Evo da se i ja pridružim sa svojim mukama da ne otvaram novi topic.
Baš me uhvatilo nekakvo čudno razdoblje nezadovoljstva. Eto sad nam je 7,5 mjeseci a prvih 6 mjeseci bila sam sama po cijele dane oko djeteta. M.M. je pomorac pa ga dugo nema a sada je napokon došao. Mislila sam sve će biti lakše kad on dođe ali sad se osijećam čudno.
Ja i dalje radim po cijele dane oko maloga a kavu koju napravim ujutro u 7,30 popijem oko 10,30 i to s noga.Evo sad je bebac pošao spavati a ja koristim slobodno vrijeme za kukanje.
M.M. kaže da će mi sve pomoći ali sve mu treba reći i pokazati. Nikad ne napravi nešto sam a vidi što radim svaki dan. On jednostavno sjedne za komp i igra igrice a ja trčim po poslovima. U ovih 7,5 mjeseci odvojila sam se od maloga na pola sata jer sam morala u apoteku po njegov lijek i to je to.Razmišljala sam da odem na jedan tečaj za komp pa čak i na aerobik ali imam osjećaj da bi ukrala bebacu naše zajedničko vrijeme pa sam u startu odmah sve odbacila i jučer me pozove kuma na badminton a ja bez razmišljanja odbila. Pita ona onda bili M.M. išao a on kaže da hoće.
I ode.Kad se vratio kaže kako je baš lijepo umoran i još su svratili na piće da ne ide odma doma. :?
Kad je vidio da sam ljuta kaže sutra ideš ti lijepo vani šetati. Nije da sam mislila ali on se jutros pokupio i ode one oprati auto jer ga kaže nije dva mjeseca oprao.A ja?
Ne znam jesam opravdano loše volje ili je to možda samo nedostatak sunca u zadne vrijeme?
