Gdje je nestalo nekakvo normalno ponašanje?

[mishekica]

Vidim da će uvod biti malo poduži, ali voljela bih da se uključite u raspravu jer me ove stvari jaaako zanimaju…

Ponekad uopće ne razumijem ponašanje drugih ljudi. Čini mi se da je bonton nekamo iščezao i da više nikog nije briga ni za kakve norme i pravila ponašanja, a pod upitnikom je i nekakav opći moral (no o tome na nekoj drugoj temi)… Pritom sad ne mislim na napuštanje nekakvih tradicionalnih, konzervativnih vrijednosti, kao što je nenošenje dekoltea ili izbjegavanje zajedničkog života prije braka. Mislim samo na ponašanje prema drugim ljudima i ono što se nekad nazivalo "kulturno", a danas toga nema, gotovo ni u tragovima.

Dat ću nekoliko primjera da svima bude jasno o čemu govorim, a nadam se da ćete se i vi nadovezati s ponekim vlastitim primjerom. Zapravo, nadam se da nemate drugih primjera.

1) Ponašanje ljudi u javnom prijevozu
Mislim da je ova slika svima poznata.
Redovito se događa da se (pojedinci) nabiju na vrata i ne daju drugima ući u bus / tramvaj. Dok sam išla vlakom na posao, često se događalo da ne uspijem ući u vlak (fizički NE MOŽEŠ ući kolika je gužva na vratima), a onda vidiš da ljudi stoje samo do polovice vagona. Ostatak vagona je prazan, ali se oni ne bi pomaknuli da netko uđe. Ne, ostani na stanici i čekaj sljedeći vlak.

Onda imamo slučaj ljudi koji sjede u busu i kad se počnemo približavati stanici, oni se ustaju, guraju druge, kreću prema vratima, i to preko ljudi koji su do sada uredno stajali, a TAKOĐER izlaze van na sljedećoj stanici…

Zatim postoji vrlo velika skupina ljudi koji sjednu na mjesto do prolaza, dok ono do prozora ostaje prazno. Pitaš ih da sjedneš, a oni se onako skupe da ti lijepo preko njih prijeđeš na to sjedalo do prozora. Naravno, vrlo često i izlaziš prije njih pa ih moraš još jednom pregaziti. Zašto je takav problem sjesti do prozora?

Sjetila sam se sad i ljudi (pretežno baba) koje su u stanju pregaziti 16 ljudi da bi došle do slobodnog mjesta…

2) Ponašanje ljudi koji čekaju u redovima
Gotovo svaki put kad čekam u redu za blagajnu, netko stoji iza mene i nabija me kolicima. Zar ti ljudi to ne primjećuju? Ili to rade namjerno??
Jesu li ljudi čuli za nekakav prostor diskrecije (ona žuta crta u pošti i na sličnim mjestima)? Kad plaćam račune, vrlo često imam nekog za vratom. Takve obično upozorim da se maknu.
Znate li da je pristojni razmak od osobe koja podiže novac na bankomatu barem 2 metra? Događa se da mi se ljudi nabijaju na 30 cm. Obično se okrenem i kažem im da se maknu. Neki mi se počnu smijati, u stilu: "Pih, k'o da imaš ne znam kakve pare…" Pa taman da nemam ništa, otkud tebi pravo viriti mi preko ramena dok bilo što radim?

3) Imaju li današnje trudnice igdje ikakvu prednost??
To je ono što mi zapravo najviše smeta. Nekad su u domu zdravlja, ljekarni, pošti… trudnice imale prednost. Sad toga nigdje više nema. Osim na Rodinoj rasprodaji. Da se razumijemo, ja sam poprilično zdrava i fit trudnica pa mi ponekad zna biti teško stajati u redu. Kako je tek onima koje stvarno imaju problema?
Još uvijek idem na posao i to javnim prijevozom. U ovih skoro 6 mjeseci trudnoće JEDAN JEDINI put mi se neka gospođa ustala i ponudila mi mjesto. Hrpu puta sam stajala i to ne ispred "mladih neodgojenih", kako se to voli reći, nego ispred gospođa u najboljim godinama (40-50), koje su vrlo vjerojatno i same nekad bile trudne. Samo mi je ta jedna jednom ponudila svoje mjesto. A skužile su da sam trudna, bez brige. Još me odmjeravaju od glave do pete, onako napadno. I bulje mi u trbuh. Sama neću pitati nekog da mi ustupi mjesto jer mi je to užasno neugodno. Ne preostaje mi drugo nego ići na posao izvan špice kad se još može uloviti pokoje slobodno mjesto. No, ima i onih koje nemaju klizno radno vrijeme i prisiljene su biti u busu baš u vrijeme najveće gužve.

…
I na kraju, kad ponovno razmislim o svemu ovome, zanima me TKO se i ZAŠTO tako ponaša. Ako nitko među vama nije ovakav, tko su onda ti ljudi koje susrećem u tramvaju i gradu? Ako ste se prepoznali u opisima, molila bih vas da mi objasnite zašto se tako ponašate? Što vas tjera na to?

[Cathy]

Ja obično one pod brojem 2. priupitam da li žele platiti moj račun, to ih vrlo brzo odmakne.

[cvijeta73]

(pretežno baba) ?[/B]

evo, imam ja jedan primjer.
u komunikaciji često čujem da se ženske osobe nazivaju babama. mislim da to nije kulturno i nije mi jasno zašto i tko se tako ponaša.

na stranu što me pogodilo ono s gospođama u najboljim godinama koje su nekad bile trudne

[Mima]

baš. zakaj bi se ja ustajala, a mladi da sediju :baba:

[vissnja]

Ja inace izbegavam javni prevoz u spicu jer jednostavno se previse nerviram zbog guzvi. Van spica se vozim sa detetom. Ne cekam da mi ustanu (jer obicno me ignorisu) ali i dok sam bila trudna i sada samo pridjem mestu iznad koga stoji ona nalepnica "rezervisano za..." i zamolim da ustanu jer je mesto rezervisano za mene.
Za ovo ostalo nemam ti neki odgovor. Kad sam dobro raspolozena cini mi se da se svi smeskaju i ljubazni su, a kad sam lose raspolozena kao da svako ulicom hoda bas namerno mojom trasom pa me sve nervira.

[Lucija Ellen]

Ja se pomirila da ima svakakvih pa su nestali - ne primjecujem ih. Ne mogu si priustit zivciranje jer to totalno nagriza samo mene a za nis...

[čokolada]

Ja, baba , uvijek se dižem trudnicama, starcima i svima koji mi se učine nemoćnima. Sve ovo što si navela isto primjećujem i pripisujem visokim godinama i desetljećima borbe za opstanak u tramvaju, ali moram priznati da me više smetaju druge stvari: recimo komunikacija srednjoškolaca ili starijih osnovaca. To zna biti stvarno strašno - sinoć sam ušla u bus i sjela, a oko mene su se nakrcali "mladi" (jedna je i sjela do mene) te sam se našla u unakrsnoj vatri. Nakon 5 minuta bila sam skroz ispljuvana, buka je bila nesnosna, a riječi, misli i zaključci koje su im izlazile iz usta ...

[enela]

Moje iskustvo s javnim prijevozom je bas drugacija, a ne vozim se bas cesto, vise da djetetu ispunim zelju voznje u famoznom tramvaju

[enela]

Pojelo pola posta.
Uvijek se netko od onih u najboljim godinama digne usprkos mom protivljenju. "Nek dijete sjedne, ne moze se ona jos dobro drzati."
Svaka cast Zagrepcanima i Zagrepcankama.

[Nena-Jabuka]

Pojelo pola posta.
Uvijek se netko od onih u najboljim godinama digne usprkos mom protivljenju. "Nek dijete sjedne, ne moze se ona jos dobro drzati."
Svaka cast Zagrepcanima i Zagrepcankama.

Istina, dižu se djeci, ali ne i trudnicama (pobogu, zašto:milijun upitnika

[Cathy]

A gle, bila sam neki dan u situaciji da sam trebala trudnice poslati preko reda na blagajnu.
Na kraju sam odustala jer za hrpu njih nisam bila sigurna da li su trudne ili samo punašne.

[naniluc]

Bila sam u 8. mjesecu trudnoće kad sam polagala zadnji ispit na faksu, dalkle, trbuh do zuba. Stojim pred vratima i dolazi profesor, vidi mene da stojim i pita me da li čekam ispit. Budući da sam odgovorila potvrdno, a on ušao u svoju sobu gdje se održavao usmeni ispit, mislila sam da će me odmah pozvati, ali.... Najprije su išli oni koji su odgovarali za dvojku( tih je bilo polovica nas), za to mi je vrijeme jedna od kolegica donijela stolac iz dvorane pa sam prosijedila 1 sat, zatim kad je njih ispitao, napravio malu pauzu, a ja sam ustala jer više nisam mogla sjediti- da malo protegnem noge- kad ono, druga kolegica mi zasjela stolac i pravi se da me ne vidi . Ljuta ko pas, stala sam uz vrata i čekala, na svu sreću brzo se vratio i konačno me ispitao.
Najbolje u svemu tome je što je to fakultet gdje nas uče kako se ponašati prema ljudima, empatičnosti i razumijevanju

[Bubica]

eto, ja sam jedna od onih koje uglavnom ne sjedaju, kada imam izbora, na sjedalo do prozora. Eto, zato jer sam u prilici birati. Ali oome tko zeli sjesti do prozor pristojno ustanem i propustim ga

[Mima]

I ja, klaustrofobična sam.

[Kaae]

Ja sam jedna od onih koji ne ocekuju da im se netko ustane, propusti ih preko reda, ucini im uslugu, itd, zato sto sam trudna. Ako mi treba bilo sto od nabrojenog, ili nesto drugo, onda sama trazim. Ako netko ponudi, odbijem ako mi to najstvarnije ne treba.

U isto vrijeme ne gledam okolo kome bih mogla pomoci ili ustupiti red/mjesto/nesto, tako da valjda onda ispadam neodgojena. Ako vidim i zakljucim da bi im nesto trebalo, pitam ili ponudim. Ako ja ne vidim, a oni ne traze... a sto cu im ja. Obicno se bavim necim unutar vlastite glave.

Isto tako sjedim u javnom prijevozu, cekaonicama i slicnim ako mi se iz nekog razloga sjedi, a ima mjesta. Nakon toga ide ovo iz drugog odlomka.

[superx]

Eto mene jučer jedna penzička, (da ju ne nazovem babom), zamolila da u redu na blagajni ne držim iza sebe,vučem ih , nego ispred jer je onda krači red
Dakle nije isto dugačak red ako sam ja naprijed a kolica iza od onoga u obratnim pozicijama.
Na to sam ju blijedo pogledala i rekla da ne vidim razliku, a ona je rekla da sam bezobrazna balavica i da me vrag odnio glupaču, doslovno tim riječima.
Da nepomenem da sam u pauzi na poslu odletil do Lidla vidjeti kaj ima od robe na akciji i po kroasane, imala sam 3 artikla.
Poludila sam kad mi je to rekla i rekoh joj da je ona prva na redu da vrag nekoga odnese i da gleda svoja posla.
Inaće nisam tako bezobrazna ali baš mi je pogodila u žicu.
Kada sam bila trudna nitko mi se nije dizao nikada i nigdje, jedino sam svoju prednost iskoristila u MUPu u Petrinjskoj kada sam išla mjenjati dokumente, nisam niti gledala jel imam prednost samo sam si stala na šalter jer nije mi padalo na pamet čekati.
Ali me zato jedan sima dečko pustio preko reda u ljekarni kada samo sa 1 mj išli na prvu kontrolu a ja išla po vitamin D , miislio je da nisam još rodila

[Mima]

hahahaha - pa bome, otkad sam baba pazim i ja kome se ustajem. Ljetos sam se u tramvaju ustala jednom starijem gosponu (učinilo mi se da teško hoda), pa me dobro našpotao. A i to sa trudnicama je nezgodno pa se ustanem kad je stvarno očito. Obavezno se ustajem maloj djeci jer znam koliko je teško sa djecom u tramvaju i autobusu. Ono što sam stvarno primijetila da nije kao kad sam ja bila mlada je da klinci sjede i ne pada im na pamet ustati se starijima, bude smiješnih prizora - u vlaku pun kupe klinaca sa ruksacima koji sjede a mi babe složno stojimo.

[leonisa]

evo ja imam lijepi primjer od neki dan...rasprodaja tenisica u tvornici, ja sama s dvije kceri (5mj. i 6g) stojim u poduzem redu za blagajnu. i nakon nekog vremna obrate mi se ljudi da sta ja tu stojim s tako malim djetetom da odem direkt na blagajnu. a ja se neckam, neugodno mi...uglavnom, nagovorili su me i "progurali" naprjed. pitala sam prvu koja je bila na redu jel mogu, rekla je da mogu.

proslo ljeto mala je bila bolesna i bili smo kod doktora. imala je temperaturu. dok smo cekali nalaze otisla sam s njom u ducan kupiti vode. jek turisticke sezone, podne, vrucine, blizina plaze, red u konzumu kilometarski, al doslovno, kroz cijeli konzum. drzim malu u rukama, ona place. ja joj dajem vodu, ona ju popije, cekam da platim polupraznu bocu, imam tocno 5kn, al me na blagajni ne ferma pola posto. onda je jedan gospodin uzeo mojih 5kn, bocu, progurao se i bez pardona odradio moju kupovinu. nitko se u redu nije pobunio. samo ove klinkice na blagajni.

uredno mi drugi "prepustaju" red bez da ih pitam i bez da i pomisljam da bi me netko pustio s malom bebom.

u tramvaju ni ne sjedam.

dizu mi se penzioneri gdje ja njima trudna/s djetetom govorim da je MENI neugodno da mi se dizu pored balavaca koji sjede u skoli i sjede u tramvaju. od balavaca sam dobila i udarac u trbuh, trudna, pa se vise nisam vozila tramvajem.

ono sto mene zanima je kultura vozaca i trubljenje.
covjece danas se trubi ako se pozdravlja, ako se upozorava, ako se hebe mater, ako je nekom dosadno...ili da upozoris djecu na pjesackom da se maknu s ceste jer prolaze. i ne staju.
uglavnom, razmisljam da jedan dan upalim recorder i snimim svo trubljenje u sporednoj ulici sporednog kvarta i izmixam neku kompilaciju. mozda bude hit...

[maria71]

Proljetos sam išla na neki seminar na IFS-u.

I uđem u autobus za Mirogoj, oko pola 2. Autobus pun školaraca i studenata , to odgovorno tvrdim jer sam ušla na zadnja vrata i prošla autobusom do kraja i vidjela jedno prazno mjesto.

I sjednem .

Znači ja imam 41 godinu ,a ostatak ekipe u busu od 15 do 25.

I dođe neka starija gospođa , i prođe cijelim autobusom , i ne dira mlađariju i stane pred mene i kaže mi :- Ustanite!

Ja :- Neću ! Ima i mlađih.

I da , ja sam ispala bezobrazna.

[Cathy]

Proljetos sam išla na neki seminar na IFS-u.

I uđem u autobus za Mirogoj, oko pola 2. Autobus pun školaraca i studenata , to odgovorno tvrdim jer sam ušla na zadnja vrata i prošla autobusom do kraja i vidjela jedno prazno mjesto.

I sjednem .

Znači ja imam 41 godinu ,a ostatak ekipe u busu od 15 do 25.

I dođe neka starija gospođa , i prođe cijelim autobusom , i ne dira mlađariju i stane pred mene i kaže mi :- Ustanite!

Ja :- Neću ! Ima i mlađih.

I da , ja sam ispala bezobrazna.

Mlađima se ne usudi, valjda već zna kaj bu čula.
A za nas zna da smo "dobro odgojena" generacija.

[Beti3]

1. ne vozim se gradskim javnim prijevozom, eventualno međugradskim. Tamo je sve kulturno, jer mi nismo građani, pa se malo bojimo kad idemo u veliki grad . I u tom busu treba sjediti, mislim da im je zabranjeno uzeti ljude koji stoje. No, taj "niveau" prijevoza i plaćamo na "niveau"-u.

2. redovno sredim te koji se guraju kolicima ili ulaze u "moj prostor". Najprije ih pogledam, onako, pogledom koji im daje do znanja kakva im je kultura, ako ne pomogne, jasno i glasno kažem da se odmaknu, a ponekad namjerno kolica poguram nazad. Naravno da je posljedica takvog mog ponašanja to što me časte nazivom "baba. A ja sebe ne smatram babom, više gospođom...

I, kad smo kod "baba" lijepo bih te molila da definiraš "babu", po godinama, oblačenju, ponašanju, frizuri, zubima, šminki, tašni ili po čemu već hoćeš.

3.Trudnice imaju prednost. U javnom prijevozu mora biti stolica za trudnice (i invalide), na gotovo svim šalterima piše da trudnice imaju prednost, logično je da ćeš propustiti trudnicu sa velikim trbuhom, no tu postoji kvaka da, ako trbuh nije stvarno veliki, možeš pogriješiti i debelu ženu uvrijediti. Možda i tebi bulje u trbuh važući da li jesi ili nisi...
Nisu svi ljudi pametni, nisu baš ni dobri, ni empatični, puni su briga i većina misli na sebe. (Zato je lijepo odmaknuti se u manje mjesto i živjeti relativno usamljeno, ako ti gužva smeta a kad je se poželiš, odeš u gužvu.)

[Rivendell]

Od kada sam s nogom u gipsu od prepone do gleznja satima stajala, toliko da mi je stopalo pomodrilo jer mi se nije htio dignuti jedan gospodin koji je udicom probio prst na ruci, a sa svojom pratnjom od dvije sredovjecne gospodje je zauzeo pola cekaonice, vise nikog ne ocekujem da mi se ustane. Igrom slucaja sam puno vremena u srednjoj provela na stakama, preko godinu dana, i tada sam vidjela dokle se sredovjecne gospodje spremne ici. U autobusu ti se ne zele ustati iako imas stake i ne mozes se ni drzati, padne ti nesto na pod nitko ni da te pogleda kamoli da podigne...

U trudnoci su mi se samo jednom digli u tramvaju i to nakon sto mi je jako slabo doslo da sam se imala onesvijestit, a nekako mi neugodno pitati dok mi netko ne ponudi.

Istina, od kada sam s djetetom vise ljudi pomazu i s kolicima i zele se ustati, ali svejedno nedovoljno. Bas sam neki dan isla drzeci malog na jednoj ruci, a drugom sam se nekako pridrzavala i drzala kolica da ne polete u voznji. Nece nitko da se ustane. Znam da neki ljudi nemaju percepciju kako je to tesko, i trbuh do zuba i dijete, nisam ni ja imala dok se nisam nasla u situaciji. (Ali ja nikad ne sjedam, uvijek pustim druge) Bas me zato najvise nerviraju vec spomenute sredovjecne gospodje. Muskima nekako i proglefam kroz prste, ne znaju kako je to.

[Svimbalo]

...ali moram priznati da me više smetaju druge stvari: recimo komunikacija srednjoškolaca ili starijih osnovaca. To zna biti stvarno strašno - sinoć sam ušla u bus i sjela, a oko mene su se nakrcali "mladi" (jedna je i sjela do mene) te sam se našla u unakrsnoj vatri. Nakon 5 minuta bila sam skroz ispljuvana, buka je bila nesnosna, a riječi, misli i zaključci koje su im izlazile iz usta ...

Na ovo veliki iks.
K tome, od kada sam starija (ali ne još u najboljim godinama), naprosto ne dolazi u obzir da se vozim noćnim tramvajima (vrlo rijetko bih i trebala ), jer to je tek avantura (opasna).

A kao i Mimu, jednom me je oprao stariji čovjek kojem sam ustala, pa to više ne činim prije no što značajno pogledam i tek kad vidim potvrdu, ustanem.
Ali sam inače alergična na procjenjivanje toga tko bi trebao sjediti ili ne, jer nikad ne znaš kako je kome.

[Deaedi]

Ja sam jedna od onih koji ne ocekuju da im se netko ustane, propusti ih preko reda, ucini im uslugu, itd, zato sto sam trudna. Ako mi treba bilo sto od nabrojenog, ili nesto drugo, onda sama trazim. Ako netko ponudi, odbijem ako mi to najstvarnije ne treba.

U isto vrijeme ne gledam okolo kome bih mogla pomoci ili ustupiti red/mjesto/nesto, tako da valjda onda ispadam neodgojena. Ako vidim i zakljucim da bi im nesto trebalo, pitam ili ponudim. Ako ja ne vidim, a oni ne traze... a sto cu im ja. Obicno se bavim necim unutar vlastite glave.

Isto tako sjedim u javnom prijevozu, cekaonicama i slicnim ako mi se iz nekog razloga sjedi, a ima mjesta. Nakon toga ide ovo iz drugog odlomka.

Otprilike tako i ja. Ne gledam druge, i ne primjecujem previse, obicno mi mozak radi sto na sat i razmisljam sta jos moram napraviti, kupiti, jesam li sve na poslu napravila i da li doma ima pelena...
I uglavnom imam samo dobra iskustva, ljudi su obicno vrlo pristojni prema meni, a posebno kad sam s djecom. Tu i tamo naletin na neke pacijente, a to obicno bude kako je i leonisa napisala, u prometu.

[Ona koja nije pisala]

u vezi javnog prijevoza dizem se, ali ne uvijek
niko me ne dize od starijih jer uvijek pokusavam sjesti na ona sjedala suprotnog smjera od voznje, a penzici uglavnom, imaju problem tako se voziti pa me ne dizu
alergična sam na sve koji se guraju u bus prije nego ljudi koji izlaze i to uglavnom pokazujem, ali bas ne pomaze
kako imam izrazen trbuh ponekad mi se dogodi da mi se dizu, pa mi je to koma objasnjavati ono nisam trudna, samo tako izgledam
jednom sam zabunu dviju pacijentica (opet mislile da sam trudna) iskoristila da dodem prije kod ginekologa, iako sam prije njih i dosla, ali su one bile narucene, a ja samo trebala uputnicu
cinjenica jest da su ljudi naprosto poprilično okrenuti sami sebi, vrlo često i bezobrazni, ali nisam ni ja uvijek pristojna
najbolja mi je fora to sto nemam K plus karticu, pa vjecito u konzumu trazim osobu iza mene da joj provucem njenu karticu
uglavnom reakcija je iznenadenje, nakon sto skuze da ne zelim platiti njihovom kreditnom karticom, nego provuci njihovu za bodove
vrlo cesto znam reci da su se ljudi pokvarili, ali mozda je to samo moj dojam

[magriz]

evo, imam ja jedan primjer.
u komunikaciji često čujem da se ženske osobe nazivaju babama. mislim da to nije kulturno i nije mi jasno zašto i tko se tako ponaša.

na stranu što me pogodilo ono s gospođama u najboljim godinama koje su nekad bile trudne

ti šuti, još nisi baba

[mali karlo]

U busu i tramvaju se dignem trudnicama i mama s djecom a ostali nek stoje. Mozda je to bezobrazno prema starijima al ni meni se nitko od njih nije dizao ni u trudnoci ni kad sam s troje djece u tramvaju. Jednom mi se neka cura digla i krenem prema sjedalu al naravno da je jedan penzic u 60-ima bio brzi od mene i nije mu bilo neugodno sto ja u 8mj trudnoce stojim pokraj njega i s tom curom komentiram kako je mjesto bilo ustupljeno meni


A u westgateu sam cekala u redu da platim cipele koje su bile na jako dobrom popustu. Ispred mene valjda 20ljudi i ja odem do blagajne i pitam prodavacicu mogu li preko reda jer imam 1 stvar a ona meni lijepo kaze "u nasoj trgovini trudnice nemaju prednost"

[ana.m]

Uf...svašta imam za napisati na ovu temu...Trenutno me živciraju ljudi koji kad ima kažeš "Dobar dan, izvolite". Samo blenu, i ni a ni b i još me gledaju u čudu kaj ja to sad njima pričam, kaj me pitaš uopće, moraš mi čitati misli, ma sve već mora biti odrađeno. Koja nekultrua. I od starijih a poooosebni od mlađih. Nevjerojatno!

Ljetos sam se posvadila s jednom penzičkom kod dokotrice. Došla sam s curama kod dokotrice po doznake. Čekala sam zbog nečeg baš doktoricu.
Ela je taj dan prvi dan bila bez temperature koju je imala prije toga 4 dana do 40! Bio je kraj mjesec i MORALA sam uzeti doznake za firmu. Nisam ih imala kome ostaviti, bio je petak ujutro, muž na terenu!
I čekam ja s njih dvije u čekaoni već sigurno sat i pol. Ela je bila u kolicima, Iva ju je gurala okolo da ne pozvizde od dosade. Nitko ni da bi pomislio da bi ja možda s bolesnim djetetom mogla preko reda, jelte! Kad li doletava penzička, sva uspuhana, doletila gore na kat, ja sjedim na klupici, a ona onako u letu drito na mene! "Samo da znate, ja sam ispred vas" na što sam joj što smirenie odgovorila da nije ispred mene. I sad ona u čudu, kaj ja tu jelte balavica njoj pričam, pa nastavi "Jesam, ja imam prednost, ja sam invalid, ovo..ono"
"Ne gospođo niste!! Jas sam ovdje već sat i pol s bolesnim djetetom, imam prednost i ne guram se nikome, pa nećete ni vi meni i ispred mene nitko neće ući u tu sobu!!!"


Nitko nije očekivao takvu paljbu iz mene, do tog trenutka sam se doimala kao jedna sasvim normalna osoba, pa su "babe" (70+) samo buljile u mene. I zaboli me kaj su si mislile!

Samo ću vam reći kakvi ljidimogu biti.

Kao prvo, na tuđe invalidske iskaznice se neki guraju preko reda (pa smo ih nažalost bili prisiljeni provjeravati što mi je osobno užasni ponužavajuće, ali to su krivi oni koji su bezobrazno to iskorištavali.
Drugo, osobno znam bar jednu osobu koja nije trudna ali se bez pol frke proda pod trudnu i kad joj treba to iskorištava i to mi je isto jako jako ružno.

[Kaae]

Ja i dalje ne razumijem zasto se ocekuje od cijelog svijeta da zna sto meni treba, kako se ja osjecam ili sto bih voljela da se dogodi.

Ako mi se zuri, a trebam nesto obaviti sto bi moglo oduzeti puno vremena, jednostavno prebacim za drugi dan. Ponekad kad mi je to nesto stvarno i najstvarnije bitno, riskiram da cu zakasniti na sljedecu stvar.

Ili pitam. Ne izgledam uvijek, daprostite, ko drek kad mi nije dobro. Nekad stvarno izgledam normalno i ne kuzim zasto bi netko vidio da mi je lose.

[magriz]

Drugo, osobno znam bar jednu osobu koja nije trudna ali se bez pol frke proda pod trudnu i kad joj treba to iskorištava i to mi je isto jako jako ružno.

jebiga, kad me murjak htio kaznit za nepostojeći prekršaj, a ja se rasplakala, prvo mu je trbuh pao na moj postporođajni trbuh. i pustio me uz isprike (čak poslije i zvao doma da se ispriča i veli da je drugi sudionik ustvari napravio prekršaj i mene okrivio). i sad da ga razuvjerim? ma nek misli da sam trudna kolko god hoće

[Svimbalo]

Pao mu je trbuh na tvoj? :shock:

[magriz]

ma pao mu je pogled
i ti isto čitaš predetaljno

[leonisa]

ja vec zamisljam kako pada na tebe. spojlala si mi film!

[Kaae]

Rasplakala sam se i ja.

Od trbusastog smijeha.

[ana.m]

Mislila sam na situacije kad recimo čeka red u banci i ne čeka joj se pa izbaci trbuh, kaže da je trudna i pregura se preko reda...
U ovoj tvojoj situaciji bih se i ja vrlo vjerojatno pravila mutava...

[Lutonjica]

A gle, bila sam neki dan u situaciji da sam trebala trudnice poslati preko reda na blagajnu.
Na kraju sam odustala jer za hrpu njih nisam bila sigurna da li su trudne ili samo punašne.

i ja LOL
e da, inače se i ja ustajem i guram van iz sredstava javnog prijevoza i ne sjedim do prozora (odnosno sjednem do prozora JEDINO ako idem do zadnje stanice, inače ne) - ali ne zato jer sam bezobrazna divljakuša nego imam neke anksiozne ideje vezane za javni prijevoz kojih se ne mogu riješiti :/

[mishekica]

imam neke anksiozne ideje vezane za javni prijevoz kojih se ne mogu riješiti :/

A bubica
Dobro, jedan misterij riješen.

Što se tiče "baba", nisam mislila na žene kao kategoriju, već na doslovno babe, bake, bakice, panzićke, stare žene, kako hoćete. Pa zar ih nikad niste vidjele kako se lome da bi zauzele mjesto?

Pozitivan primjer - danas mi je jedna žena opet ustupila mjesto. Čak me oslovila s "gospođo"

Ne znam. Meni je teško zahtijevati od bilo koga bilo što, čak i kad mi to, manje ili više "pripada". Naprosto sam takva. Ne očekujem da svi znaju što mi treba, božesačuvaj, ali očekujem da me barem, eto, ne pregaze dok idu do svog mjesta. Puno sam toga napisala u prvom postu, ne samo da hoću sjediti u busu. Jesam li spomenula i da uredno plaćam pokaz?

Kasnije sam se sjetila još nekih stvari, a vidim da je to spomenuto od vaše strane - ne volim kad oni koji žele ući (u bus / tramvaj / neku ustanovu) ne znaju pričekati da izađu oni koji trebaju. Pa zar nije očigledno da oni koji izlaze rade mjesto onima koji ulaze?

I ono što me stvarno stvaaarno ljuti je apsolutno nepoštivanje pješaka u gradu Zagrebu. Zebra, kaj je to? Stati ispred zebre? Samo ako me grom pogodi. Suprug i ja smo tek odnedavno mobilizirani i stajemo svakom pješaku na svakoj zebri.

Samo sam još htjela napomenuti da sam prije par godina bila uvjerena kako je ovo balkanština i da smo mi jadni neuljudni, no nakon što sam vidjela malo Europe, mogu reći da je to očito postala pošast i da su zapadnjaci još gori. Barem oni s kojima sam se ja susrela (i to tamo gdje baš nema Balkanaca).

[mishekica]

Mislila sam na situacije kad recimo čeka red u banci i ne čeka joj se pa izbaci trbuh, kaže da je trudna i pregura se preko reda...

Ali koje su to banke? Ja u svojoj moram čekati red.

Neki dan sam bila u Petrinjskoj i isto lijepo čekala red. Čak sam gledala okolo - nema nikakvog natpisa, ni za trudnice, ni za invalide.

Sjećam se da sam prije u javnim ustanovama znala viđati takve natpise, ali sad ih naprosto nigdje više nema.

[Sanja]

Proljetos sam išla na neki seminar na IFS-u.

I uđem u autobus za Mirogoj, oko pola 2. Autobus pun školaraca i studenata , to odgovorno tvrdim jer sam ušla na zadnja vrata i prošla autobusom do kraja i vidjela jedno prazno mjesto.

I sjednem .

Znači ja imam 41 godinu ,a ostatak ekipe u busu od 15 do 25.

I dođe neka starija gospođa , i prođe cijelim autobusom , i ne dira mlađariju i stane pred mene i kaže mi :- Ustanite!

Ja :- Neću ! Ima i mlađih.

I da , ja sam ispala bezobrazna.

Mislim da je to najgora linija u gradu po pitanju kulture i empatije putnika. Bus je prepun srednjoškolaca i studenata (dvije elitne gimnazije plus elitni fakultet) s jedne i gerijatrije s druge strane. I jedni i drugi sjede, jedni pikaju po mobitelima i imaju slušalice na ušima, a drugi se prave da gledaju kroz prozor ili čitaju novine i nema šanse da bi bilo tko od njih ustao trudnici ili djetetu. U prvoj trudnoći sam već u šestom mjesecu izgledala kao da sam pred porodom, a od početka osmog kao da nosim blizance. Prije ulaska u bus svi koji su unutra sjedili zgranuto su promatrali moj trbuh, a kad bih ušla unutra, sve bi se glave, kao da ih je netko pomaknuo daljinskim upravljačem, napadno okrenule u najčudnije položaje na svijetu, samo da nam se slučajno ne sretnu pogledi. Trudnice, mala djeca, empatija, obzir... Nula bodova.

[Mojca]

Meni je često lakše ići u grad pješke/tramvajem nego autom... ako zaspi ne moram ju prebacivati. Ovi niskopodni tramvaji su sjajni u tom slučaju.
Uvijek, ali uvijek moram moliti ljude da se maknu s mjesta predviđenog za kolica. I onda se malo pomaknu a ja kažem da trebam sav taj prostor, jer su kolica velika, a i ja moram stati iza njih, ne pored. Pa mlade dame kolutaju okicama. Pa se pokušavaju izboriti za svojih 20 cm2 u kutu, pa ih ja pogazim dok "parkiram"...

O trudnicama i redovima... bila sam zbilja ogromna trudnica, nikad me nitko nije pustio preko reda, osim kad bi moja mama intervenirala, onda su se svi micali. Njoj je to bila glavna zabava u to vrijeme.
U tramvaju mi se samo jedna starija gospođa ustala. I još se čudila kako se vozim tramvajem...

A posebno sam alegrična na one koji pokušavaju ući u dućan kad otvorim vrata da izađem. Ako sam baš nabrijana krenem sa spikom: oprostite, molim vas, moram vam nešto reći. Pa im objasnim put do najbliže knjižare i preporučim bon ton.

[Sanja]

A posebno sam alegrična na one koji pokušavaju ući u dućan kad otvorim vrata da izađem. Ako sam baš nabrijana krenem sa spikom: oprostite, molim vas, moram vam nešto reći. Pa im objasnim put do najbliže knjižare i preporučim bon ton.

Nedavno sam čitala savjete za ponašanje u javnom prijevozu koje je sastavio čovjek kojeg su proglasili bečkim kraljem bontona. Uglavnom, napisao je nešto u stilu "Biste li ušli u zauzeti zahod? Sigurno ne. Pa, onda to primijenite i na javni prijevoz, dućane i slična mjesta - možete početi ulaziti tek nakon što se isprazne". Dobra rečenica za citiranje ako si već nabrijana.

[Mojca]

Odlično!
Jedva čekam da mi netko naleti.

[Deaedi]

Kao da ne zivimo u istim gradu...neki dan guram kolica po jednoj precici, i zapnu mi kotaci...i sad ja se mucim, a neki decko trci prema meni, podize kolica..mislim, ne samo da nije okrenuo glavu, dapace, potrcao je da mi pomogne...ili, trudna, drzim curu za ruku, dolazi bus, trcimo, trcimo..on ceka ceka ceka.. Udjemi, ja se zahvalim, a vozac mi kaze: pa ne smijete tako trcati, mogli ste samo mahnuti...cekao bi vas...u t-centru su me zvali da idem prelo reda, meni je bilo bed radi penzica, pa sam rekla da ne treba, a bakice se razgalamile da sta necu, ko je vidio da trudnica ceka... U restoranu su me smjestili preko reda...

[Sanja]

Lijepo, Deaedi.

Ja sam pred kraj trudnoće došla doktoru opće prakse radi otvaranja porodiljnog, pa me je sestra ostavila da čekam nekoliko sati (!) u čekaonici prepunoj gripoznih ljudi. Kad sam ju nakon nekih sat vremena pitala bih li mogla preko reda, odbrusila mi je da nisam kod pedijatra, pa sam pak ja njoj rekla da kod pedijatra ni ne bih tražila prednost, jer bi je tamo svi imali, a ovdje sam jedina trudnica. Na to se samo okrenula i otišla. Kad sam nakon par sati došla doktoru i rekla mu koliko sam čekala, poludio je i pitao sestru zašto me nije uvela u ordinaciju istog trena kad me je vidjela. Ona je mrtva-hladna rekla "pa ponudila sam, ali gospođa nije htjela". Nakon tog njezinog odgovora treptala sam u prazno još nekih pet minuta, u potpunoj nevjerici.

[Beti3]

Deaedi, ti mora da imaš jako simpatično i lijepo lice kad te nepoznati tako maze. Blago tebi!

A ima još nešto od čega poludim. Kad lift stane i onda oni izvana ulaze, kao da nitko neće van. Jasno mi je da ulaze u bus, on je veliki, ali u lift u šoping centru! Pa, nema šanse da stanu dok oni prvi ne izađu. Nekultura na kvadrat.

[Sanja]

Meni zapravo nedostaje nekakva normalna komunikacija. Npr. pridržiš nekom vrata i kažeš "izvolite", a taj ti ne odgovori s "hvala", nego te pogleda kao da si pao s Marsa. Mislim, ne treba meni taj "hvala" u životu, ne igra mi nikakvu ulogu, ali ne sviđa mi se to autistično ponašanje. Ljudi kao da se boje obratiti jedni drugima.

[MarijaP]

Mene su u banci nisu prozvali ni kad su djeca počela naganjati loptu, a puzavac čupati žice bankomata. Prvo sam im branila i tražila da se smire, a poslije im se makla da imaju više mjesta za igru. Mislim se ako oni neće poštivati interna pravila i prozvati me na šalteru na kojem piše prednost trudnicama i osobama s malom djecom, zašto bih ja gubila živce i objašnjavala djeci da ne smiju trčati. Došla ujutro s 3 komada malih i stala pred šalter i čekala da klijent završi svoje, a žena nastavila zvati po redu čekanja ko da nismo tu.
Tad sam shvatila da je tajno oružje u mojim rukama i sad samo puštam svoj neodgojeni čopor s lanca

[ani4]

Ja bi u banci gdje pise da trudnice i mala djeca imaju prednost uredno stala pred sluzbenicu i rekla da sam trudnica/imam bebu. I nikad nisu nista rekle. A i da jesu pozvala bi se na natpis koji im visi ispred njih.

[MarijaP]

Uvijek stanem ispred šaltera s prednosti i pričekam na pristojnoj udaljenosti da klijent završi svoje, a onda priđem. Ovaj put me bankarka ignorirala i nastavila prozivati po redu dolaska.

[Nataša T.]

Molim vas, nemojte nikada propuštati žene s trbuhom preko reda!

Evo, ja poslije trećeg poroda nakupila dosta kila i sve su mi u trbuhu. Izgledam točno kao trudnica u 7. mjesecu.
Svi mi se nešto simpatično smijulje, dižu mi se u autobusu, daju mi bolju robu na tržnici, propuštaju me u redovima...

Aaaaaaaaa, poludit ću.
Ozbiljno razmišljam da si dam izraditi majicu s natpisom: Nisam trudna, debela sam!