banut ničim izazvan i tražit povišicu, jer je možda baš taj dan došao neki nepredviđeni trošak, pa će pod dojom nadređeni odbit povišicu, a tebi će bit bad ponovo pitat za neko vrijeme.
Kako je to iznimno važna tema, isplati se pričekat pravi čas. Odlična prilika je čekat e-mail u kojem ti nadređeni piše da si dobro obavila određeni zadatak, pa u reply navesti ovo što Silly me predlaže.
Mene bi rukom pisano pismo, da sam šef, pretpostavljam - zapanjilo i vjerojatno malčice iziritiralo kao neučinkovito - ili bi mi bilo nečitko čitat sad ta postuignuća, ili bi mi rukopis djelovao infantilno, ako bi se osoba trudila pisat čitljivo pa bi ispadalo ono pučkoškolski. Mislim da je, što se toga tiče, dovoljno svojom rukom potpisat, ali opet, ja sam ekstrem, ja bi i intimno pismo natipkala i samo potpisala (ne da mi se pisat, imam švrakopis). Djelovalo bi mi weird, dobro, možda je to moja sredina, svaka sredina svoja pravila, sjećam se onih nekih rasprava o pravopisu di neki najnormalnije pišu svima u elektroskupniku šaljem uručke podijeljene na sjednice, ali to fakat treba sredinu poznavat, kod nas je najnormalniji cronglish, tako da je tu teško davat savjete.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.10.2012. at 12:32
Možda hint: ako nije firma koja se bavi kulturom, ako je internacionalna, možda nemoj ipak rukom pisat, namučit će se ljudi. Prema ovoj brzini i hektici, bojim se da neće cijenit ako se moraju kroz rukopis probijat, ne znam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 01.10.2012. at 12:34
U pravu si, zbilja mi se čini da je dovoljno potpisati rukom.
tnx
i ja smatram da je najbolja opcija tražiti termin za razgovor s nadređenim (direktorom ili kim već) i onda usmeno obrazložiti zašto misliš da si "vrijedna" te povišice
Pohvala sam dobila dosta, no od strane poslodavca svega 1-2 pismeno, što nisam u tom trenutku iskoristila za povišicu.Bila sam u sličnoj situaciji i strpljivo sam čekala da me šef priupita kako mi je u firmi (naravno da sam obilazila posao.hr u međuvremenu
Inače, kad smatram da zaslužujem povišicu, napravim kao i ti listu zadataka koje obavljam, rezultate koji su vrijedni spomena i čekam pravi trenutak. Nije dobro samo banut ničim izazvan i tražit povišicu, jer je možda baš taj dan došao neki nepredviđeni trošak, pa će pod dojom nadređeni odbit povišicu, a tebi će bit bad ponovo pitat za neko vrijeme.
Kako je to iznimno važna tema, isplati se pričekat pravi čas. Odlična prilika je čekat e-mail u kojem ti nadređeni piše da si dobro obavila određeni zadatak, pa u reply navesti ovo što Silly me predlaže.
Znalo se dogoditi da me poslovni partner pohavli u sklopu nekog reply-ja, a ja to obavezno proslijedim šefici kao FYI.
Mogla bih se između ostalog pozvati na te usmeno - pismene pohvale.
U ove 4,5 godine moja zaduženja i dgovornosti porasle su barem 300%.
Od logistike, uredskog poslovanja, marketinških aktivnosti poduzeća, financija, računovodstva, pa sve do asistiranja ne samo šefovima (ima ih 2), nego i čitavom uredu, pa dobrim dijelom i našim uredima izvan Hrvatske. O komunikaciji i radu sa inozemnim partnerima neću ni govoriti... Strpljvim radom i profesionalnim pristupom unaprijedila sam između ostaloga i kanale komunikacije između svih dvadeset-i-nešto zaposlenih u naša 4 ureda u 4 države, što je bio određeni kamen spoticanja dok ja nisam došla u firmu. Nitko si nije dao truda (niti je mogao obzirom da nisu imali Katicu-za-sve) diplomatski izbalansirati tada 15tak a sada dvadesetak-i-sitno duša raznih profila i osobnosti.
Dakle, profilirala sa se u multitasking multiresponsible multiasisting Katicu-za-sve, i slobodno mogu reći da bi eventualno novom zaposleniku trebalo sigurno nekoliko mjeseci da se uhoda za moje radno mjesto. Neću ni spominjati raznorazne poslovne tajne koje znam...
Sve ovo nekako mi daje nadu da imam materijala za povišicu, pogotovo znajući da u mojoj branši ljudi i za manje posla i odgovornosti mogu tražiti, i realno imaju veću plaću.
iz ovoga se jedno da zakljuciti, psiholoski profil osobe koja je ovo postigla iskljucuje nesigurnost, odnosno ne ukljucuje sklonost tremi.
Eh da, moia, za druge se mogu bez problema izboriti, ali za sebe... na žalost vučem tu problematiku od ranog djetinjstva. Sram me tražiti, sram me pitati, sram me priznati...
Ovo gore si odlično argumentirala, od toga napravi neki šalabahter ili to pismo/mejl ili kako se već odlučiš.
dobro, ali ovo gore sto si napisala je prilicno jaka argumentacija cak i za stepenicu vise (sto si tocno po struci?) (osim ne pozivati se na tajne ni u ludilu!) i vjerujem da je izostanak tvoje povisice do sada stvar inercije, znas vec u stilu ako vec ne pita pravimo se ludi
Mamasch, neznam koja je vasa korporativna kultura i koje su procedure u firmi/ustanovi u kojoj radis ali ja bi razgovarala u osobnom razgovoru sa sefom na tu temu.
Nakon razgovora mozes poslati mail svojem sefu ukoliko nije obicaj da on potvrduje dogovore s podredjenima.
Kod nas u firmi imamo polugodisnje i godisnje ciljeve cija se postugnoca mjere i diskutiraju u osobnom razgovoru s nadredjenim - o eventualnim povisicama se razgovara nakon razgovora o postignucu godisnjih ciljeva.
Tipa: ostvarila sam sve svoje ciljeve s vise od 100%, realizirala sam ustede u iznosu od XXXX, radila sam XXXX vikenda itd., donje sam firmi XXXXX, nisam primila povisicu od XXXX god. itd.
Dobro se pripremi za razgovor (po mogucnosti vjezbaj razgovor) i dodji s dokumentiranim postignucima. Good luck!
PS: poslovne tajne ili te cuvanje istih se podrazumjeva kao dio posla kada se radi na odredjenim poslovima i funkcijama ...
Cure, hvala puno svima, dale ste mi razmišljati!
Da li ste i vi nekada tražile povišice, da li ovo sve govorite iz osobnih iskustava?
Jesam i dobila sam ju. Kada nije bilo budzeta za povisicu sam se dogovorila da za istu placu 10% manje radim.
mamasch - ja sam ti baš svoje iskustvo napisala, a pritom ne treba zanemariti detalj da sam tada imala 25 godina, a da mi je šef bio poznati lokalni političar i biznismen (čitaj tvrd orha sa zmijom u novčaniku) i ipak sam uspjela
A ubolo me u oko ono što je moia napisala - da se značajne povišice najčešće ostvaruju promjenom posla. Na žalost je i moj slučaj bio takav. pišem na žalost jer mi je ekipa na prošlom poslu bila sjajna. Ali dobra ekipa ne plaća rate kredita i režije...
Eh to je to čega se bojim.
Moja plaća trenutno nije mala, pogotovo kada pomislim koliko je ljudi bez posla, no meni je već neko vrijeme nedovoljna obzirom da je MM bez konkretnih prihoda, i teško spajamo kraj sa krajem. Osjećam da svojim angažmanom, znanjem i odgovornostima zaslužujem više. A tek kada sam saznala da bi realno mogla i trebala biti barem nešto veća...
Ne mogu reći da je nebitna stavka dobra ekipa, zadovoljstvo kolektivom, plaća mi je u sekundu na vrijeme, imam regres i dodatak na oba djeteta, atmosfera je uglavnom opuštena, ali na kraju ostaje činjenica da zadovoljstvo radnom atmosferom ne plaća račune niti kredite...
Dakle, ili ću i dalje bez grča u želucu ići na posao i u sekundu dobivati sadašnju plaću, ili ću riskirati da za veću plaću izgubim psihičku stabilnost sa kojom idem doma mužu i djeci...
damn
Ovo je, čini mi se, i ono što ja gledam. Dakle, značajnu povišicu, za isto r. mjesto, teško, osim u slučaju koji je navela deadi - mečiranje vanjske ponude, ali je moguće ako je osoba potplaćena (ako industrija to mjesto plaća više, a poslodavac osobu drži na nižoj plaći isto stila app, tj. dokle ide - dobro je). Sretno, u svakom slučaju, tvoje je tražiti i od toga ne može biti loših posljedica, čini mi se, samo dobra.
Upravo si rekla nešto do čega sam i sama došla mozganjem. Moje je tražiti, a i ako mi ne odobre, to mi samo može biti znak da me se ne vrednuje onoliko koliko ja mislim, i da je možda i bolje potražiti drugo radno mjesto. Čini mi se da bih odavno igrala na sreću i pitala za više para, da nisam u groznim financijskim problemima, pa ovako čuvam i to što dobivam u sekundu. Bolje vrabac u ruci nego golub na grani...
No...
I dalje smatram da sam zaslužila veću plaću, i sa kime god sam razogovarala o tome, a uglavnom su to ljudi iz branše, svi su rekli da sam realno potplaćena i da bih obzirom na poslovanje poduzeća mogla dobiti veću plaću.
Pitaj tu gdje jesi, duboko udahni, vjeruj u sebe i pitaj. Dobit ćeš. Ništa se loše ne može desiti.
Jedino nemoj očekivati odmah potvrdni odgovor, daj šefovima dan-dva da probave tvoj zahtjev. Obzirom da si tako puno doprinijela u kolektivu, sumnjam da im je u interesu izgubiti te, a ako ti odbiju povišicu mogu biti svijesni da ćeš potražiti druge opcije gdje ćeš bolje zarađivati.
Bojim se jedino jednog scenarija - da ti kažu OK; može povišica. I onda ti ponude 5-10% povišice. Što bi u tom slučaju napravila?
To se i desilo, jednom u ovih 4,5 godina. Bila su neka previranja u firmi, pa su možda predosjetili da bih ja mogla nešto tražiti i navrat nanos mi ponudili sitnu povišicu, doslovno jedva dvoznamenkasti postotak, znajući da sam podstanar i da mi je svaka kuna dobrodošla, te da si ne mogu priuštiti ostanak bez posla ni na mjesec dana.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom