K. će navršiti 3 godine kada bi trebao stići mlađi brat. I moram priznati da me malo frka kako će se stariji nositi s tom situacijom s obzirom da je velika i prije svega mamina maza. Znam da nisam ni prva ni jedina, ali svejedno molim sve vas iskusnije za bilo koji praktičan savjet/trik/šta bilo kao i za upozorenje što bi me moglo zaskočiti. Stariji ne doji, nema pelene, relativno je samostalan i iako je maza zapravo je dobre naravi (ne kažem samo ja već i šira okolina pa i tete u vrtiću), ono može mu se sve objasniti, nije neki kolerik. Ima vrtićku rutinu života pa vjerujem da će nam to biti olakotne okolnosti. A otegotne su one standardne - samo ja ga smijem uspvljivati, oblačiti, igrati se s njim i stalno se mora maziti, nositi tako da će tu biti najvećih poteškoća
Ne znam možda si u međuvremenu rodila, pa se sve sposložilo ali evo čisti da navedem par primjera koji mi padaju na pamet kako smo mi to riješili. Razlika je 4 godine. Naravno, prvo dijete najveća maza u obitelji, princeza kraljica carica. Kroz razgovor, još u trudnoći, trudili smo se objašnjavati kako će to biti, kako će mjenjat pelene sa nama pa kupati bebu. Kad se beba rodila, pa plakala, čisto zbog nekakve psihološke strane djetetovog samopouzdanja, znala sam reći, vidi ovog malog balavca kako se dere, ili kako se pokakao baš bezveze, tak da dobije osjećaj da beba nije "savršena", savršenija od nje... Bake i djede tu posebice imaju jaku ulogu, trebali bi u istom postotku maziti i bebu i starije dijete. Sad, opet ovisi, da li ti je klinac samostalan ili nije, oću reći, dal se sam igra, sam crta, bez da ti moraš biti Stalno angažirana oko njega. Ukoliko je tako, bude ti lakše jer je već dovoljno razvio samosvijest da shvati da ipak mrvicu vremena više moraš provoditi sa bebom negoli sa njim, i to mu je O.K. Puno ga grli i govori mu da ga voliš, recimo njoj rečem ti si moje sunce a on je moje nebo i bude prezadovoljna s tim. U svakom slučaju, ta braća su i sudbinski trebala biti zajedno i voljeti će se, a ti si tu da osiguraš suradnju. Sretno!