buvljak knjiga je kršenje zakona

[Doga]

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/b...ma-racuna.html

Ne znam jeste li upoznati s ovim. Eto komentar:

E, a zakaj ne bismo stavili udžbenike u elektronski oblik i postotak plaćali ekipi koja ga je napisala i uobličila? To bi bilo pravednije prema sirotim izdavačima kojima djeca koja prodaju stare udžbenike izbijaju zadnju lipu iz blagajni. Ili da ful zabranimo da se to prodaje - staro u reciklažu, nek svatko kupi novi set svake godine, štoviše, ak imaš djecu jedno drugom do uva, zabraniti da udžbenici pričekaju iduće dijete. I basta.

Onda polako početi zabranjivati prodaju rabljenih kolica, kinderbeta, odjeće, igračaka... Sve reciklirati, neka si gamad kupuje sve novo. Kladim se da bi izdavači i to podržali. Ali onda bi bila zakinuta automobilska industrija - stari auto pod prešu i kupi novi. Nema više ni mijenjanja ulja, ni tankanja. Kupi novo, stoko koja kradeš poštene proizvođače! Na kredit s 35 postotnom kamatom po mogućnosti!

... ako ikad više išta kupim u A*itmu! Sram ih može biti..

[flopica]

meni dođe da se smijem kad se u ovoj državi govori o kršenju zakona

[mala-vila]

meni dođe da se smijem kad se u ovoj državi govori o kršenju zakona

X

[ljiljan@]

Onda polako početi zabranjivati prodaju rabljenih kolica, kinderbeta, odjeće, igračaka... Sve reciklirati, neka si gamad kupuje sve novo. Kladim se da bi izdavači i to podržali. Ali onda bi bila zakinuta automobilska industrija - stari auto pod prešu i kupi novi. Nema više ni mijenjanja ulja, ni tankanja. Kupi novo, stoko koja kradeš poštene proizvođače! Na kredit s 35 postotnom kamatom po mogućnosti!

Jako dobra usporedba. Zapravo kad je riječ o perilicama, sušilicama, mikrovalkama i ostalim aparatima čini se da tako i jest. U zadnjih par godina nitko mi ništa nije popravio - odgovor servisera - kupite novu!!! Rasipavaj novce i onečišćuj okoliš!

[abcdefgh]

Pratim problem školskih udžbenika već nekoliko godina, na svim razinama obrazovanja. Uočila sam dvije osnovne taktike koje se koriste kako bi se pribjeglo što većoj kupnji udžbenika od samih izdavača i što manjoj mogućnosti cirkuliranja jednog udžbenika kroz više generacija. Prva taktika je da se često i nepotrebno rade nova izdanja udžbenika, koja su u pravilu identična prethodnim izdanjima samo je pokoja lekcija malo pomaknuta ili je grafičko oblikovanje nešto drugačije. To dovodi do toga da se baš ne poklapaju stranice u različitim izdanjima, no u pravilu nema većih prepreka da se koristi i starije izdanje. Druga taktika je mnogo podlija: primijećujem, zadnjih godina, *ogromnu* tendenciju prelaska na ono što bismo mogli nazvati radnim knjigama. Prema novijim popisima udžbenika vidim da čak i na srednjoškolskoj razini postoje radne bilježnice iz književnosti, npr., a u osnovnoj školi se ima mali milijun radnih bilježnica, radnih listića, dodatnih listića i knjiga tog tipa.

Već dugo vremena se pitam koja je funkcija tih radnih knjiga osim izvlačenja novaca. Recimo, koja je funkcija radne bilježnice iz povijesti? Sastoji se uglavnom od pitanja i crta predviđenih za odgovor. Zar se nije moglo ta ista pitanja zapisati u udžbenik, a da djeca odgovaraju u bilježnicu? Zbirke zadataka iz matematike kakve sam ja imala kao dijete su cirkulirale jer se nije u pisalo u njih niti su za to bile predviđene - zadaci su se riješavali u bilježnicu. Za geografiju, zar ne može profesor imati priručnu zbirku slijepih karata koje fotokopira po potrebi? Jedini predmet gdje koliko-toliko vidim funkciju baš prave radne bilježnice jest strani jezik, za zadatke na nadopunjavanje i slično, mada i tamo se počesto nađe sadržaja koji bi se bez problema mogli riješiti u bilježnicu. Koliko god se trudila, ne vidim *nužnost* obavezne radne bilježnice u obrazovnom procesu. Mogu biti ponuđene kao dodatna literatura i možda bi početak riješavanja problema bio upravo u tome, da ih se počne smatrati dodatnom, a ne redovnom literaturom?

Mislim da bi dobar model bio iznajmljivanje udžbenika od škole, tj. da škola nabavlja udžbenike izravno od izdavača (time bi se riješio i problem redova u knjižarama, i logistički bi bilo lakše izvedivo poslati čitave komplete udžbenika na manji broj adresa), a učenici ih iznajmljuju na period od jedne školske godine, odnosno otkupljuju ukoliko ih unište. Tada bi i samoj školi bilo u interesu da kroz jedan primjerak udžbenika može proći nekoliko generacija. Cijena iznajmljivanja mogla bi biti u skladu s predviđenim brojem generacija koje mogu koristiti udžbenik (npr. škola kupi udžbenik za 80 kn, predividi da će se koristiti 4 generacije, i onda svaka generacija plaća 20 kn godišnji najam). Ako smo dakle izbacili razne radne knjige te imamo samo udžbenik po predmetu (prestati i sa cjepkanjem udžbenika u 2-3 sveska osim gdje je zaista neophodno) + zbirku zadataka iz matematike, odokativno bi godišnji najam kompleta udžbenika mogao biti nekoliko stotina kuna, ovisno o obrazovnoj razini. Radne zadatke bi po potrebi smišljali sami učitelji, a jednokratnom uplatom na početku školske godine bi se riješilo i pitanje papira i tonera za fotokopiranje. Jeftinije je kupiti djetetu fascikl za tako dobivene radne materijale nego kupovati sve te radne knjige, a i školska torba će možda biti lakša. Predlažem i tiskanje udžbenika, gdje god je to moguće, na običnom papiru, a ne na onom koji je nepotrebno težak. Ukoliko postoji potreba za ilustracijama, knjiga može biti na običnom papiru, a na kraju knjige dodatak s listovima za ilustraciju na kvalitetnijem težem papiru.

Udžbenici u elektronskom formatu često su nezgodniji za korištenje od papirnatih (iz osobnog iskustva), naročito u razredu, premda oni vjerojatno jesu neka (ne tako daleka) budućnost. Do tada, mislim da bi model iznajmljivanja udžbenika izravno od škole + masovno odbijanje radnih knjiga (inzistiranje da se zadaci iz udžbenika riješavaju u bilježnice) mogli jako puno pomoći kućnom budžetu.

[Davor]

Vjerojatno, ali ne treba zanemariti ni sukob interesa samih nastavnika radi kojeg to neće proći. Model po kojemu su se izdavači krmili putrom i bijelim kruhom dok je Država iz proračuna plaćala njihovo mahnitanje je gotov. Nema ga više.

Što se ovih zadnjih podmetanja tiče, rekao bih da nisu u pravu. Žale se na fotokopiranje, a upravo je u edukacijske svrhe sasvim normalno i pravilom o poštenom korištenju materijala pod copyright-om u redu i potpuno ispravno koristiti DIO nekog autorskog djela i ne smatra se kršenjem copyright-a. Kopiranje djela u cijelosti nije u redu, ali nije definirano koliki udio ukupnog djela predstavlja "dio".

Prosljeđivanje knjige slijedećoj generaciji, posuđivanje knjige u knjižnici, posuđivanje knjige prijateljima, posjedovanje knjige kao predmeta u osobnom vlasništvu, a ne vlasništvu autora je NORMALNO.

Majmunarije sa zabranom preprodaje tiču se samo "nosača zvuka" i nisam siguran da je taj zakon uopće u primjeni kod nas. Koliko je meni poznato nema osnove za bilo kakvu zabranu, a kako nema dodane vrijednosti (knjiga je ostala ista istijana, samo je fest pošarana) nema ni osnove za naplatu PDV-a jer je PDV već naplaćen.

Bilo bi zabavno čuti mišljenje stručnjaka na ovu temu.

[udruga SPACH]

Moram priznati da mi je ova vaša tema zapela za oko pa me potakla da i ja kažem par riječi.Mi smo u Puli osnovali udrugu kolekcionara gdje se između ostaloga bavimo i skupljanjem knjiga.Došli smo na ideju da roditelji koji nemaju kuda sa starim udžbenicima dostave udžbenike u našu udrugu,a za uzvrat dobiju udžbenike koji bi njihovoj djeci odgovarali po principu jedan za jedan.Dakle doneseš tri udžbenika koja tvojem djetetu više ne trebaju,a zauzvrat dobiješ tri koja ti trebaju.Nabavili smo dosta udžbenika raznim donacijama,a u udruzi imamo i profesora koji je bio u mogućnosti nabaviti i nove udžbenike tako da smo za prvu godinu imali popriličan broj udžbenika koji smo mogli podijeliti djeci.Pokušali smo kontaktirati i ravnatelje po Pulskim školama i upoznati ih sa idejom tako da se djeci prenese i taj način nabavke knjiga.Poslali smo svim školama u Puli mail-ove,a odgovor smo dobili samo jedan.Stupili smo u kontakt sa ravnateljicom te škole(ne bih želio imenovati da ne bi kasnije imala problema) koja nas je uljudno primila i podržala naš program.Podijelila je naše letke djeci da bi nakon nekog vremena javila da je akcija propala jer roditelji nisu zainteresirani za taj oblik suradnje.U međuvremenu smo osobno obišli ostale škole iz kojih nismo dobili odgovore putem mail-a i moram priznati da u niti jednoj školi nijedan ravnatelj nije htio niti razgovarati sa nama tako da smo na kraju morali odustati.Ipak smo nešto udžbenika podijelili ljudima koje poznajemo i njihovim poznanicima.
Dakle da skratim jer bih mogao pisati još puno toga.Nitko od nadležnih ustanova nije bio zainteresiran da roditelju prođu što povoljnije kada znamo da jedan komplet udžbenika košta u prosjeku 1000,00kn.Zanima me vaše mišljenje da li smo mi pogriješili ili nikome nije u interesu da se udžbenici razmjenjuju.

[Davor]

Sukob interesa u praksi

[Doga]

Zakon je proveden, pa smatram da je učitelje i profesore frka kontrirati, posebno sad kad se ulizuju drž akonto TKU... Naime, mnoge udžbenike osmišljavaju sami profesori i na tome mlate pare; dakle međusobna solidarnost. Ipak svake godine izlaze novi udžbenici, njih više od nekolicinu, a svatko odlučuje koje će koristiti.. ne vjerujem da se odabir bazira na kvaliteti..
Izrađivala sam jedan, uspoređivala mnoge i naučila bih isto. Drugo, mora se uzeti i još jedna za njih olakotna okolnost; konstantne promjene pravopisa i inih detalja koje služe samo da se napune blagajne. Uvijek se zahtjeva da se posjeduje original. Zanima me postoji li zakon koji to nameće.
Ukratko, sramota.