lucij@ - meni se čini da je ovdje problem taj, koji ako ne poduzmem sve šta treba može i mene dočekat, što su oni, koliko sam vidjela, bili u izvanbračnoj zajednici. On je priznao malog i malu te se po papirima vodi kao njihov otac koji ima sva prava kao i majka. E sad, to šta on njih nije vidio tako dugo to je druga priča. Po zakonu ona je to trebala prijaviti, i od suda tražiti dodjeljivanje roditeljske skrbi njoj. (ono što ja moram napravit pa nikak...) Obzirom da prema zakonu oboje imaju jednaka prava prema djeci, a očito u određenom trenutku nije bilo vidljivog dokaza niti razloga da se bilo tko petlja u to s kime će djeca otići, zakon ne vidi ništa sporno u tome šta su oni sad sa tatom, pa tako ni policija niti socijalna skrb nisu mogli reagirati drugačije. Problem je s nama svima što smo dosta neupućeni u zakone i pravila i što tek kad nam se dogodi ovako nešto počnemo čitati zakon. Žalosno je šta su životi ove dječice ovisni o tome i što ih se tretira samo kao broj, ali to se nikada neće promjeniti ma kakav god zakon oni izmislili.

Meni je užasno teško bilo čitati ovo pismo šta je Kornelija napisala i ne želim razmišljati kako je jadnoj Dragani, jer ja bi umrla iste sekunde od boli, a tako nešto mi se može dogoditi već sutra. Ali sad dok čeka rješenje od suda nek rađe to vrijeme iskoristi da svoj život i okolinu u kojoj živi dotjera maksimalno kako joj ne daj Bože ne bi netko osporio pravo da djeca žive s njom.
Najgore je što kao želiš ispast fer i poštena prema drugoj strani gledajući dobrobit svojeg djeteta, a na kraju drugi to iskoristi maksimalno protiv tebe - zato kad napokon dobiješ svoju djecu natrag budi fer prema tom tipu samo onoliko koliko zakon to od tebe traži, takvi misle samo na sebe!